Otac iz BiH u Njemačkoj podijelio je priču o sinu s autizmom i u kratkom vremenu okupio tisuće ljudi na TikToku.
Adnan Džananović, rodom iz Bosne i Hercegovine, danas živi u Njemačkoj. Njegov život u posljednje četiri godine obilježen je jednim posebnim putovanjem – putovanjem roditelja djeteta iz spektra autizma.
To iskustvo nije zadržao samo u obiteljskom krugu. Naprotiv, odlučio ga je podijeliti s drugima, a na TikToku pod imenom “Autism Dad” za svega nekoliko dana okupio je više od 10.000 ljudi koji su u njegovim riječima pronašli razumijevanje, utjehu i podršku.
Njegov sin Danin ima četiri godine. Još dok je bio beba, Adnan je primijetio da se razvija drugačije.
@aautismdad Autism dad💙Danin #autismus #autism #autismawareness #autizam #autismfamily ♬ A Thousand years (氛围版) – DJ阿缘Mobie
Danin je s nekih 10 i 14 mjeseci pokazivao znakove… Nije ostvario nikakav kontakt s nama kroz pogled, nije bilo pokazne geste kod njega. Kada mu nešto pokažete prstom, on je gledao u tom smjeru, ali sam nije pokazivao što bi želio. Tada su nekako počele naše prve sumnje… A odgovor je uvijek bio: ‘Nije ništa, sve je u redu, još je mali’, prisjeća se Adnan.
Tek kasnije je saznao da doktori u Njemačkoj rijetko daju dijagnozu prije treće godine. Danin je možda s neke dvije, dvije i pol godine dobio dijagnozu da je u spektru autizma.
Borba između instinkta i uvjeravanja
Ono što je, kaže, bilo najteže jest osjećaj da vidi da se dijete ne razvija kao ostali, a s druge strane čuje da je sve u redu.
Ja živim s njim, vidim ga svaki dan, a doktor ga vidi 15-20 minuta. I tek kad smo krenuli sa stručnjacima, logopedima, defektolozima, tada su počeli primjećivati naznake.
Dijagnoza nije donijela kraj, nego novi početak. Najveći izazov ostaje komunikacija.
Danin ne zna reći što želi… Odvedete ga do frižidera i vadite redom, nije to, nije to, i na kraju se naljuti, počne plakati. Ali kad mi priđe, uhvati me za lice i nježno dira… Meni to sve odmah govori. On ne zna reći da me voli, ali ja to osjećam u svakom njegovom pokretu.
Svijet koji traži tišinu
Iako ide u vrtić, Danin se rijetko igra s drugom djecom. Najčešće bira samoću. I obitelj se mora prilagođavati. Bazeni, igrališta, glasna mjesta – sve to je izazov.
U Njemačkoj imate zatvorene bazene, termalne centre, ali tamo je buka, razglasi, previše ljudi… Danin to ne može izdržati. Naučili smo birati kamo ćemo ići.
Podrška, ipak, dolazi od onih najbližih. Adnan kaže da mu je sestra bila oslonac u prvim godinama, a danas mnogo znači i odnos sa starijim sinom Alanom, piše ITV Zemlja i ljudi.
Alan je već naučio na koji način se može igrati s njim, zna što Danin voli. Kada ga vidi, Danin mu trči u zagrljaj.
TikTok kao zajednica
@aautismdad Autism dad💙Danin #autismus #autism #autismawareness #autizam #autismfamily #autismacceptance #foryou #nonverbalautism #nonverbal #dijaspora #neurodivergent #nonverbalautism #CapCut ♬ original sound – 🌸LOVEMUSIC🌸
Njegovo obraćanje javnosti počelo je spontano – objavljivao je snimke Danina, a onda i vlastite priče.
Odjednom sam shvatio koliko zapravo roditelja ima u sličnoj situaciji. Ljudi su se javljali, pisali poruke, komentare, tražili savjete, ali prije svega – dijelili svoje osjećaje i iskustva.
U jednom trenutku, priznaje, htio je sve obrisati.
Bilo mi je nezgodno, nisam osoba koja voli toliku publiku. Ali onda sam vidio poruke roditelja, da im to znači, da im je lakše kada vide da nisu sami. Tada sam odlučio nastaviti.
TikTok mu je, kaže, donio i njemu osobnu podršku.
Meni je bilo lakše kada sam počeo pričati o tome. I dalje me dirne komentar: ‘Volio bih da sam imao oca kao ti’. To ne zaboravljam.
Misija za budućnost
Plan mu je otići korak dalje – osnovati organizaciju koja bi povezala roditelje u dijaspori s onima u BiH i regiji.
U Njemačkoj je sve pokriveno zdravstvenim osiguranjem. Terapije, podrška, sve to dobijete. U BiH roditelji sami plaćaju, udruge jedva opstaju. Vidio sam to u Zenici – prostorije donirane, minimalna podrška grada. Volio bih napraviti most, da pomognemo.
Za njega osobno, ovo iskustvo promijenilo je pogled na svijet.
Dosad nisam znao da imam toliko strpljenja. Shvatio sam da je vrijeme najbitnije. Posao, karijera – sve je to lijepo, ali sporedno u odnosu na obitelj.
Na kraju, Adnan ima jednostavnu poruku: Ne osamljujte se. Govorite o tome. Autizam je samo malo drugačiji put, malo drugačiji početak, a ne kraj.
(www.jabuka.tv)
