Od SAD-a do Čitluka: Renato Skoko o životnom putu i ambicijama Brotnja u novoj sezoni

Široki Brijeg. Mostar. Peoria. Tennessee. Kentucky. Posušje. Malmö. Čitluk. Ovo su samo neke od stanica u karijeri Renata Skoke, trenera u Školi nogometa i igrača u prvoj momčadi HNK Brotnjo.

Skoko u razgovoru za portal Jabuka.tv otkriva klupske ciljeve i planove za tekuću sezonu te kako balansira trenerski posao, igranje za prvu postavu i posao s punim radnim vremenom koji, pak, nema nikakve veze s nogometom.

Trenerski počeci

Prve nogometne korake napravio je u omladinskom pogonu NK Široki Brijeg, a s 19 godina odlazi na studij u SAD gdje je napravio prve trenerske korake.

Bilo je nešto i klupskoga, tj. timskog treniranja, ali više sam bio fokusiran na individualne i poluindividualne treninge u kojima sam radio jako dobar posao i tu sam onda izgubio fokus i ljubav za treniranje ekipe, započinje svoju priču Skoko.

Nakon povratka iz SAD-a, igrao je nogomet, ali o trenerskom poslu nije razmišljao. No, nakon nekoliko godina ipak je započeo svoj trenerski put u BiH.

To je bilo u školi nogometa AS iz Međugorja. Stigao sam na poziv Danijela Bajkuše, sadašnjega šefa Škole nogometa NKŠB. To mi je iskustvo bilo jako korisno jer sam u tom razdoblju od nekoliko mjeseci naučio dosta toga i dobio dosta korisnih savjeta s Danijelove strane, kojem i ovim putem zahvaljujem.

Trenerski angažman u Brotnju

U jesen 2022. godine, nakon što je postao igrač Brotnja, u razgovoru s tadašnjim predsjednikom Hrvojem Anđelićem i sadašnjim trenerom Matejem Rozićem, odlučili su da Skoko postane i trener.

Uz moje već neko iskustvo u tim mlađim kategorijama, dogovorili smo da ja pokrenem najmlađu selekciju – limače. Početak je bio jako težak.

Na prvim treninzima imali smo 10 do 15 igrača, a za manje od godinu dana, ta brojka dosegla je preko 50 djece.

Skoko s UEFA C licencom trenutno vodi kategoriju 2016./17. Budući da u toj dobnoj skupini nema lige koja je organizirana od strane Saveza, primorani su sami tražiti lige ili turnire u kojima će sudjelovati. Od iduće godine trebao bi pohađati seminare za B licencu.

Zbog teže ozljede cijeli se taj proces odužio, ali sugovornik portala Jabuka.tv smatra da za sve u životu postoji neki razlog.

Mislim da mi je ta ozljeda prebacila fokus na trenerski dio posla, barem u to vrijeme i, moram priznati, sada baš uživam dok radim taj posao.

Svakako želim svom klubu zahvaliti za ovu priliku. Planova ima dosta. Naravno da želim ostati u sportu, a na kojoj točno funkciji, još ni sam ne znam. Dosta fokusa uzima mi moj redovni posao i igranje za prvi tim, ali funkcija trenera, dakako, zvuči primamljivo.

Treninge s djecom održava najčešće tri puta tjedno uz turnire ili prijateljske utakmice koje igraju u tom razdoblju, a kada nije u trenerskoj ili igračkoj ulozi na Barama, Skoko radi kao brand manager u tvrtki Ataco.

Jako je teško to sve kombinirati, posebno kada krenete ulaziti u tridesete. Tijelu se treba maksimalno posvetiti, prilagoditi sve obveze, obroke, druženja i sve ostalo kako bih izvukao maksimum iz njega, a i dao mu vremena za oporavak. Sve ovo sigurno ne bi bilo moguće bez ogromne ljubavi prema nogometu, kaže Skoko.

Prva momčad Brotnja

Tempo u seniorskoj ekipi Brotnja nije lagan. Momčad vodi ambiciozni trener Rozić koji je željan rada i dokazivanja.

Kod nas igrača u prvoj ekipi rad i mentalitet na istoj je razini kao i kod trenera. Tijekom priprema znamo imati i do pet treninga tjedno plus utakmica, a kasnije kada krene prvenstvo to obično bude 3-4 treninga plus utakmica.

Kada pravim raspored, sve nekako prilagođavam prvoj ekipi, ali trudim se da ne zakidam nijednu stranu.

Naravno, ponekad to nije moguće, ali imamo dobru trenersku ekipu u školi nogometa i pokušavamo pomoći jedan drugome kako možemo, navodi Skoko.

Smatra da je stanje u klubu stabilno. S financijske strane tvrdi kako nitko u klubu nema primjedbi, a o atmosferi ima samo riječi hvale.

Treneri su se odlučili za veliku promjenu ovog ljeta. Klub je napustilo puno starijih igrača koji su nosili igru posljednjih godina. Iako je ekipa igrački dobra, prošla sezona bila je turbulentna. Imali smo velika očekivanja, ali smo završili peti.

Ove sezone, cilj je osvojiti ligu i ući u dodatno doigravanje za 1. Ligu FBIH.

Odlično smo ušli u sezonu. U prva dva kola ostvarili smo dvije pobjede, a posebno me raduje način na koji smo reagirali na gostovanju u Neumu, gdje smo uvijek imali velikih problema.

Ciljevi i ambicije

Brotnjo se natječe u 2. ligi FBiH. Liga broji 15 klubova, a Čitlučani su trenutno na trećem mjestu, ali s utakmicom manje od dviju vodećih momčadi. U sljedećem kolu igraju protiv Ljubuškoga.

Liga je u najmanju ruku posebna. Imate ozbiljnih klubova, koji pristupaju svemu ozbiljno, barem za rang u kojem jesu, a imate i klubove koji su totalna suprotnost od svega toga. Svaka utakmica zahtijeva drugačiji pristup i plan. Svako gostovanje je drugačije, ponajviše zbog infrastrukture. Nigdje nema sigurnih bodova i svatko može svakog pobijediti. Svaka ekipa ima nekoliko pojedinaca koji imaju kvalitetu za veću razinu i onda tu bude zanimljivih utakmica i poteza.

HNK Brotnjo značajno ulaže i u infrastrukturu. Radi se kamp, postavljeni su reflektori, a uskoro će se završiti i renovacija svlačionica. Sljedeći je korak ugradnja umjetne trave u Krehin Gracu, a na pomoćnom terenu pored stadiona također je planirana ugradnja umjetne trave sljedeće godine.

Renato Skoko u karijeri je igrao za dosta klubova. Imao je specifičan sportski put, a bilo je trenutaka kada je razmišljao i da završi s nogometom i posveti se nekoj potpuno drugoj sferi u životu, ali je pobijedila ljubav prema sportu.

Nogomet je nepredvidiv i u većini slučajeva stvari ne idu onako kako smo mi zamislili.

Sve to vodi do čestih razočarenja i pritisaka. Međutim, sve je to škola i priprema za nešto što dolazi nakon toga, a kada ne odustaješ, uvijek se negdje nešto otvori.

Studij i život u SAD-u

Diplomu ekonomskog fakulteta stekao je u SAD-u, ali to čak ističe kao najmanje važno postignuće iz svoje prekooceanske epizode.

Naravno da se važno obrazovati, ali poznanstva, komunikacija, način razmišljanja, prijateljstva, ono su na što sam ponosan i što ostaje za cijeli život.

Radnu etiku i mentalitet kod Amerikanaca posebno izdvaja kao pozitivnu sliku u sportu i nešto što želi implementirati u svoj rad.

Neumorni su i ne žele odustati. Dok sam igrao tamo, uvijek bih sa suigračima iz Europe to komentirao. Mentalitet je dosta drugačiji od našega. Željni su rada, poslušni i puno lakše prihvate kritiku nego mi, kaže Skoko.

Odgovorio nam je i na pitanje: “Gdje je teže uspjeti u sportu – u BiH ili u SAD-u?”

Iskreno, svugdje je teško, ali kako godine odmiču, postaje lakše. Tržište je veće, mogućnosti su veće. Ako uzmemo kao primjer samo NK Široki Brijeg – klub u kojem sam ja počeo trenirati, prije je bilo jako teško ući u prvi tim. Danas je to ipak malo lakše, što se i vidi prema broju domaćih igrača u prvoj ekipi. To je svakako pozitivna stvar.

Mislim da sadašnje generacije imaju puno veće šanse uspjeti, nego što su imale generacije prije.

U Americi je jako teško iz razloga što je broj stranaca ograničen, a ta mjesta mahom uzimaju igrači s ozbiljnim životopisom. Ako idete kroz college, onda je draft možda i jedina opcija.

Želju za ostankom u SAD-u nije imao jer, kako kaže, znao je čim je otišao da se želi vratiti.

Tko zna gdje nas život i posao mogu odvesti ponovno, ali ovdje će mi uvijek biti baza.

Razmišljam na način – ako mi mladi idemo, onda je uzalud sve što su naši stari radili.

Mi smo ti koji smo bili negdje drugdje, vidjeli nešto novo i te pozitivne stvari moramo prenositi u našu sredinu te biti primjer kako se ovdje može fino živjeti. Naravno, uz veliki trud i rad, kao što je i u ostalim zemljama, tvrdi za čitatelje portala Jabuka.tv Renato Skoko.

(www.jabuka.tv | Ivana Soldo)