Trump kao moderni Napoleon: Je li stigao kraj diplomacije kakvu poznajemo?

Najveća moć nije u broju vojnika ili novcu – već u tome da nitko ne zna što ćeš učiniti iduće.

Dok su se europski diplomati još dogovarali kako reagirati na Trumpove zahtjeve za Grenland, on je već najavio povlačenje SAD-a iz 66 međunarodnih organizacija.

Dok su analitičari pokušavali shvatiti što točno želi s Iranom, američka vojska je već sletjela u Caracas i odvela Nicolása Madura u lisicama.

Ono što na prvi pogled izgleda kao strateški kaos, zapravo je povratak na metodu kojom je jedan čovjek prije 200 godina pokorio Europu.

Napoleon i tajna brzine

Napoleon Bonaparte imao je jedan jednostavan recept za pobjedu: napravi potez prije nego što protivnik shvati što se događa.

Britanski povjesničar David Chandler, koji je u svojoj knjizi “The Campaigns of Napoleon” analizirao sve njegove bitke, opisuje kako je Napoleon protivnike ostavljao zbunjene i nesigurne stalnom promjenom planova i brzinom pokreta.

Kako je to radio? Dok su se austrijske i pruske vojske pripremale za bitku prema starim pravilima, Napoleon bi već sakupio svoje snage na potpuno drugom mjestu i napao tamo gdje ga nitko nije očekivao.

Brzina je bila sve: nikad nije dao protivnicima vremena da se priberu ili smisle plan. Kad bi konačno shvatili što se događa, već je bilo kasno.

Ova sličnost s Napoleonom nije samo puka slučajnost: Trump ju je i sam javno potvrdio. Naime, prošle je veljače na X-u podijelio upravo Napoleonov citat:

Onaj koji spašava svoju domovinu, ne krši nikakve zakone.

He who saves his Country does not violate any Law.

— Donald J. Trump (@realDonaldTrump) February 15, 2025

Bio je to njegov izravan odgovor na kritike dok je provodio masovne čistke u državnoj upravi i otvoreno udarao na pravosuđe.

“Teorija luđaka”: Nixon joj je dao ime

Richard Nixon prije pola je stoljeća shvatio nešto važno: ne moraš biti lud, samo trebaš da drugi misle da jesi.

Njegov najbliži suradnik H.R. Haldeman zapisao je kako mu je Nixon objasnio strategiju: htio je da Sjeverni Vijetnam povjeruje kako je “došao do točke u kojoj bi mogao učiniti bilo što”.

Nixon je tome dao ime: “teorija luđaka”. Ideja je bila kao u pokeru: ako protivnik misli da si spreman sve staviti na kocku, povući će se prije nego riskira.

Problem? Nixonova strategija na kraju nije uspjela. Hanoi se nije uplašio, a rat se nastavio.

Razlika kod Trumpa je u tome što on možda uopće ne glumi.

Čovjek koji živi samo u sadašnjosti

Dan McAdams, psiholog sa Sveučilišta Northwestern, godinama proučava Trumpovu osobnost. Njegov zaključak je fascinantan:

Trump ne razmišlja kao većina ljudi. On živi “epizodu po epizodu”, gdje je svaki dan nova bitka koja nema veze s onim što je bilo jučer ili što će biti sutra.

To objašnjava zašto Trump može prijetiti NATO savezniku u ponedjeljak, a u utorak mu nuditi “vječno prijateljstvo”. Za njega to nisu kontradikcije, to su dvije različite situacije koje zahtijevaju različite poteze.

McAdams kaže da Trump nema prošlost koja ga muči niti budućnost o kojoj brine. Postoji samo današnja bitka koju mora dobiti.

Kako svijet reagira

Čini se da era službenih dopisa i strogih protokola polako ustupa mjesto osobnim vezama. Časopis Time sugerira da svjedočimo transformaciji međunarodnih odnosa u čisti transakcijski model.

Dokazi za to su prilično izravni: Švicarska Trumpu poklanja zlatne poluge i skupocjene satove, dok Katar šalje zrakoplov vrijedan 400 milijuna eura.

U takvom poretku, ni Balkan ne miruje. Dok su neki akteri ostali usmjereni na čekanje formalnih uputa iz Washingtona, drugi su se prilagodili novim pravilima.

Milorad Dodik putem lobističkih kanala isposlovao je ukidanje sankcija, dok je u Beogradu biznis, barem nakratko, postao važniji od ideologije.

Što nas čeka?

Povijest nas uči da je Napoleon izgubio onog trenutka kada su njegovi protivnici naučili njegove poteze napamet: njegova predvidljivost bila je njegov kraj. Nixon je, s druge strane, pokušao iskoristiti “teoriju luđaka”, ali je propao jer je svijet shvatio da on taj kaos samo glumi.

Kod Trumpa, dojam je, nema maske. On možda ni sam ne zna što će učiniti sutra, a u svijetu u kojem svi igraju prema ustaljenim pravilima, čovjek koji ih ne poznaje — ili ih svjesno ignorira — postaje najmoćniji, ali i najneizvjesniji igrač na ploči.

Pitanje koje ostaje nije hoće li ta taktika upaliti, nego koliko će dugo trajati.

(www.jabuka.tv | Josip Bošnjak)