Znanstvenici pronašli najhladnije mjesto na Zemlji

Koliko doista može biti hladno na Zemljinoj površini? Izgleda da može biti stvarno jako hladno. Čak minus 97 stupnjeva Celzijusa. 

Ovu ekstremno nisku temperaturu izmjerili su znanstvenici na najhladnijem mjestu na Zemlji – na ledenoj ploči duboko u sredini Antarktike i to tijekom duge i mračne polarne zime.

To je mjesto gdje su uvjeti života na Zemlji najbliži uvjetima života na nekom drugom planetu, rekao je voditelj studije Ted Scambos, istraživač Nacionalnog centra za snijeg i led na Sveučilištu Colorado kaže voditelj studije Ted Scambos, istraživač Nacionalnog centra za snijeg i led na Sveučilištu Colorado u Boulderu.

Mjerenje je iznenadilo mnoge jer je ovako niska temperatura nadmašila rekordni minus izmjeren na ruskoj stanici Vostok udaljenoj oko 1300 kilometara od Južnog pola. Te 1986. godine ruski istraživači izmjerili su temperaturu od minus 88,8 stupnjeva Celzijusa, pa je iznenađenje tim veće jer je minus nadmašen za više od 8 stupnjeva.

Ovako hladan zrak nemoguće je udisati dulje vrijeme. Tek nekoliko udaha bilo bi dovoljno da izazove krvarenje u plućima i brzu smrt. Zato su ruski znanstvenici nosili maske koje su, prije no što bi udahnuli, zagrijale zrak.

Iako površina istočnog antarktičkog ledenog pojasa izgleda kao ravna površina, ona se zapravo blago spušta od sredine prema rubovima. Ruska istraživačka stanicaVostok smještena je oko 2,2 milje od vrha, pa Scambosova ekipa vjeruje da bi temperatura na najvišim dijelovima ledene ploče mogla biti još niža, piše National Geographic.

Na vrhu ledene ploče nema meteoroloških postaja, pa još nitko nije izmjerio temperaturu, ali to mogu sateliti dok prelijeću iznad najjužnije točke zemaljske kugle. Tako su Scambos i njegovi kolege nekoliko godina pratili satelitske podatke i otkrili gdje su temperature najniže.

Naravno, pronašli su stotine malih džepova u kojima vlada iznimna hladnoća, a takve točke razasute su po najvišim dijelovima ledene ploče. Najhladnija mjesta bila su u plitkim udubljenjima u ledu, tamo gdje ledena površina nije savršeno glatka. Znanstvenici imaju i objašnjenje za ovu pojavu.

Hladni zrak spušta se u takve depresije kao što ulazi u kanjone ili doline rijeka, kaže John Turner, polarni znanstvenik u britanskom Antarktičkom istraživačkom centru koji nije bio uključen u studiju, preosi Express.hr.

Takva mjesta su toliko mala da ih je čak nemoguće vidjeti prostim okom, kaže on.

Zrak se zagrijava za nekoliko stupnjeva točno iznad površine gdje su znanstvenici na Vostoku zabilježili 1986. najhladniju temperaturu. Usporedbom satelitskih mjerenja s podacima s najbližih vremenskih postaja, Scambos i njegov tim uočili su da su temperature zraka mjerene na ovoj lokaciji, za nekoliko stupnjeva toplije u visini ljudske glave. Razlika može biti i do 5 stupnjeva Celzijusa u odnosu na temperaturu u razini stopala.

Nadamo se da vam noga tamo nikad neće stati. To vam ne bi bio nikakav užitak, kaže Scambos.

 

Samo vrlo posebni uvjeti dovode do takve ekstremne hladnoće. Prvo, mora biti vrhunac zime, dakle dugi period od posljednjeg sunčanog razdoblja, zrak mora biti sasvim miran, a nebo mora biti savršeno čisto, bez oblaka ili tzv. svjetlucave dijamantne prašine.

Kad je tako hladno, led zapravo donosi neznatnu količinu topline jer višak topline zarobljen je u vodenoj pari u atmosferi  što je hladno, led donosi malu količinu topline. Uobičajeno je da višak topline ostaje zarobljen u vodenoj pari u atmosferi, a zatim se vraća prema Zemljinoj površini, zahvaćajući toplinu u nižim slojevima atmosfere.

No, tijekom suhih razdoblja na Antarktici, kada je većina vodene pare izbačena iz atmosfere, “počinje se otvarati prozor koji obično nije otvoren nigdje drugdje na Zemlji”, kaže Scambos. Zatim, slaba toplina koju emitira ledena ploča može pobjeći ostavljajući površinu leda još hladnijom.

Vrlo čisti zrak stvara idealne uvjete za gledanje u svemir, zbog čega su znanstvenici postavili tamo i teleskop i to samo nekoliko milja od ekstremno hladnih mjesta.

Vodena para je naš neprijatelj, kaže Craig Kulesa, astronom sa Sveučilišta u Arizoni koji vodi High Elevation antarktički Terahertz teleskop, satirične skraćenice HEAT (‘vrućina’).

Koncentracije vodene pare u atmosferi rastu, što zauzvrat znači da se više topline koja se emitira ledom dobiva zarobljena u blizini površine Zemlje i tako se zagrijava. Dakle, savršeno jasni uvjeti koji su idealni za gledanje u svemir će postati sve rjeđi.

Zbog povećanja koncentracija stakleničkih plinova i vodenih para, očekujemo zagrijavanje Antarktika od oko 3 do 4 stupnja Celzijusa“, kaže Turner. Sve su manji izgledi da će se takve stvari događati i ubuduće.

(www.jabuka.tv) 

1 komentar

Komentiraj: