Ugledni sarajevski profesor Besim Spahić ovih je dana na najbolji način ukazao na neadekvatna pitanja u popisnom materijalu, rekavši da građanima nije dana mogućnost da potpuno točno odgovore na pitanja. Kako je ilustrativno kazao, građani ne mogu realno odgovoriti koriste li energente jer struje, vode i plina „čas imaju – čas nemaju“, ne mogu odgovoriti kako gradski promet koriste samo ako prijevoznici ne prosvjeduju…
Kako preživljavamo
Slične zamjerke imaju i mnogi građani koji su se ovih dana obraćali redakciji Avaza. Kažu kako ne mogu naći logično objašnjenje zašto državu zanima koliko kvadrata ima njihova kuhinja, od kojeg materijala im je napravljen krov, gdje im je majka živjela kada su rođeni…, a, s druge strane, ne zanima je s koliko novca građani mjesečno preživljavaju, imaju li barem zaposleni redovita primanja, imaju li zdravstveno i mirovinsko osiguranje…
”Na pitanje o zaposlenju, odgovorila sam da radim, ali nema mogućnosti da se to dodatno pojasni, gdje bi se vidjelo da nisam prijavljena, da nemam zdravstveno osiguranje, da mi ne teče radni staž… Pitaju kolika mi je kuhinja, ali nema pitanja na osnovu kojih bi se vidjelo imam li u njoj što skuhati, od čega moja obitelj preživljava”, samo je jedna od primjedbi građana.
I u nevladinom sektoru ukazuju na to da će na osnovu pitanja u popisnici biti teško stvoriti realnu sliku uvjeta u kojima danas preživljava bosanskohercegovačka obitelj.
Velika razlika
Kako kažu u Asocijaciji Alumni Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije (ACIPS), koji je radio analizu ekonomsko-socijalnih pitanja u popisnom materijalu, prilično je očigledno da se formulacija ovih pitanja oslanjala na standarde EU.
Međutim, kažu da takva odluka nije baš u potpunosti jasna, jer ekonomski i socijalni razvoj zemalja koje su u Uniji i načini prikupljanja statističkih podataka u tim zemljama se u potpunosti razlikuju od situacije u BiH.
”Popis u BiH morao bi biti daleko sveobuhvatniji nego što je to slučaj u zemljama koje imaju sofisticirane statističke administrativne registre, koje su vodile statističke podatke sustavno više od stotinu godina i koje nisu prošle društveno-ekonomsko razaranje kao BiH. Stoga, možda su za BiH bile referentnije popisnice nekih zemalja u razvoju ili novorazvijenih zemalja”, kazao je Anes Makul, predsjednik ACIPS-a.
Dodaje da je za dobivanje stvarnih ekonomsko-socijalnih trendova u BiH bilo potrebno razviti daleko opsežniji formular nego što je to situacija u drugim EU zemljama. Na primjer, navodi da u BiH ne postoji univerzalna zdravstvena zaštita te da je pitanje o njenoj dostupnosti bilo itekako nužno.
Trebalo je navesti prihode
Kako kaže Makul, pitanje o glavnom izvoru sredstava za život u posljednjih 12 mjeseci u kojem su ponuđeni zatvoreni odgovori nije dovoljno za utvrđivanje socijalno-oekonomskog standarda. Naročito, kaže on, to je očigledno ako se zna da neki od ponuđenih odgovora kao, na primjer, novčana pomoć za osobe koje su ostale bez posla, socijalna pomoć i slično, baš i ne postoje kao opcija u BiH.
”Za ove potrebe je nužno navesti barem neki opseg iznosa prihoda kao, na primjer, u pitanju u popisnici u Australiji”, ističe Makul.
(Dnevni avaz)
