Vozite se autocestom, tempomat je postavljen na “sigurnih” 140 km/h, a vi se osjećate kao gospodar lijeve trake. Ipak, jedan pogled na Google Maps kvari idilu: aplikacija hladnokrvno tvrdi da se krećete brzinom od 131 km/h.
Prva pomisao je obično sumnja u tehnologiju, loš GPS signal ili spor procesor mobitela.
Istina je zapravo suprotna. Vaš mobilni uređaj je u pravu, a vaš automobil vas namjerno, sustavno i zakonski opravdano, laže.
Tko zapravo mjeri preciznije: satelit ili stroj?
Većina vozača instinktivno više vjeruje instrumentnoj ploči, no ona brzinu mjeri posredno, računajući okretaje kotača ili izlaznog vratila mjenjača.
S druge strane, GPS koristi Dopplerov efekt i triangulaciju između minimalno četiri satelita kako bi izračunao vašu točnu poziciju u prostoru i vremenu.
GPS je najprecizniji na ravnim dionicama pri konstantnoj brzini. U tunelima ili pri naglim promjenama smjera, njegova preciznost opada, pa u tim trenucima ipak dajte prednost kazaljki.
Inženjerski “osigurač”: što kaže zakon?
Razlog ovog nepodudaranja nije tehnička pogreška, već stroga regulativa. Prema međunarodnim propisima (poput UN ECE R39), brzinomjer u automobilu nikada ne smije pokazivati brzinu manju od stvarne.
Razlog je pravne prirode, da brzinomjer pokazuje 100 km/h, a vi zapravo vozite 102 km/h, proizvođači bi se suočili s lavinom tužbi vozača koji su dobili kazne zbog “prebrze” vožnje.
Kako bi se osigurali, proizvođači tvornički kalibriraju uređaje s pozitivnim odstupanjem, obično između 5 % i 10 %.
Kako utječu gume?
Čak i da proizvođač želi biti savršeno precizan, to je fizički nemoguće zbog prirode guma.
- Nova guma ima veći promjer od istrošene. Kako se guma troši, njezin opseg se smanjuje.
- S manjim opsegom, kotač se mora brže okretati da bi održao istu brzinu, što brzinomjer očitava kao veću brzinu kretanja.
Da je vaš automobil baždaren “u milimetar” s novim gumama, onog trenutka kad bi se profil istrošio, brzinomjer bi počeo pokazivati opasno nisku brzinu.
Psihologija za upravljačem: zašto skala ide do 260 km/h?
Jeste li se ikada pitali zašto prosječni obiteljski automobili, koji jedva dosegnu 190 km/h, na satu imaju oznake do 260 ili čak 300 km/h? Odgovor leži u dizajnu i marketingu.
Velike brojke na satu podsvjesno prodaju performanse. One sugeriraju da automobil ima “rezervne snage”, čak i ako je nikada nećete koristiti.
Najčešće brzine kojima se vozimo na autocesti (120 – 140 km/h) na takvoj skali padaju točno na sredinu (pozicija “12 sati”).
To djeluje smirujuće na mozak, kazaljka koja se ne “muči” na rubu skale stvara osjećaj stabilnosti i kontrole.
“I kad vozim brzo, ja ne vozim brzo”
Ova “plemenita laž” automobila zapravo je vaš najbolji saveznik. Ona stvara psihološku barijeru zbog koje imate osjećaj da jurite, dok vas stroj potajno zadržava unutar sigurnih granica.
Možda je cijelu ovu zamršenu tehnološku i zakonsku igru brojeva najbolje, makar nesvjesno, sažeo Željko Kerum svojom čuvenom izjavom: I kad vozim brzo, ja ne vozim brzo.
U kontekstu razlike između “lažljive” kazaljke i “iskrenog” GPS-a, ta rečenica napokon dobiva svoj puni smisao.
(www.jabuka.tv)
