Ruski zatvor s najvišom razinom sigurnosti – “Crni dupin” u Orenburškoj oblasti, na granici s Kazahstanom, je dom za 700 najozloglašenijih kriminalaca Rusije: serijski ubojice, pedofili, silovatelji, kanibali, teroristi… svi su oni zajedno oduzeli oko 4000 života. Zatvor je dobio ime po skuplturi ispred zgrade koja osuđenicima tjera strah u kosti – do sada su svi čuli što ih čeka, prenosi Russia Beyond.
Na zidu ispred svake ćelije piše tko je što učinio i kako je elfinospio ovamo. To je svojevrsni podsjetnik čuvarima da nikada ne zaborave s kime imaju posla. U ćelijama uvijek gori svjetlo i provjeravaju se svakih 15 minuta. Zatvorenici se kreću hodnicima gledajući u pod, a ponekad i sa zavezanim očima, da bi im bilo teže upamtiti put i maštati o bijegu. Ne postoji čak ni restoran u Crnom dupinu već zatvorenici dobivaju hranu u svoje ćelije. Najčešće je to obična juha i malo kruha. Niti jedan zatvorenik nije pobjegao iz Crnog dupina.
“Bilo bi bolje da sam umro s njima”
Neki od njih kažu da je smrtna kazna bolja od doživotnog zatvora.
Tako je lako ovdje pretvoriti se u životinju, ali je teško ostati čovijek, ispričao je Igor Tišenko, jedan od zatvorenika, za RT.
On izdržava doživotnu robiju zbog pucnjave sa suparničkom bandom. Tišenko i njegov otac, koji također leži u “Crnom dupinu”, ubili su sedam ljudi i ranili još osam, uključujući i svjedoke.
Pitate me da li bih ponovo uradio tako nešto? Razmišljao sam o tome. Bilo bi bolje da sam umro sa njima. Ne bih to ponovio, dodao je.
‘Dao sam im ljudsko meso i rekao da je klokan’
Zatvorenici su pod 24-satnim video nadzorom, a ćelije su im smještene iza troja čeličnih vrata. Po dvojica zatvorenika dijele jednu ćeliju veličine oko četiri i pol kvadratna metra. Stotine čuvara potrebne su kako bi održavali stalnu kontrolu nad zatvorenicima i kako bi mogli svakih 15 minuta provjeriti što rade. Obzirom na to s kime imaju posla, ne čudi.
Dolazio sam kući s malo pripit. Kod vrata zgrade je stajao neki tip i tražio me upaljač. Malo smo se svađali i on me udario. Ja sam mu uzvratio i on je umro. Što sam trebao napraviti? Uvukao sam ga u kupaonicu gdje sam mu skinuo odjeću i počeo ga komadati. Odrezao sam mu glavu i udove kad mi je nešto palo na pamet pa sam odlučio ga probati. Odrezao sam komad mesa s bedra i skuhao, ali mi se nije svidjelo. Narezao sam meso na manje komade i prepržio u tavi. Dao sam meso jednom prijatelju koji ga je dao ženi. Ona je nešto kuhala s time pa su oni i djeca imali ručak. Rekao sam im da je to meso klokana. Što oni znaju kakvo je to meso, Rusija nema klokana, ispričao je kasnije Nikolajev, prenosi Bussines insider.
(www.jabuka.tv)
Bože sačuvaj.