Na Dušni dan, dok se većina prisjeća svojih najmilijih, Bošnjakovo brdo i Ćavarovo brdo u Širokom Brijegu ostaju nijemi svjedoci davnih bitaka i zaboravljenih grobova. Dvojica Širokobriježana jučer (nedjelja) su obišla grobove ovih vojnika koji su poginuli braneći Široki Brijeg.
Većina ih je posjećena tek nekoliko puta u osamdeset godina, kaže vodič Z. Bošnjak, dok pokazuje mjesta na kojima počivaju hrvatski i njemački vojnici poginuli u veljači 1945. godine.
Početkom veljače 1945. godine, Široki Brijeg bio je pod jakim partizanskim napadom sa sjeverne strane, s pravca Gostuše. Obrana grada bila je dobro organizirana i utvrđena, jer je grad bio ključan za odstupnicu njemačkih postrojbi koje su se povlačile iz jugoistoka prema Mostaru, a zatim dalje prema Sarajevu i Slavonskom Brodu. Branitelji su znali da je jedina odstupnica bila prema Mostaru, pa kanjonom Neretve dalje na sjever.
Na položajima oko Bošnjakovih kuća nalazili su se pripadnici Hrvatske vojske – ustaška Crna legija pod zapovjedništvom zapovjednika Nenadića iz Imotskog – te njemački vojnici. D. Bošnjak se prisjeća pojedinih imena: Ivan Markić iz Biograca, Ante Kosir s Uzarića, Žare Salavarda iz Knešpolja, vojnik Hrkać, Iko Bilinovac, te jedan mladi momak iz Duvna.
Na grobištima razasutim po brdima ostali su tragovi hrabrosti i tragedije: u Malim Selinama leži njemački vojnik čiji je grob partizanska jedinica ponovno zatrpala kad je shvatila da “nije njihov”.
U Senju, na Bošnjakovu brdu, mladi ustaša Bože iz Ljubuškog poginuo je u dvoboju na megdanu: Evo sina, rodila ga majka Ljubušanka!, navodno su bile njegove posljednje riječi, piše Bosnjakovo-brdo.info.
Posebno je potresna priča o Ivanu Tolju iz Ljubuškog, borcu Crne legije ranjenom 5. veljače 1945., koji je preminuo u podno brda u kući Anđe Mandić te je u blizini i pokopan. Njegov identitet utvrđen je tek 2012. godine, a posmrtni ostaci vraćeni obitelji nakon 67 godina.
Nisam mogao vjerovati da smo napokon pronašli brata, rekao je tada njegov brat Ljubo.
Na Donjoj njivi trojica zarobljenih Nijemaca strijeljana su nakon slavlja pobjede. Zapovjedila je partizanka: “Skinite sve sa sebe!”– i pobila ih, svjedoči D. Bošnjak, tada dječak.
Danas, križevi i kamenje podsjećaju na te mlade živote prekinute ratom. Oni su bili nečiji sinovi, braća, muževi. Zaslužuju da ih se sjećamo, poručuje Bošnjak.
Na zaboravljenim brdima Širokog Brijega i dalje vlada tišina — ali i dostojanstvo onih koji čuvaju uspomenu na zaboravljene.
Grob među vikendicama na Blidinju krije priču koju rijetki znaju
(www.jabuka.tv | Foto: Josip Bošnjak)
Ne ponovilo se nikada više…
Slažem se! Ne ponovilo se nikad više da ustaše kroče na našu zemlju
De brate smiri se malo,vidim da svadljivo i drsko žugaš na svaki komentar.
Kada pišem ne ponovilo se nikada više,onda mislim da rata nikada više ne bude.
Svaki ratni sukob je pad čovječanstva i veliki korak nazad i tu nema pobjednika koji mogu slaviti i veseliti se tragediji onih pored sebe – svi smo tada samo jadni gubitnici.
Ljudska pravda i sudovi su zapravo nepravda i improvizacija koja koristi samo onima koji žele potlačiti one druge koji se ne mogu obraniti..
A jedina prava istina,pravda i kazna doći će svakome u onaj dan kada dođe punina vremena i vjeruj mi neće zakasniti…
Čuj braneći ŠB? Zašto ga nisi branio 41. u Aprilskom ratu kad je država propala i bila raskomadana i porobljena, i kasnije kad su ušli Žabari, i 43. kad su ušle švapske bande i krvopije? Naravno da svatko ima pravo na svoj grob, ali natpisi su očito problem.
znači po tebi je Široki Brijeg oslobođen?
A šta po tebi nije Široki oslobođen? A talijani i ustaše vrvili gradom
fino su ga oslobodili bome, pogotovo na Brigu…
A šta trebali su pustit franjevce da pucaju na njih?
Zna li netko gdje se tocno nalaze grobovi Njemackij vojnika i postoje li neka obiljezja?
Ustase su bili Hrvatska vojska nisu okupatori, sta bi bilo da je bilo, Tjo je povijesno sta griješio, Ji se moglo dogovoriti da se izbjegne strahote rata, Da nisu njemacke snage bombardirale Beograd Kralj i vlada bjeze London nebi Tito nikada usao u Beograd ,