10 najboljih filmova koje nikad nećemo gledati

Kada biste znali kroz kakve sve muke prolaze redatelji filmova u Hollywoodu, bilo bi vam kristalno jasno da je pravo čudo da se bilo što uopće i snimi.

Upravo zato mnogi filmovi nakon godina i godina planiranja završavaju kao priče o tome što bi bilo da o sudbini kinematografije ne odlučuju ljudi koji ne vole film, ali obožavaju novac.

No to je tek dio problema s kojima se filmaši susreću. Ponekad je problem u proračunu, ponekad u hiperprodukciji, ponekad u lošim odlukama i megalomanskim ambicijama, a ponekad u lošem tajmingu ili nedostatku sreće.

Ovo su samo neki filmovi koje smo mogli gledati, ali vjerojatno nikada nećemo.

Howard Hughes Christophera Nolana

U razdoblju nakon što je završio triler Insomnia, Nolan je počeo raditi na scenariju za biografsku dramu o životu tajkuna i filmaša Howarda Hughesa, a ako je vjerovati riječima čovjeka koji u opusu nema ni jedan jedini loš film, ovo je bio njegov magnum opus.

Nolan je 2007. za The Daily Beast izjavio da je ovo najbolji scenarij koji je napisao, a film je ušao u fazu pretprodukcije. Jim Carrey bio je zainteresiran za glavnu ulogu, a Nolan je bio uvjeren da je uloga Hughesa kao stvorena za komičara.

No tada se dogodio The Aviator Martina Scorsesea, a Nolan nije želio snimati biografsku dramu koja bi se natjecala s drugim filmom o istoj temi. Odustao je od ideje i započeo rad na prvom Batmanu.

Leningrad Sergija Leonea

Roman Harrisa Salisburyja, The 900 Days: The Siege of Leningrad, privukao je pažnju kultnog redatelja koji se odlučio pozabaviti jednom od najnemilosrdnijih bitki Drugog svjetskog rata, a priča o 900 dana dugoj borbi za Lenjingrad bila bi ispričana kroz iskustva američkog fotografa kojeg bi glumio Robert De Niro.

Fotograf ostaje zatočen u gradu jednom kada okršaji započnu, zaljubljuje se u Ruskinju s kojom se bori protiv okupatora, ali na dan oslobođenja pogiba.

Bila bi to 100 milijuna teška američko-ruska koprodukcija, a do 1989. sve je bilo spremno za početka snimanja.

Ostalo je jedino da Leone potpiše ugovor, ali dva dana ranije doživio je srčani udar i preminuo.

Mnogi redatelji imali su ambicije upustiti se u ovaj projekt, ali na kraju su odustali. Jean-Jacques Annaud tvrdio je da je Leone želio da on preuzme njegov projekt snova, ali Annaud je umjesto scenarija pronašao samo torbu punu knjiga o opsadi Lenjingrada. Odustao je i kasnije snimio daleko skromniji i ne pretjerano hvaljeni Enemy at the Gates koji se bavio borbom za Staljingrad.

Ghost Soldiers Stevena Spielberga

Spielberg i Tom Cruise zajedno su snimili dva odlična filma, Minority Report i War of the Worlds. Njihov treći zajednički projekt trebao je biti Ghost Soldiers, priča o američkim vojnicima koji završavaju u japanskom logoru gdje provode tri godine.

Film nastao prema knjizi Hamptona Sidesa djelovao je kao obećavajući projekt za obojicu, ali priča je u jednom trenutku izgubila zamah i redatelj se posvetio nizu drugih filmova sve dok Ghost Soldiers jednostavno nije nestao s radara.

Megalopolis Francisa Forda Coppole

Coppola je danas više zaokupljen proizvodnjom vlastita vina nego filmovima. I to možda i nije loša stvar, uzmemo li u obzir da su njegova zadnja tri filma daleko ispod prosjeka dok je posljednji, Twixt, neobjašnjivo loš i djeluje kao negledljivi studentski eksperiment snimljen mobitelom.

Ipak, Megalopolis je već desetljećima njegov projekt snova i prvi SF u karijeri. Štoviše, pristao je snimiti prosječni Jack i fenomenalni The Rainmaker kako bi skupio novac za snimanje Megalopolisa, znanstveno-fantastičnog filma o rekonstrukciji New Yorka nakon velike katastrofe.

Pretprodukcija je počela, krenuli su razgovori s glumcima i probna snimanja, a onda se dogodio napad na blizance i Coppola je nakratko odustao od ideje o obnovi New Yorka. “Nakratko” traje već 19 godina, ali Coppola i dalje tvrdi da želi snimiti ovaj film.

Ness Davida Finchera


Fincher je jedan od najboljih redatelja današnjice i više manje sve čega se dohvati pretvara u zlato. No Hollywood je mjesto prepuno propuštenih prilika, a Fincherov Ness jedan je od tih filmova.

Radi se o adaptaciji stripa Torso, a Matt Damon trebao je glumiti slavnog Eliota Nessa i njegov lov na serijskog ubojicu iz Clevelanda, a Casey Affleck i Rachel McAdams trebali su se pojaviti u sporednim ulogama. No pripreme za film razvukle su se dulje od planiranog i Paramount je na kraju izgubio prava na snimanje. Fincherov sljedeći projekt bio je The Social Network.

Dino Martina Scorsesea

Nakon što mu se izjalovio plan da snimi dugo planirani film o životu američkog kompozitora Georgea Gershwina, Scorsese je bacio oko na još jednu američku legendu – slavnog Deana Martina. Tom Hanks trebao je glumiti Martina, a Nick Pileggi (autor i scenarist kultnog Goodfellas) trebao je napisati scenarij. No i taj se projekt brzo izjalovio nakon što su upali u pravne probleme.

I dok od Gershwina vjerojatno nikada neće biti ništa, postoji mala šansa da se Martinu posveti u svom “projektu snova”, biografskom filmu o Franku Sinatri. No o tome ćemo pričati tek kad završi Killers of the Flower Moon i Roosevelt, koji su njegova dva sljedeća filma.

Superman Tima Burtona

Nije da filmova o super junacima ne nedostaje, ali bilo bi zanimljivo pogledati što bi se Justice Leagueom napravio George Miller i kako bi izgledao Batman u režiji Darrena Aronofskog (redatelj tvrdi da bi bio jako sličan novom Jokeru).

Ipak, jedan od filmova koji bismo jako željeli vidjeti je Superman u režiji Tima Burtona. Burton je, kao što znamo, režirao dva fenomenalna nastavka Batmana, ali za Supermana je imao podjednako ambiciozne planove. No ono što najviše privlači pažnju je to da se u ulozi Supermana trebao pojaviti Nicolas Cage.

Dakle, Cage bi bio Superman, Sandra Bullock ili Courtney Cox bile bi Lois Lane, Christopher Walken bio bi glavni negativac Brainiac (pojavili bi se i Lex Luthor i Doomsday), a sve bi završilo spektakularnom borbom protiv gigantskog pauka.

Sve što smo na kraju dobili je dokumentarac The Death of “Superman Lives”: What Happened?

Crusade Paula Verhoevena

Verhoeven je baš nanizao seriju hitova (RoboCop, Total Recall, Basic Instinct), a Schwarzenegger snimio megahit Terminator 2. Njihov novi zajednički projekt Crusade, povijesni film o križarskim pohodima koji je abnormalno nasilan i uz to ima i poruku o antiarapskim predrasudama i antisemitizmu.

Uglavnom, film je trebao sa snimanjem početi 1994., ali glavešine Carolca malo su se prepale nakon što im je redatelj iskreno rekao planirani proračun. Gledajući s odmakom, scenarist Gary Goldman rekao je da je Verhoeven trebao jednostavno lagati i staviti studio pred gotov čin.

Scenarij je bio gotov, a u sporednim ulogama trebale su se pojaviti mahom velike njuške kao što su Robert Duvall, Christopher MacDonald, John Turturro i Jennifer Connolly.

No sve je stalo na priči o budžetu jer je Carolco bio u financijskim problemima, ali to ih nije spriječilo da utuku ogroman novac u Cutthroat Island – jedan od najskupljih i najvećih podbačaja u povijesti Hollywooda.

I Am Legend Ridleyja Scotta

I Am Legend s Willom Smithom u glavnoj ulozi daleko je od lošeg filma. Točnije, radi se o vrlo dobrom filmu s jako lošim CGI čudovištima i još gorim završetkom koji potpuno uništava fenomenalan kraj istoimenog romana Richarda Mathesona.

Sredinom devedesetih isti taj roman trebao je uprizoriti Ridley Scott i iz svega što znamo o ovom ugašenom projektu moglo se raditi o SF remek-djelu s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi.

Izbor glavnog glumca možda djeluje ako loš potez, ali dobili bismo potpuno drukčijeg Arnieja i vjerno uprizorenje u režiji SF majstora. No problem se javio kada je budžet debelo prekoračio planirani maksimum, a ni nakon rezova Scott nije uspio ispuniti očekivanja producenata. Nije pomoglo ni to da su zadnja tri Scottova filma bila ćorci na blagajnama.

Scott se nakon toga bacio na Gladijatora, a odlični rezultati na blagajnama i 48 nagrada, od čega i pet Oscara, dovoljno govore o tome da redatelju vjerojatno nije žao što se morao baciti na novi film.

Dune Alejandra Jodorowskog

Teško je opisati koliko bi ova verzija Dunea bila legendarna. Redatelj je naumio snimiti film koji bi gledateljima omogućio da se osjećaju kao da su na psihodelicima, legendarni majstor stripa Moebius napravio je knjigu od 1200 predivno ilustriranih storyboardova, u glavnim bi se ulogama pojavili Mick Jagger, Orson Welles i Salvador Dali, za dizajn bi se pobrinuo legendarni HR Giger, a za vizualne efekte Dan O’Bannon.

Kao što možete i pretpostaviti, ambicije i visoki proračun ubili su ovu verziju filma, a Dino De Laurentis se 1982. domogao prava za ekranizaciju i sve je završilo vjerojatno najgorim filmom Davida Lyncha koji je Jodorowsky radosno nazvao “groznim”.

Ipak, radi se o jednom od najutjecajnijih nikada snimljenih filmova, a svi koji su radili na Duneu svoje su ideje rasuli po drugim filmovima pa možemo sa sigurnošću reći da DNK Dunea možete pronaći u jako velikom broju SF-ova koji su nastali od kraja sedamdesetih do danas, piše Index.hr.

Isto tako, dokumentarac Jodorowsky’s Dune je remek-djelo koje se ne propušta i predivan film o umjetničkoj viziji koja se gubi u hladnom i nemaštovitom svijetu holivudskih producenata.

(www.jabuka.tv)


Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.