Iako hrvatski jezik obiluje domaćim izrazima, mnoge su se riječi tijekom povijesti udomaćile iz drugih jezika i postale sastavni dio naše svakodnevice. Jedna od njih je i riječ jubilej, preuzeta iz latinskoga iubilaeum, a izvorno iz hebrejskoga yōbhēl, što znači ovnov rog ili truba kojom su se u staroj židovskoj tradiciji najavljivali svečani trenuci.
Izvorno značenje riječi lijepo pojašnjava i današnju uporabu: jubilej označava godišnjicu nečijega rada, djelovanja ili postojanja.
U židovskoj se tradiciji svaka 50. godina slavila posebnim događajima, molitvom i konkretnim djelima, primjerice povratom zemljišta izvornim vlasnicima. Iz toga se razvoja običaj prenio i u kršćanstvo, naročito u Katoličku crkvu, gdje jubilej označava Svetu godinu. Papa obično svakih 25 godina svečano otvara Sveta vrata bazilike svetog Petra, simbolično označavajući početak vjerskih slavlja i hodočašća. Time jubilej dobiva dodatnu duhovnu i kulturnu dubinu, ali u osnovi ostaje isto: obilježavanje važne i obično okrugle obljetnice.
Najčešće zabune
Upravo tu najčešće nastaje zabuna u svakodnevnom jeziku. Riječ “jubilaran” mnogi koriste kao sinonim za “poseban”, “svečan” ili “važan”, iako ona to – strogo jezično gledano – nije.
Jubilaran znači “koji se odnosi na jubilej“, odnosno na konkretnu okruglu obljetnicu. Jubilarna može biti godina, misa, broj časopisa ili koncert, ali samo ako su povezani s proslavom određene godišnjice.
Tako je jubilarna godina ispravan pojam kada govorimo o Svetoj godini u Crkvi, a jubilarna obljetnica nužno označava okruglu godišnjicu poput 10., 25. ili 50. godine nečijega djelovanja.
S druge strane, fraze poput “jubilarni koncert” ili “jubilarno kolo lige” nemaju smisla ako ne postoji obljetnica koja ih opravdava. Također, brojčane prekretnice koje nisu vezane uz protek vremena – poput “jubilarnih 1.000 pretplatnika” ili “jubilarni 200. gol” – nisu u skladu s jezičnim pravilima.
Ukratko, jubilej je obljetnica, a jubilarno je ono što se na tu obljetnicu odnosi.
Kada se te dvije riječi pravilno koriste, ne samo da čuvamo preciznost jezika nego i pridajemo istinsku težinu događajima koji doista predstavljaju važan prijelom ili postignuće.
(www.jabuka.tv | Foto: Freepik / Jabuka.tv)
treba zabraniti izmisljene jezike poput bosanskog i slicno. A ako je priznat takozvani bosanski onda mora postojati i hercegovacki jezik jer se drzava nezove bosna nego BiH u kojoj nezive samo bosanci nego i Hercegovci. O tome se treba povesti racuna a ne o nekim zidovskim rijecima. Osobno smatram dasu na prostoru bivse drzave postojali samo slovenski , srpski , Hrvatski , makedonski i albanski jezik znaci naroda koji su sacinjavali jugoslaviju i jugoslavene. Bosanski jezik nepostoji i toje izmisljeno niti postoje bosanci kao narod , srbi i Hrvati u BiH su narodi a svi drugi spadaju pod ostale kao sto su muslimani , cigani , zidovi itd.
Mi se trebamo truditi da svoj hrvatski jezik što bolje poznajemo.