Park prirode Blidinje omiljena je destinacija mnogim posjetiteljima zbog prekrasne prirode, čistog zraka i niza znamenitosti.
Ova prirodna oaza, prostire se na 358 km² u podnožju planina Čvrsnice i Vrana i jedna je od najljepših prirodnih cjelina na području Bosne i Hercegovine. Stoga i ne čudi da se na ovom prostoru, prema posljednjim podacima, nalazi oko 1.500 privatnih vikendica.
Upravo među tim vikendicama, na jednoj od atraktivnijih lokacija Blidinja, nalazi se pomalo zagonetno mjesto. Usred guste borove šume, tik do nekoliko vikendica, već 80 godina posljednje je počivalište jednog 18-godišnjaka iz Rame. Riječ je o Vinku Sičaji, hrvatskom vojniku koji je ovdje pokopan u vrijeme ratnog vihora daleke 1944. godine.
U nastojanju da otkrijemo nešto više detalja o ovom tajanstvenom, i većini posjetitelja malo poznatom mjestu, stupili smo u kontakt s doljanskim župnikom fra Stjepanom Pavličevićem te mještaninom Risovca Stipom Kopilašem.
U razgovoru s njima doznajemo osnovne informacije o ovom mjestu, kao i podatak da je ne tako davno na grobnom mjestu služena i misa zadušnica. Ali, za podrobnije informacije, najbolje je se obratiti samoj obitelji koja je najbolje upućena – slažu se i naši sugovornici.
Uz njihovu pomoć, uspijevamo stupiti u kontakt sa 65-godišnjim nećakom pokojnog Vinka Sičaje. Zanimljivo, u čast pokojnoga strica, on se također zove – Vinko Sičaja.
Potvrđuje nam da je na lokalitetu za kojeg se zanimamo, pokopan njegov stric te da je devedesetih godina osobno dao izgraditi spomen obilježje.
Tako je, ja sam to dao izgraditi odmah poslije rata devedesetih. Bilo je nezgodno to i organizirati, zbog prohodnosti puteva, snijega zimi i slično, ali uspjeli smo sve prebaciti do Risovca, putem od Gračaca preko Pomena.
Napravljen je jedan jednostavan spomenik s imenom i prezimenom, godinom rođenja i smrti i simbolično – jednom slomljenom ružom. Nažalost, nisam imao njegovu sliku, da sam imao, i to bih stavio na spomen obilježje, kazao je Vinko Sičaja za portal Jabuka.tv.
Njegov stric je, naime, ubijen 1944. godine na Risovcu od strane partizana kada mu je bilo samo 18 godina. Vlasti u Jugoslaviji nisu dopuštale da se posmrtni ostaci premjeste u groblje na području Rame pa je Sičajin grob do danas ostao na Blidinju.
Moji stariji su mi govorili o njemu, da sam imao strica i da je gore pokopan, a oni su mi i pokazali točnu lokaciju. Kako sam ja završio šumarstvo, često bih išao na Blidinje.
S ocem sam kasnije razgovarao što napraviti, je li bolje premjestiti posmrtne ostatke u obiteljsku grobnicu ili da ostane gdje jest. Odlučili smo da to ipak bude ta lokacija gdje je pokopan, a onda sam kasnije tu podigao spomen obilježje, objašnjava nam Vinko Sičaja.
Kod spomen obilježja je 2011. i 2012. godine služena misa zadušnica.
Iako se u neposrednoj blizini spomen obilježja posljednjih godina gotovo masovno grade nove vikendice, Sičaja nam kaže da nikada nije imao problema s vlasnicima.
Svi su poštovali, nikada nas nitko nije tražio da to uklonimo, iako su se gradile vikendice odmah u blizini, istaknuo je Sičaja za portal Jabuka.tv.
Kod spomen obilježja misu zadušnicu je 2011. i 2012. godine predvodio fra Andrija Jozić.
Na ovom mjestu služena je i misa zadušnica 2011. i 2012. godine, a predvodio ju je fra Andrija Jozić, tadašnji doljanski župnik, a danas gvardijan Franjevačkog samostana Rama-Šćit.
Tom prigodom okupila bi se obitelj, prijatelji i ostali zainteresirani. Nakon mise bila bi održana i zakuska, a Sičaja je istaknuo da nije isključeno da se s tom praksom ponovno nastavi.
Spomen obilježje nalazi se u naselju Suščeva draga, oko 600 metara od skijaške staze Blidinje.
(www.jabuka.tv)
Ubili ga partizani, pokoj vječni daruj mu Gospodine.
E, koliko su ti partizani pobili hrvatske mladosti.
Partizani bili vragovimi, a i dan danas njihovi potomci rovare,podmeću,lažu,iskrivljuju povjest..
Zlo,veliko zlo.
Koliko su nas Hrvate poubijali, cudo jeda nas ima. Svim dusmanima i izdajnicima proslosti i sadasnjosti pala krv neduzno ubijeni stotine tisuca Hrvata na njih i njihovo potomstvo.
Jesu partizani pobili nije sporno ali naj žalosnije štosu toji partizani bili susjedi i prijatelji od ovi ljudi znači rvat rvata ubija e toje žalosno samo nekase zna sve mi između sebe i danas tako jedni drugima podmeće mo razne priškoljke
Jure , pravi si nepismeni partizan .
Jure
Nije baš sve tako. Bilo je partizana Hrvata, ali i svih drugih koji su se pridružili zlu da bi lakše živjeli i bili privilegirani. Na Blidinju su četnici poubijali sve živo na što su naišli u 2. svjetskom ratu, i ljude i stoku. Ogroman broj svih vrsta stoke. A iza njih su partizani krojili sudbinu mnogih, na žalost najčešće nevinih, kao i ovoga mladića iz Rame. A među tom hordom bilo je svih i svakakvih. Ima još poneko živ od tih ljudi koji znaju
I ja sam tu priču čula od čovjeka koji je kao dijete to preživio. Sada na žalost pokojni. A da je bilo Hrvata, naravno da je, jer ni mi nismo sveci. Svaki narod ima izrode. Šta se tu može.
Preko 90% partizana su bili Hrvati.
Danas sinovi ubojica ubijaju ali na perfidan način a ne puškom nego podmecu sve i svašta kako bi oni bili glavni
Četnici su tih godina u svom pohodu pobili sve na Šarića poljani, samo u jednoj obitelji 9 Džanića.
Zatim sve redom idući kroz polja ubili su di su koga živog ugledali i sve staje i kuće spalili. U Rami su ubili 903 Hrvata, svaki dječak koji je bio veći od puške talijanke bio je ubijen.
Vojvodu Baćevića koji ih je vodio, su kasnije Ustaše uhvatile u bici na Lijevču polju i kasnije je smaknut u Jasenovcu ( da se zna između ostaloga ko je sve strada u Jasenovcu).
Pa sada nakon 80 godina, neki naši vrli političari kažu da su nam Srbi prijatelji i saveznici
Neka dođe u Ramu među obične ljude i to neka kaže.
Da u Dabilu su pobili obitelj Džanič njih 9 kada su sašli u Sutinu nikoga nisu dirnili zahvaljujuci fra Juri koji je skupijo hrabrost i izašao među četnike na konju i reka i m da su opkoljeni i ukoliko ikoga dirnu u Rakitnu da ce svi biti pobijeni i četnici nikoga nisu dirnili više do Mučnovca i Blidinja
partizani i komunisti naj vece zlo.