Zašto su filmovi o usamljenosti uvijek aktualni? Ovo su naslovi koje vrijedi pogledati

Usamljenost je univerzalno iskustvo – ponekad poetično, a ponekad tjeskobno. Donosimo 10 filmova koji je prikazuju najjače, od klasika do modernih naslova.

Usamljenost je temeljni dio ljudske egzistencije. Iako se iz daljine ponekad čini kao poetičan i melankoličan osjećaj, izbliza je neizvjestan i može biti zastrašujuć i zato je i u filmskom kontekstu neiscrpan izvor drame.

Kao univerzalan osjećaj, povezan s primarnom potrebom za ljubavi, društvom i razumijevanjem, usamljenost je ujedno i univerzalna tema, kako u autorskim filmovima s egzistencijalnom tematikom, tako i u žanrovskim filmovima.

Engleski je redatelj David Lean jednom prilikom, govoreći o svom filmu Summertime, usamljenost opisao kao “osjećaj češći od ljubavi”, ali i onaj koji u ljudima izaziva sram.

To se do danas nije promijenilo – usamljenost je postala prešutna kronična bolest, posebno naglašena u urbanom okruženju i uslijed ubrzanog tehnološkog napretka, zato su filmovi koji vješto prikazuju ovu univerzalnu ljudsku borbu uvijek aktualni, neovisno o vremenu u kojem su nastali.

Mnogi su filmovi do sad uspjeli prikazati kompleksne emocije i ljudska stanja povezana sa samoćom, od otuđenosti i depresije do društvene izolacije, a njihovi su protagonisti na putu prema samospoznaji komunicirali s publikom, piše Bug.hr.

Divlje jagode (Smultronstället, Ingmar Bergman, 1957.)

Divlje jagode (1957.) prate starog profesora Isaka Borga koji na putu prema ceremoniji priznanja zapravo kreće na put prema sebi: snovi, noćne more i sjećanja otvaraju teme starenja, prolaznosti i unutarnje samoće. Film je opisan kao poetičan i kontemplativan, a naglašeno je da je nastao i iz autorovih osobnih iskustava te potrebe za pomirenjem.

Odvratnost (Repulsion, Roman Polanski, 1965.)

Odvratnost (1965.) prikazuje psihičko propadanje mlade žene koja se sve teže nosi sa svakodnevicom i neželjenom pažnjom. Kad ostane sama u stanu, izolacija pojača halucinacije i tjeskobu, a film koristi psihološki triler/horor elemente da usamljenost prikaže kao klaustrofobičnu spiralu.

Samuraj (Le Samourai, Jean-Pierre Melville, 1967.)

Samuraj (1967.) usamljenost spaja s kriminalističkim žanrom: plaćeni ubojica Jef Costello živi minimalistički, emocionalno “zaključan”, gotovo bez ikakvih veza s ljudima. Njegova izolacija dodatno raste kako se steže obruč policije i poslodavaca, a film naglašava hladan stil i otuđenost lika.

Prisluškivanje (The Conversation, Francis Ford Coppola, 1974.)

Prisluškivanje (1974.) usamljenost pretvara u paranoju: stručnjak za prisluškivanje opsesivno analizira snimke, skriva privatnost i bježi od odnosa, ali istovremeno čezne za kontaktom. Članak ističe kako film i danas djeluje aktualno jer se bavi nadzorom, strahom i moralnom tjeskobom.

Taksist (Taxi Driver, Martin Scorsese, 1976.)

Taksist (1976.) donosi urbanu samoću kao noćnu kroniku: veteran koji pati od nesanice luta gradom, otuđen je, tjeskoban i temperamentan, a metropola postaje ogledalo njegova unutarnjeg kaosa. Film se opisuje kao realističan i utjecajan prikaz izolacije u gradu.

Pariz, Teksas (Paris, Texas, Wim Wenders, 1986.)

Pariz, Teksas (1986.) usamljenost veže uz iskupljenje: čovjek koji je dugo lutao i povrijedio bližnje pokušava se suočiti s prošlošću i pronaći obitelj. Naglasak je na melankoličnoj atmosferi, emotivnim susretima i putu prema (kasnom) pomirenju.

Razgolićeni (Naked, Mike Leigh, 1993.)

Razgolićeni (1993.) prikazuje tamniju stranu: inteligentan, ali problematičan muškarac nosi depresiju i nihilizam, a samoću pretvara u agresiju i destrukciju. Film je opisan kao surov, klaustrofobičan i beskompromisan.

Izgubljeni u prijevodu (Lost in Translation, Sofia Coppola, 2003.)

Izgubljeni u prijevodu (2003.) daje nježniji, minimalistički pogled: dvoje Amerikanaca u Tokiju poveže se kroz zajedničku usamljenost i nerazumijevanje okoline. Ističe se njihov platonski odnos i tiha intimnost filma.

Nestajanje (The Machinist, Brad Anderson, 2004.)

Nestajanje (2004.) usamljenost prikazuje kroz nesanicu i paranoju: radnik koji sve više sumnja u vlastiti razum povlači se u izolaciju, a granica stvarnog i umišljenog postaje sve tanja.

Ona (Her, Spike Jonze, 2013.)

Ona (2013.) donosi modernu varijantu: usamljeni muškarac razvija odnos s AI sustavom, pa film postavlja pitanja o bliskosti, tehnologiji i emocionalnim zamjenama u suvremenom životu.

(www.jabuka.tv | Foto: X)





Komentiraj: