Na jednom običnom izletu kroz kamp sa slonovima, jedan je čovjek otkrio nevjerojatnu istinu: nije snaga ta koja nas najviše ograničava, nego uvjerenje da ne možemo dalje od onoga što smo jednom doživjeli.
Kratke inspirativne priče često nas pogode snažnije od dugih knjiga. U samo nekoliko rečenica znaju ogoliti istinu o našim strahovima, navikama i ograničenjima.
Jedna od takvih priča je i ova o slonu i tankom užetu: jednostavna, gotovo dječja, ali s porukom koju mnogi od nas nose cijeli život, a da toga nisu ni svjesni.
Slon i uže
Jedan je gospodin jednog dana šetao kroz kamp sa slonovima. Primijetio je nešto vrlo čudno: golemi slonovi nisu bili vezani lancima niti zatvoreni u kavezima.
Sve što ih je “držalo” bila je tanka špaga svezana oko jedne njihove noge.
Zastao je zbunjen. Slonovi su bili dovoljno snažni da u trenu pokidaju tu špagu i nestanu iz kampa. No, nitko od njih nije ni pokušavao. Mirovali su, stajali na mjestu, kao da ih drži nešto puno jače i teže od običnog komada užeta.
Znatiželjan, gospodin je prišao jednom od trenera i upitao ga:
Kako je moguće da ovi snažni slonovi ne pokušavaju pobjeći? Sigurno bi bez problema mogli pokidati ovo uže.
Trener se nasmiješio i objasnio:
Kada su jako mali, vežemo ih istom ovakvom špagom. Tada su preslabi da je pokidaju. Pokušavaju nekoliko puta, povuku, zabole ih noge, ne uspiju… i polako odustanu. S vremenom, kako rastu, više ni ne pokušavaju. Uvjere se da ne mogu pobjeći, iako su već odavno dovoljno snažni da to učine. U glavi i dalje nose isto uvjerenje: “Ovo uže je jače od mene.”
Tako su odrasli, moćni slonovi ostajali mirno stajati, sputani ne snagom užeta, nego starim uvjerenjem da se ono ne može pokidati.
Pouka priče
Jedini razlog zbog kojega slonovi nisu pobjegli bio je taj što su vjerovali da ne mogu. Nisu provjeravali. Nisu pokušali ponovno. Nisu testirali svoje nove granice.
Koliko puta i sami radimo isto? Ne prijavljujemo se na posao jer smo jednom bili odbijeni. Ne pokrećemo projekt jer “nije uspjelo prošli put”. Ne ulazimo u novu vezu jer nas je stara povrijedila.
Nosimo stare priče o sebi kao sigurnu istinu, iako smo u međuvremenu narasli, promijenili se, ojačali.
Bez obzira na to koliko vas je svijet pokušavao sputati u prošlosti, nastavite vjerovati da je ono što želite postići – moguće.
Najvažniji korak prema uspjehu nije novac, prilika ili sreća, nego uvjerenje: “Mogu!”.
Jer ponekad je jedino što nas drži na mjestu: tanko, davno naučeno uvjerenje koje smo odavno prerasli.
(www.jabuka.tv)
Imam prijatelja koji je pušio ovakve gluposti i zamalo i mene povukao za sobom,sreća nisam nasjeo..
Dosao jedan dan priča kako smo mi svi ispranih mozgova sto radimo za placu da trebamo izac iz komfor zone,matrixa bla bla da smo zatočeni itd..
Uglavnom čovijek napustio siguran i fino plaćen posao da bi uletio u nesto o cemu nema pojma s uvjerenjem da ce se sve posložiti s vremenom,zena ga nije podrzavala pa se rastao od nje i djeteta,posao mu propao proglasio osobni bankrot u DE i eto bas mu lijepo..
Ugl. vjerovatno ima ljudi kojima je upalilo ali omjer je vjerovatno 1:10 a o ovim 9 niko nepriča jer nije zanimljivo..
Ne mora nuzno to biti izlazak iz matrixa.Izlazak iz matrixa je zapravo izlazak iz ogranicajavucih i laznih uvjerenje.Koje ljudima nametnu roditelji,okolina,crkva itd.
Treba biti uporan.čovjek ima granice,ali one mogu biti jako visoko,ili jako nisko.ovisi o tome di mi postavimo ljestvicu i koliko snage i tvrdoglavosti posjedujemo.
Čovek snuje a Bog odlučuje