U četvrtak, 9. listopada 2025. godine, opremljena svetim sakramentima i uz molitvu sestara, u 84. godini života i 66. godini redovništva preminula je s. Vjenceslava (Kata) Barun, članica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije.
Sveta misa zadušnica bit će u subotu, 11. listopada 2025. u 12.00 sati u samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu, nakon čega će uslijediti obred sprovoda na groblju Gorica, priopćili su iz Provincije.
Sestra Vjenceslava (Kata) Barun rođena je 12. listopada 1941. u Lusniću, u Priluci, župa Ljubunčić, od oca Marka i majke Boje rođ. Karaula, kojima je Bog darovao dvije kćeri. U rodnom mjestu završila je četiri razreda osnovne škole.
U kandidaturu je primljena 12. listopada 1956., na svoj 15. rođendan, u franjevačkom samostanu u Fojnici. Postulaturu je započela 2. veljače 1959. u samostanu sv. Ante na Bistriku u Sarajevu. U novicijat je primljena u Kloštru Ivaniću 22. kolovoza 1959., a prve zavjete položila 22. kolovoza 1960. godine. Doživotne zavjete položila je 23. kolovoza 1965., također u Kloštru Ivaniću.
Cijeli svoj život sestra Vjenceslava posvetila je Bogu služeći bližnjima u kućanskim poslovima – perući, glačajući te brinući o urednosti odjeće, samostanskih prostorija i liturgijskog ruha. Od 1960. do 2004. godine djelovala je u franjevačkim samostanima i sestarskim zajednicama koje su vodile domaćinstva: u Visokom, Tuzli, Plehanu, Kloštru Ivaniću i Čakovcu, gdje je obavljala i službu kućne predstojnice, prenosi KTA.
Najdulje je služila na Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima u Sarajevu, gdje je provela ukupno 19 godina. Tamo je ostala i 1992. godine, kada su franjevci i sestre bili protjerani zbog rata. Zajedno s ostalim sestrama nastavila je voditi domaćinstvo u progonstvu – najprije u Tučepima, zatim u Samoboru – te po povratku u Sarajevo nakon rata.
Godine 2004. premještena je u sestarski samostan u Tučepima, gdje je nastavila služiti sestrama i gostima koji su ondje nalazili duhovni i tjelesni odmor. Od 2019. godine djelovala je u samostanu na Gorici u Livnu.
Kad više nije mogla raditi, nastojala je biti sa sestrama u kapeli i blagovaonici sve dok je bolest nije potpuno svladala. Uz molitvenu potporu, pažnju i brižnu skrb sestara, strpljivo i tiho, kako je i živjela, s. Vjenceslava je podnosila i svoju bolest. Bogu zahvaljujemo za život s. Vjenceslave, za njezino svjedočanstvo vjernosti i ustrajnosti na Kristovu putu, u radosti i u snazi, kao i u trpljenju, patnji i nemoći. Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna neka joj svijetli!, stoji na mrežnoj stranici Provincije.
(www.jabuka.tv | KTA)
