Znate li kada je u Širokom bila prva filmska projekcija i kako se kino prije zvalo?

Prva filmska projekcija u Širokom Brijegu upriličena je 24. travnja 1931. godine. U zgradi tadašnje Franjevačke gimnazije, kako piše Karlo Rotim u svom monografskom izdanju ”Široki Brijeg”, prikazan je film ”Spas male Zorice” u produkciji Doma narodnog zdravlja u Zagrebu.

Tom prigodom dr. Dojmi, predstojnik Doma narodnog zdravlja u Mostaru, održao je predavanje o filmu učenicima tadašnje širokobriješke škole. Istog dana popodne, uz predavanje dr. Dojmija, taj film prikazan je u Pučkoj školi Kočerin. Nakon projekcije filma ”Spas male Zorice” u prepunoj dvorani, obratili su se fra Vojislav Mikulić, profesor širokobriješke Franjevačke gimnazije, zahvalivši se dr. Dojmiju koji je uzvratio da će nastaviti sa sličnim predavanjima.

Piše: Frano Vukoja

Prvi film u Širokom Brijegu snimila je Škola narodnog zdravlja iz Zagreba 1934. godine. Riječ je o dokumentarno-igranom filmu ”Ikina sudbina”, a govori o Širokobriježaninu koji kao radnik u mostarskom kamenolomu dobije neku zaraznu bolest. Ovaj edukativni bezvučni film, s ispisanim titlovima umjesto glasa glumaca, na svoj način vrijedan je filmski zapis o ljudima iz tog vremena u Hercegovini.

Postoji nekoliko filmskih zapisa o Širokom Brijegu i Hercegovini, a među najznačajnijima su filmski zapisi širokobriješkog Amerikanca Freda Lončara iz 1956. godine, urađene 16-milimetarskom filmskom kolor kamerom, koje je njegova kćer digitalizirala. Širokobriježanin Jozo Ćavar 1968. godine je s Markom Buhovcem filmskom kamerom snimio panoramu tadašnje Lištice, a 1977. Ćavar je s filmskom kamerom (8 mm) snimio panoramu Blidinja i prvu kuću pokrivenu crijepom na tom području.

Tomislav Ćavar u 9. broju časopisa Vitko prisjeća se animiranog filma ”Unplugged” Širokobriježanina Stjepana Mihaljevića koji s Tomislavom Hrkaćem VHS kamerom snima kung-fu filmove. Godine 1987. nekoliko širokobrijeških filmofila organizira se u filmsku družinu ”Dubrava Street Movie”, koja snima film ”Čudotvorni dječak’‘. Film je u vihoru agresije i rata nestao, kao i 13 drugih njihovih uradaka. No, ostala je kopija filma ”Prstenova družina”, snimanog 1991. i 1992. Kasnije se dio te družine nastavlja baviti eksperimentalnim filmom, piše Večernj list.

Mladi filmski entuzijasti u Hercegovini prije dva desetljeća započeli su svoje filmske avanture. Tomislav Topić, dugogodišnji montažer na HTV-u, direktor širokobriješkog Mediteran Film Festivala, snimio je kratki igrani film ”Elipsa” o NLO-u u Izbičnu kod Širokog Brijega. Među glumcima amaterima iz Širokog Brijega, u filmu ”Elipsa” glumi Goran Bogdan, trenutačno najtraženiji filmski glumac u Hrvatskoj i širem okružju, koji nastupa i u svjetskim filmskim i televizijskim projektima. Bio je nominiran i za europski Oscar.

Od samog osnutka West Hercegovina Fest omogućio je projekcije filmskih uradaka mladim amaterima iz svijeta filma. Pojedini mladi Hercegovci mogu se pohvaliti i uspjesima na festivalima animiranog filma. Tako je Širokobriježanin Tomislav Ćavar, povjesničar umjetnosti, predsjednik Udruge za promicanje filmske umjetnosti ”Ćavarovo Brdo Pictures”, autor više eksperimentalnih filmova i nagrađivan na festivalima kratkog filma u zemlji i inozemstvu.

Josip Galić tako se bavi eksperimentalnim filmom. Širokobriježanin Miljenko Karačić snimio je niz kvalitetnih dokumentarnih filmova u produkciji HTV-a. Karačićev film “Divin krik s Vrana”, s igranim scenama na autentičnim lokacijama u Rami, Zahumu i Vranu, kao i njegov film “Olovskoj Gospi u pohode” premijerno su prikazani u programu HTV-a u udarnim terminima.

Zahvalan sam uredniku Redakcije religijske kulture HRT-a Mariju Ragužu što je film “Divin krik s Vrana” pustio prve nedjelje u srpnju 2012. kada se hodočasti na Kedžaru, a film “Olovskoj Gospi u pohode” 15. kolovoza, na blagdan Velike Gospe 2014. godine, kaže Karačić za Večernji list. Zahvaljuje snimateljima Draganu Tomiću i Damiru Kožulu, montažeru Miljenku Kutli i producentici Veri Jurilj, djelatnicima HTV-a u širokobriješkom studiju HTV-a, koji je kasnije preselio u Mostar.

Film “Divin krik s Vrana” na 15. Međunarodnom festivalu turističkog filma u Solinu nagrađen je posebnim priznanjem za iznimno kvalitetnu i dojmljivu redateljsku i scenarističku priču o davnim zbivanjima na atraktivnom lokalitetu u funkciji daljnjeg razvoja turizma. Sljedeće, 2013. godine Karačić je dobio priznanje Međunarodne federacije turističkih novinara za promociju turizma.

Širokobriježanin Dragan Tomić bio je snimatelj niza dokumentaraca, kao što su dokumentarac o lađarima iz Metkovića i film o križnim putovima na Hvaru. U privatnoj produkciji režirao je dokumentarce o Hutovu blatu i Međugorju. Širokobriježanin Ivo Čolak, veliki poznavatelj filma, ogledao se i kao redatelj. A sa Zdenkom Juriljem potpisuje režiju dokumentarca “Hercegovina”. Njegov sugrađanin Marko Mikulić – Mašija, dugogodišnji snimatelj HTV-a, posljednjih godina ostvario je nekoliko filmskih projekata. Zajedno s Ivom Čolakom režirao je dokumentarac ”Zidine”, koji govori o hrvatskim logorašima u vrijeme Domovinskog rata. Mikulić je bio direktor fotografija više dokumentaraca HTV-a, a u organizaciji produkcijske kuće “Simbol” trenutačno snima dokumentarac o siru iz mijeha. Snima i videospotove.

Širokobriježanin Tvrtko Karačić koji živi i radi u Zagrebu bavi se animiranim filmom. U produkciji širokobriješkog Kadra snimio je animirani film “Sinkronicitet”. Ovaj nagrađivani autor režirao je niz TV spotova, među kojima za skladbe 2Cellosa, Zucchera… Među najuspješnije širokobriješke filmske djelatnike spadaju Ivan Cigić i njegova supruga Mirela. Ovaj bračni par režirao je dokumentarni film “Neukrotivi kardinal” o hrvatskom blaženiku Alojziju Stepincu. Taj film dobio je prvu nagradu za najbolju režiju na Festivalu hrvatskog katoličkog filma u Trsatu, a osvojio je treće mjesto na Međunarodnom katoličkom festivalu filma i multimedije u Varšavi. Ivan i Mirela Cigić, vlasnici filmske i televizijske radionice MC Media u Širokom Brijegu, iskazali su u nizu filmskih i televizijskih projekata.

Stariji Širokobriježani sjećaju se snimanja sekvenci filma “Ljubav i bijes” Bakira Tanovića u Borku 1978. godine, kao i setova kratkog filma “Liganje”, hercegovačkog redatelja Nikole Babića, s temom prave prve bračne noći u osmanlijska vremena. U tom filmu Andrija Zeljko, glumac širokobriješkog amaterskog kazališta “Didak”, glumi agu. Film “Konjanik” Branka Ivande, po tekstu Ivana Aralice, sniman je dijelom i na području Širokog, a jednu od glavnih uloga igra Širokobriježanin Petar Leventić, glumac zagrebačkog ZKM-a. Jakov Sedlar snimio je film “Gospa”, s temom međugorskih ukazanja i sudskog progona Širokobriježanina fra Joze Zovke, s Martinom Sheenom i Michaelom Yorkom.

Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća Slobodan Praljak na području Širokog Brijega snimio je film i TV seriju ”Povratak Katarine Kožul” o hercegovačkoj gastarbajterskoj temi. Praljkovo filmsko ostvarenje prikazano je televizijskom gledateljstvu i u Njemačkoj. Kadrove tog filma sada s vremenske distance djeluju gotovo dokumentaristički. Praljkov asistent ovog filma i serije bio je Širokobriježanin Tihomir Penavić, redateljev prijatelj još od širokobrijeških učeničkih dana.

Mediteran Film Festival u svoj program uključuje ostvarenja domaćih filmaša, u konkurenciji ili izvan nje. Tako su posljednjih godina na tom festivalu dokumentarnog filma prikazani dokumentarci “Let iznad minskog polja” širokobriješke produkcije Kadar, “Tri dana” Zdenka Jurilja o temi zaustavljanja tenkova JNA u Pologu, Juriljovi dokumentarci “Bijeli put” dokumentarni filmovi o sestrama Čuljak, o Tomi Matkoviću, propagatoru gange… Juriljev dokumentarac “Tri dana” na YouTubeu ima više od milijun i 400 tisuća pregleda! Redatelj ovog filma kazao nam je da su mu od velike pomoći bile WHS snimke Širokobriježanina Marinka Lovrića. Jurilj je dobitnik posebnog priznanja na SFF-u za dokumentarac “Dom”.

Širokobriješka produkcija Kadar snimila je mnoštvo dokumentaraca, industrijskih i reklamnih filmova, reklamnih i glazbenih spotova, a ta filmska producentska kuća iskazala se kao kooproducent filma “Obrana i zaštita” redatelja Bobe Jelčića i filma “Osmi povjernik” Ivana Salaja. Tomislav Topić, direktor MFF-a, iskazao se kao redatelj i kao producent niza filmskih uradaka. Topić je dobitnik nagrade Ivica Matić za ukupan doprinos kinematografiji u BiH! Kao koautor dobio je nagradu publike na Liburnija Film Festivalu za dokumentarac “Poštar s naslovne strane”.

Širokobriježanin Robert Bubalo, producent MFF-a te Večernjakov novinar i urednik, redatelj je nagrađivanog dokumentarnog filma “Izgubljeno dugme”, koji je proglašen najboljim filmom na 9. izdanju DORF-a u Vinkovcima, a dobitnik je Grand Prix žirija 5. Festivala novih filmova 2015. u Slavonskom Brodu. Bubalo je režirao i dokumentarce “Bure Bareta”, a trenutačno snima dokumentarce “Hassanovi ratovi” i film o Jugotonu za Croatia Records. No, režirao je prvi film u produkciji Večernjeg lista, a riječ je o futurističkom dokumentarno-igranom filmu “2068.”, u kojem glume Goran Bogdan i Marijana Mikulić, zagrebački glumci iz Širokog Brijega. Robertov brat Tomislav, djelatnik širokobriješkog Kadra, montirao je, režirao, snimio i producirao niz filmova. Tomislav je na Danima hrvatskog filma dobio nagradu za koprodukciju Juriljeva filma “Sestre”.

Antoni Ćorić, također djelatnik širokobriješke filmske produkcije Kadar, najprije se ogledao kao snimatelj i montažer na HTV-u, a iskazao se kao direktor fotografije u većini filmova Kadrove produkcije. Od Udruge snimatelja Ćorić je dobio glavnu nagradu kao direktor fotografije filma “Sestre” za dokumentarni film. Ćorić je na nekim projektima uspješno surađivao s Tihomirom Pavlovićem – Tujom. U samostalnoj produkciji Kadar snima svoj prvi cjelovečernji igrani film. Radi se o filmu “Stigme” redatelja Zdenka Jurilja po scenariju Josipa Mlakića. Direktor fotografija je ugledni hrvatski filmski snimatelj Mirko Pivčević (sin Andrije Pivčevića koji se bio direktor fotografija Praljkova filma “Povratak Katarine Kožul”, snimanog na području Širokog Brijega), a montira ga Tomislav Topić, direktor MFF-a.

Široki Brijeg uskoro postaje filmski grad

U ovoj filmskoj drami sve uloge igraju glumci HNK Mostar, među njima i Širokobriježanin Ivan Skoko. Imali smo prigodu u tijeku montaže filma “Stigme” vidjeti neke dojmljive kadrove, među kojima je i kolona hercegovačkih švercera s ruksacima duhana na leđima na putu u Bosnu. Sutjeska film 1974. godine u Borku snimila je film “Kolo života”. Dokumentarac o širokobriješkim mlinicama režirao je Mihajlo Murko. Ispred širokobriješkog samostana snimljeni su kadrovi filma “Mrtve ribe plivaju na leđima” Kristijana Milića. Kad je film u pitanju, veliki uspjeh kod publike postigao je crtani film “Zelenkapica” Vladimira Vave Mikulića. Ovaj duhoviti crtić širokobriješkog profesora engleskog jezika i slikara na YouTubeu ima više od 330 tisuća pregleda.

Mediteran Film Festival jako je pridonio širenju filmske kulture u Širokom Brijegu. Filmska radionica u okviru ovog festivala, u suradnji s američkim filmskim radnicima, jedan broj mladih Širokobriježane usmjerit će filmu kao životnom opredjeljenju. Svake godine polaznici ove škole realiziraju kratki igrani film. Širokobriježanin Hrvoje Bazina (sin nogometaša Marija Bazine), izdanak širokobriješke filmske škole, koji je studirao kameru na VERN-u u Zagrebu, direktor je fotografije filma “Zagrebački ekvinocij” Svebora Mihaela Jelića, najgledanijeg hrvatskog filma prošle godine, piše Večernji list.

Brojni Širokobriježani su se na razne načine našli na filmskom platnu, televizijskom kanalu ili YouTubeu. Širokobriježani s glumačkom akademijom (Vinko Kraljević, Goran Bogdan, Petar Leventić, Željko Ninčić, Marijana Mikulić, Iva Kraljević, Ivan Skoko) glumili su u igranim filmovima. No, brojni Širokobriježani našli su se na filmskom platnu ili televizijskim ekranima kao glumci amateri, naturščici, posebno u glazbenim videospotovima (Marko Knezović, Ljubo Mikulić…). Nežika Karačić, podrijetlom iz Crnča kod Širokog Brijega, igrala je u nizu njemačkih filmova, a Ivanka Brekalo, podrijetlom iz Crnih Lokava kod Širokog Brijega, igrala je glavnu ulogu u njemačkoj televizijskoj seriji.

Marina Galić, podrijetlom iz širokobriješkog sela Ljubotići, nagrađivana je kao glumica u Njemačkoj. Ivana Martinović, podrijetlom iz Kočerina, uspješna je glumica u Švicarskoj, a nastupala je i na filmu. Na YouTubeu nalaze se snimke predstava širokobriješkog amaterskog kazališta Didak (“Državni lopov”, “Probudi se, Kato” i druge). Televizijske reportaže TV-a Sarajevo iz Širokog Brijega od prije pola stoljeća imaju dokumentarističku vrijednost, snimke o rudnicima boksita također. Širokobriježanin Ivo Mikulić autor je glazbe u nekoliko animiranih filmova, a osnivač je Festivala podvodnog filma u Neumu. Režirao je dokumentarac “Austro-ugarske vojne utvrde u Mostaru”.

Ivan Pavković, novinar Al Jazeere, rođen u Izbičnu kod Širokog Brijega, kao mladi novinar HTV-a snimio je serijal dokumentaraca o narodnim običajima, nošnjama i društvima u zapadnoj Hercegovini, koji su uglavnom emitirani na TV-u Erotel. Snimio je i dokumentarac o katoličkoj crkvi u Mostaru, a za Al Jazeeru snimio je dokumentarni film o Černobilu, koji na YouTubeu ima oko 800.000 pregleda!

Zahvaljujući uspjesima širokobrijeških filmaša, Široki se može zvati – “Hercegovačka Cinecitta” (po filmskom gradu u Rimu)! Širokobriješki portali snimili su mnoštvo materijala koje ima dokumentarističku vrijednost.

Portal Jabuka.tv ima snimljenih više od stotinu videopriloga, u produkciji ovog portala snimljeni su dokumentarci o pokojnom novinaru Mariju Pinjuhu (”Čuvamo Ti ton”) i babi Jeli Mabić kad je imala 104 godine.

Čuvamo ti ton: Pogledajte film u čast Marija Pinjuha

Mili Marušić je za pet-šest portala snimio više od dvije tisuće (!) videopriloga, a vidjeli smo ga u scenama TV serija “Ljubav u zaleđu” i “Zabranjena ljubav”. Grad Široki Brijeg producirao je desetak dokumentaraca i oko 50 videopriloga o gradu. Portal Vrisak na YouTubeu ima oko stotinu videa. Portal Borak.info objavljuje videosnimke koje će imati dokumentarnu vrijednost. Tomo Miličević snima videospotove i reklame. Svoju dokumentarnu vrijednost imaju videosnimke Tomislava Ćužića i još nekih Širokobriježana.

Brojni kućni videi također imaju dokumentarističku vrijednost, kao i dosta toga snimljenog mobitelima. Značajne su snimke VHS kamerom iz Domovinskog rata, snimljene kamerama Marinka Lovrića te braće Bože (Bobe) i Gordana (Goše) Ćavara, koje se koriste u dokumentarnim filmovima iz tog vremena. Posebno su značajne snimke Širokobriježanina Andrije Zovke iz vremena Domovinskog rata. Zovko je imao ugovor i s američkom agencijom Reuters.

Iz brojnih snimki svadbi od prije tri desetljeća mogu se vidjeti kadrovi panorame dijelova Širokog Brijega. Vide se, primjerice, dijelovi Trna, na kojima raste kukuruz, gdje su kasnije narasle stotine kuća i tvrtki. U Širokom Brijegu jako je razvijen takozvani svadbeni film. Po nekim podacima, prvi svadbeni film snimio je poznati širokobriješki fotograf Kruno Hrkać 1986. godine! Kasnije su brojni fotografi nabavili kamere za snimanje svadbenih svečanosti.

Životna priča najstarije Širokobriježanke Jele Mabić

Širokobriježanin Nikola Galić, direktor West Herzegowina Festa, dao je značajan doprinos popularizaciji filma u Širokom Brijegu u Hercegovini, omogućivši mladim filmskim autorima da svoje uratke prezentiraju na ovom festivalu masovne kulture. Galić je autor uvodne i odjavne špice popularne filmske emisije “Posebni dodaci” na HRT-u, režirao je više glazbenih spotova, bavi se animacijom, autor je animiranog spota pjesme “Gavrilo” rock-skupine Zoster (čiji je član) i animirani spot pjesme “Sabah”, koju izvodi Sirtago feat. Matija Dedić. Osobno je režirao više glazbenih spotova, bavi se web designom i 3D modeliranjem, predsjednik je Hrvatske glazbene unije Široki Brijeg.

Marko Mandić, fotograf i televizijski snimatelj iz Širokog Brijega, režirao je promotivno-dokumentarni film “Humska zemlja”, sudjelovao je kao pomoćni snimatelj ili fotograf u filmskim projektima produkcije Kadar. Snima spotove, a trenutačno radi na dokumentarcu “Kosti”. Televizijska novinarka Rosanda Zovko (djevojački Petric) uradila je niz televizijskih priloga koji imaju dokumentarističku vrijednost. Tako je i kad je televizijska novinarka Anita Damjanović u pitanju. I drugi Širokobriježani, djelatnici televizijskih kuća, sudjelovali su u realizaciji televizijskih priloga s dokumentarističkom vrijednošću. Tako je i sa snimkama Tihomira Crnjca. Isto vrijedi i za prve snimke vlasnika Širokobriježana VHS kamerom od prije više od tri desetljeća.

Gojko Jelić je za potrebe programa širokobriješkog ogranka Matice hrvatske režirao i snimio četiri kraća filma (od šest do 15 minuta): “Zvonimir Perko” (dokumentarac), “Markov povratak na Brig” (igrano-dokumentarni film po motivima romana “Plaču li jeleni” fra Ante Marića), “Priča babe Mile” (igrani po motivima priče fra Dane Karačića) i “Veronikin rubac” (igrani po motivima drame fra Ante Marića). Prva dva filma montirao je Tomislav Topić, a Mirela Lovrić s Gojkom potpisuje scenarij filma “Priča babe Mile”. U filmovima nastupaju glumci amateri amaterskog kazališta Didak.

Prije 30 godina Široki je dobio televizijski studio HRT-a, što je na svoj način doprinijelo i razvoju filmu o ovom gradu, posebno što se tehničke strane tiče. Rad filmskih djelatnika cijenjen je od struke pa su Tihomir Zovko i Ivo Čolak bili u članstvu Upravnog odbora zaklada za kinematografiju BiH, konstatira Tomislav Topić.

Zgrada u kojoj se nalazi širokobriješka kinodvorana Borak počela se graditi prije početka Drugog svjetskog rata. Zgrada se nastavila graditi nakon Drugog svjetskog rata, a u lipnju 1948. godine otvoreno je kino “Napredak”. Prvi kinooperater bio je Mirko Čuljak, a od 1959. godine ovim kinom rukovodio je Milorad Draškić, širokobriješkim ljubiteljima filma omiljeni Rade.

Ta zgrada bila je Dom kulture u vlasništvu Narodnog odbora općine Lištica do 1961. godine, kada je prenesena u vlasništvo poduzeća za otkup i obradu duhana. Od 1. siječnja 1962. do 12. travnja 1963. godine kino je bilo zatvoreno zbog radova na proširenju i preuređenju. Osim uređenja kinodvorane i pozornice, urađen je prostor za knjižnicu i čitaonicu koja je često služila za razne sastanke. Tada je nabavljena nova oprema za prikazivanje filmova, a prva predstava u obnovljenom kinu prikazana je 13. travnja 1963. godine. Kinodvorana je dobila novi naziv – Borak. Tako se i danas zove.

Kino i Dom kulture 1963. predani su u vlasništvo Narodnog sveučilišta. Kino Borak moglo je primiti oko 300 posjetitelja, a godišnje je organiziralo oko stotinu filmskih predstava. Svoje zlatno doba ovo kino imalo je od 1981. do 1990. godine, kada su tjedno prikazivana po tri filma. Širokobriješkim ljubiteljima filma jako su smetali dugotrajni obvezni takozvani politički žurnali prije projekcije nekog od tadašnjih filmskih hitova. Najveću gledanost imao je film “Sjaj u travi” u režiji Elia Kazana – prema tadašnjim procjenama, vidjelo ga je nekoliko tisuća Širokobriježana.

No, 1990. godine trebalo je kino Borak ponovno preurediti. Dugo je trajalo to preuređenje, počinje s radom za program Dana grada 1999. godine. Godišnje se prikazivalo od 50 do 60 filmova. Najgledaniji je bio film “Pasija” Mela Gibsona. Kada distribucija filmova prestaje biti na 35-milimetarskim vrpcama i prelazi na digitalni format, kino Borak više nije imao mogućnost za filmske projekcije.

Grad Široki Brijeg raspisao je natječaj za nabavu novog digitalnog kinoprojektora čime bi se stekli za ponovno održavanje kinopredstava, kazao je za Večernjak Oliver Polić, koji je s Borisom Galićem djelatnik kina Borak. U međuvremenu, stare neudobne stolice zamijenjene su pravim udobnim stolicama kakve imaju multipleks kina. Srećko Slišković, ravnatelj širokobriješkog Kulturnog doma, u čijem je sastavu i kino Borak, očekuje da će se početkom 2022. početi emitirati filmski hitovi s digitalnog kinoprojektora. Širokobriješki ljubitelji filma imali su prigodu gledati filmove u tom formatu na projekcijama Mediteran Film Festivala zahvaljujući iznajmljenom digitalnom projektoru.

Novi projektor “oživljava” kino u Širokom Brijegu

No, kinodvorana Borak ima pozornicu i garderobu koje omogućuju izvedbu kazališnih predstava. Ova dvorana s kvalitetnim razglasom i rasvjetom često se koristi za razne skupove, promocije i druge sadržaje. No, uskoro će i širokobriješki filmofili doći na svoje. Imali smo prigodu biti na setu hrvatskih filmova i televizijskih serija u Zagrebu, pa i stranih produkcija, sudjelovati na razne načine u realizaciji nekih filmova, reklamnih i glazbenih videospotova te smo se tako osobno uvjerili koliko je film “skup sport”, koliko traju pripreme od sinopsisa i scenarija do filmskog seta, te koliko treba vremena da se snimljeni materijal montira i projicira na filmsko platno, televizijski ekran ili na YouTubeu.

No, za hercegovačke talentirane filmaše najveća je “umjetnost” naći financijska sredstva. Kad se nešto jako voli, kao što je to slučaj kod ljudi “inficiranih” filmom, kadri su se nekako ipak snaći – što na najljepši način govori širokobriješka filmska produkcija Kadar.

(www.jabuka.tv)



3 komentara

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.