“Zov doma bio je jači”: Marija Banožić mijenja budućnost prehrambene industrije u Hercegovini

Karijera u znanosti itekako je put kojim uspješno koračaju i žene, a jedan od primjera je doc. dr. sc. Marija Banožić s Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Ova istraživačica iz Širokog Brijega višestruko je nagrađivana za svoj akademski doprinos, a među priznanjima posebno se ističe prestižna međunarodna nagrada za mlade znanstvenike iz zemalja Dunavske regije za 2024. godinu, dodijeljena za rad u području biotehničkih znanosti.

Veći dio obrazovanja i profesionalnog iskustva stekla je u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama, no odlučila se vratiti i stečeno znanje uložiti u razvoj lokalne zajednice.

S njom smo, uoči Međunarodnog dana žena, razgovarali o njezinu putu u znanosti, potencijalu prehrambene industrije u Hercegovini te izazovima i prilikama za žene u znanosti.

Kako je započeo Vaš put u znanstvenoj karijeri i što Vas je potaknulo da se posvetite području prehrambene tehnologije?

Moj profesionalni put započeo je gotovo spontano, kada sam kao studentica otišla na CEEPUS razmjenu na Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku. Tamo sam provodila istraživanje za svoj diplomski rad i tada sam se prvi put susrela s istraživačkim procesom „od nule“.

Taj osjećaj otkrivanja nečeg novog me potpuno osvojio. Moja tadašnja mentorica bila je iznimno zadovoljna mojim radom te mi je predložila upis doktorskog studija i angažman na projektu u ulozi asistentice. Bio je to onaj trenutak kada je mladenačka znatiželja, uz ispravnu podršku i usmjeravanje, prerasla u životni poziv.

Dio svog obrazovanja i znanstvenog usavršavanja proveli ste u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama. Što je presudilo da svoju karijeru nastavite graditi ovdje?

U Osijek sam se preselila 2018. godine, gdje sam započela svoj put kao asistentica i doktorandica pod mentorstvom prof.dr.sc. Stele Jokić, koja je među 2% najcitiranijih znanstvenika u svijetu. Nakon doktorata, provela sam šest mjeseci kao poslijedoktorandica u Centru izvrsnosti za bioprospecting Jadranskog mora te dodatnih pola godine u Portugalu, pri Europskom institutu za inovacije i tehnologiju (EIT).

Uz kraća usavršavanja u Poljskoj, Sloveniji i Češkoj, skupila sam dragocjeno međunarodno iskustvo, no unatoč svim prilikama vani, zov doma bio je jači. Uvijek me vukla želja za povratkom na moj matični fakultet, iako je to značilo još jedan novi početak. Vodila me ona, pomalo „Don Quijotevska“ želja da stečeno znanje uložim u svoju zajednicu, da pomognem u razvoju našeg sustava i vratim društvu ono što je uloženo u mene. Imala sam priliku učiti od najboljih i smatram svojom dužnošću to znanje prenijeti dalje.

Vaša istraživanja bave se valorizacijom nusproizvoda prehrambene industrije, zelenim tehnikama ekstrakcije i inkapsulacijom bioaktivnih spojeva. Koliko su, po Vašem mišljenju, ljudi kod nas svjesni važnosti takvih istraživanja i potencijala koji se krije u nusproizvodima prehrambene industrije?

Svijest o važnosti kružnog gospodarstva kod nas još uvijek raste. Ljudi često nusproizvode kao što je komina grožđa, kore voća, sjemenke i slično percipiraju kao otpad, a ne kao dragocjen resurs. Međutim, u znanstvenim i industrijskim krugovima sve je jasnije da ono što ostane nakon prerade voća, povrća i drugih sirovina krije iznimno vrijedne bioaktivne spojeve.

Moj cilj je kroz istraživanja pokazati da „zelene“ tehnike ekstrakcije nisu samo ekološki trend, već ekonomski isplativa strategija koja može transformirati lokalnu industriju. U vrijeme stalnog rasta cijena kako energije tako i hrane, svaki dodatan izvor nutritivnih tvari ili energije može činiti razlike između uspješnih i neuspješnih industrija.

Kada je riječ o Hercegovini, kako biste ocijenili stanje i potencijal prehrambene industrije općenito? Postoji li prostor za veće iskorištavanje lokalnih resursa i razvoj novih proizvoda?

Hercegovina je, osobito u svom južnom dijelu, „Bogom dana“ za mediteransku poljoprivredu, prvenstveno maslinarstvo, vinarstvo te uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja. Te su kulture savršeno komplementarne s turizmom koji se kod nas intenzivno razvija. Ipak, smatram da moramo više ulagati u prerađivačke kapacitete kako bismo sirovinu pretvorili u finalni proizvod visoke dodane vrijednosti. Upravo su inovacije naša najslabija karika; malo je poduzeća u regiji koja imaju vlastite odjele za razvoj. Tu vidim ključnu ulogu znanstveno-istraživačkih organizacija, poput našeg fakulteta, koje mogu biti most između znanosti i tržišta.

Na čemu trenutačno radite kada je riječ o Vašem znanstvenom istraživanju? Postoji li neki projekt ili tema koja Vas posebno zaokuplja u ovom razdoblju?

Trenutno vodim jedan federalni projekt i jedan bilateralni projekt sa Slovenijom. Oba se u širem smislu bave nusproizvodima biljnog podrijetla i njihovim iskorištavanjem. Također i nacionalni sam predstavnik u jednom regionalnom projektu kojeg financira IAEA (Međunarodna agencija za atomsku energiju), a vezan je uz sigurnost hrane i prehrambenog sustava.

Posebno me veseli svježa vijest o odobrenju projekta u sklopu Interreg IPA programa (Hrvatska – BiH – Crna Gora). Radit ćemo na konceptu Zero Waste u ušću Neretve i Jadranskom moru, s fokusom na invazivne vrste. U sklopu tog projekta nabavljamo kapitalnu analitičku i procesnu opremu kojom ćemo zaokružiti proces proizvodnje visokovrijednih dodataka prehrani iz nusproizvoda morskih organizama. To je konkretan primjer kako znanost rješava ekološki problem i stvara novi proizvod.

Kada ubrojimo 2 novoodobrena projekta, naš fakultet trenutačno provodi 6 međunarodnih i oko 10 domaćih projekata. Kroz sredstva stečena preko tih projekata, fakultet ulazi u značajan investicijski ciklus, gdje se u sljedeće 4 godine nabavom kapitalne opreme, ulaganjima u pametnu i preciznu poljoprivredu ali i analitičku i razvojnu opremu želi nametnuti kao vodeća institucija za inovacije u ovom području. Naravno, oprema ne može raditi sama, želimo educirati i poticati mlade ljude, magistre agronomije i prehrambene tehnologije koji će se baviti inovacijama i biti nositelji promjena i inovacija.

Budući da intervju radimo uoči Međunarodnog dana žena, zanima nas Vaše iskustvo – jeste li se tijekom karijere susretali s predrasudama prema ženama u znanosti ili smatrate da su takve prepreke danas sve rjeđe?

Osobno se kroz karijeru nisam susretala s većim preprekama temeljenim na spolu. Možda sam imala sreće, a možda je za to zaslužan i moj čvrsti hercegovački karakter. Znanost je, općenito govoreći, područje manje izloženo klasičnim stereotipima nego neki drugi sektori; ovdje uspjeh prvenstveno ovisi o individualnoj posvećenosti, upornosti i rezultatima.

Statistike UNESCO-a iz 2019. godine govore o tome da je u BiH zastupljenost žena u znanosti visokih 46%, što je značajno više nego u, primjerice, Njemačkoj ili Nizozemskoj, gdje se taj postotak kreće između 25% i 30%. Ipak, puke brojke nisu jedino mjerilo ravnopravnosti. Prava slika dobiva se tek dubljom analizom udjela žena na rukovodećim pozicijama, usklađenosti primanja te stvarne podrške sustava.

Najveći izazov i dalje ostaje usklađivanje znanstvene karijere, koja zahtijeva stopostotni angažman, s majčinstvom i obiteljskim životom. O tome moramo otvorenije progovarati i pružiti mladim kolegicama konkretnu podršku, prvenstveno kroz stabilnije ugovore o radu, kako bi u ključnim životnim razdobljima imale prijeko potrebnu sigurnost.

Također, koji biste savjet dali mladim djevojkama koje razmišljaju o karijeri u znanosti?

Karijera u znanosti pruža nevjerojatne prilike od rada na inovativnim projektima do putovanja i suradnje s ljudima iz cijeloga svijeta. Znanost nije posao „od 8 do 16“; to je cjeloživotna strast, no ako to uistinu volite, nikada nećete imati osjećaj da „radite“. Posebno bih poručila djevojkama u STEM području: odabirom netradicionalnih zanimanja ne gubite svoju ženstvenost. Dapače, vaša autentičnost i drukčiji pogled na probleme su upravo ono što znanosti ali društvu općenito danas najviše treba.

Gradonačelnik Širokog Brijega upriličio prijam za mladu znanstvenicu

Širokobriježanka dobitnica međunarodne nagrade za znanost

Marija Banožić: Širokobriježanka koja bi otpad duhana mogla učiniti sastavom lijekova

(ww.jabuka.tv | Foto: Privatna arhiva / D. Medić)