Ponekad maštamo o slobodi kao o nekom velikom, čistom prostoru u kojem napokon dišemo punim plućima. Ali, čim se vratimo u svakodnevicu, isti okidači nas stisnu, iste rečenice u glavi krenu, isti obrasci nas odvedu u poznato.
Zato je korisnije od sanjarenja napraviti nešto jednostavnije i hrabrije: pogledati što nas točno veže.
Jedna mudrost kaže: Ako želiš postati slobodan, ne trebaš razmišljati o slobodi. Trebaš pažljivo sagledati užad koja te veže.
Zašto san o slobodi često ne pomaže
Sloboda kao ideja može postati bijeg. Kad god nam je tijesno, mi odlutamo u zamišljeni “jednog dana”.
Psihološki, to je razumljivo, mozak traži olakšanje. Duhovno, to je poziv da se vratimo u sadašnji trenutak: ovdje se uže osjeti, ovdje se uže može vidjeti.
Tri najčešća “užeta”
Strah što će drugi reći
Kad se zaustavimo prije nego što progovorimo, prijavimo se, postavimo granicu, često ne šutimo zbog mira, nego zbog straha.
Perfekcionizam
Uže koje šapće: “Ili savršeno ili ništa”. I tako ne krećemo, odgađamo, iscrpljujemo se, pa se još i kažnjavamo.
Potreba za kontrolom
Mi mislimo da je kontrola sigurnost, a često je zapravo napetost. Kad se držimo za sve, izgubimo dodir sa sobom.
Kako prepoznati “užad” u svakodnevici
“Užad” se rijetko pojavljuju kao velika drama. Češće su sitni signali:
- zatezanje u prsima prije poruke ili poziva
- opravdavanje i objašnjavanje koje ne prestaje
- odgađanje “dok ne budemo spremni”
- ljutnja kad plan ne ide po našem
- osjećaj krivnje kad kažemo “ne”
Mala vježba za danas
Danas, svaki put kad osjetimo da nam je “tijesno”, zastanimo 10 sekundi i pitajmo se:
- Što me ovdje stvarno veže, strah, potreba za savršenstvom ili potreba za kontrolom?
- Koju priču sada sebi ponavljam?
- Koji je najmanji slobodan potez koji mogu napraviti odmah?
Neka taj potez bude malen: poslati jednu poruku, završiti jednu stvar dovoljno dobro, udahnuti i pustiti da netko drugi odluči.
Što radimo kad ugledamo uže
Ne režemo sve preko noći. Prvo učimo gledati bez osuđivanja.
Kad uže postane vidljivo, mi smo već malo slobodniji, jer više nismo potpuno u njemu. Tada biramo:
- imenovati uže (“ovo je strah od tuđeg mišljenja”)
- napraviti mali korak protiv obrasca
- tražiti podršku, razgovor, terapiju, duhovnu praksu
- ponavljati, nježno, svaki dan
Sloboda ne počinje na nekom dalekom mjestu. Počinje u trenutku kad prestanemo bježati u ideju i pogledamo što nas drži.
Kad vidimo uže, mi više nismo samo vezani, mi smo i svjesni. A svijest i prepoznavanje zarobljenosti prvi je korak prema slobodi.
Klikni za više tekstova Motivacijske duhovnosti
(www.jabuka.tv)
