Životna priča Edina Džeke: U ratnom Sarajevu naučio je preživljavati, a milijuni i slava nisu ga promijenili

Kada najpoznatiji bosanskohercegovački nogometaš Edin Džeko jednog dana završi igračku karijeru, njegova životna priča i put prema statusu rimskog imperatora vrlo lako mogli bi nadahnuti nekog poznatog scenarista.

Put od rodnog Sarajeva, u kojem je osjetio ratna razaranja na najbrutalniji način, do Rima, u kojem ima status zvijezde i višemilijunski ugovor, bio je prepun uspona i padova. Ili bolje rečeno preživljavanja i odricanja.

U nedavno odigranim četvrtfinalnim utakmicama nogometne Lige prvaka protiv velike Barcelone 32-godišnji Edin Džeko još jednom pokazao je zašto već godinama u svojoj rodnoj državi nosi nadimak “Bosanski dijamant“.

U obje utakmice Džeko je zabio gol, uz dodatak kako je u spektakularnom uzvratu u Rimu, u kojem je Roma slavila 3:0 te je tako nadoknadila zaostatak od 4:1 s Camp Noua, zabio prvi gol te je kasnije na njemu sviran prekršaj za kazneni udarac kojim je Roma povela 2:0. O senzaciji na krcatom stadionu Olimpico pisalo se danima, piše Tportal.hr.

Džeko i Roma su plasmanom u polufinale Lige prvaka – u kojem su poraženi u prvom susretu na gostovanju Liverpoola 5:2 – napravili pravo čudo. Ukratko, najbolji bosanskohercegovački nogometaš stekao je status nedodirljivog, a uoči spomenutog polufinala poručio je: “Roma sada ide po finale.”

Nogometni počeci u ratnom Sarajevu

No put do rimskog imperatora i jednog od najboljih golgetera svijeta, do titule najboljeg strijelca selekcije BiH svih vremena, nije bio nimalo lagan. Usprkos milijunima eura na računu i bogatstvu koje mu je osigurao nogomet, igra u koju se zaljubio kao dječak u rodnom Sarajevu, svi koji poznaju Džeku govore da je ostao skroman i jednostavan.

Neki kažu da se nije puno promijenio od dana kada je kao klinac počeo trčati za loptom u dresu Željezničara i kada je maštao da jednog dana i on postane nekome igrački uzor. Zbog toga danas Džeko, usprkos slavi i bogatstvu, nikad ne odbija fotografirati se s obožavateljima te im dati autogram. Baš nikada nikoga nije odbio.

Znate, toliko sam se puta slikao s nekim da mi je to postala rutina. Ipak, najviše volim slike s djecom, rekao je jednom prilikom Džeko, za kojeg će svi reći kako je zahvaljujući roditeljima Belmi i Midhatu savršeno odgojen.

Odgoj nosiš od kuće, često zna istaknuti Džeko te se posebno ponosi na svoje podrijetlo i roditelje.

Ne osjećam da mogu reći kako sam imao djetinjstvo, sigurno ne kao neka djeca mojih godina. Imali smo nešto specifično u Bosni 90-ih godina, nešto što zovem periodom preživljavanja. Bio sam dijete kada je izbio rat i nisam bio svjestan mnogih stvari, ali rat vas natjera da brže rastete, da učite stvari koje nikada ne biste učili i da živite drugačije, prisjetio se jednom prilikom Džeko, a tijekom rata izgubio je i nekoliko prijatelja koji su igrajući nogomet na obližnjem igralištu smrtno stradali od granata.

Njega je spasila stroga i brižna majka Belma koja ga nije puštala da se igra vani kada je bio označen znak za uzbunu ili bi u pozadini čula detonacije kakvih je tih dana bilo svakodnevno. To odrastanje ili, bolje rečeno, preživljavanje napravilo ga je – nesalomljivim.

Željezničar ga prodao u Češku za 25.000 eura

Kao dijete Željezničara Edin Džeko prošao je doslovno sve omladinske kategorije, a za prvu momčad kluba s mitske Grbavice debitirao je kao 17-godišnjak kod trenera Amara Osima, sina legendarnog stručnjaka Ivice Osima.

Znate, oduvijek sam volio nogomet. Nisam mogao disati bez nogometa, čak ni tijekom tog rata u Sarajevu. No zaista nikada nisam mislio da ću postati zvijezda. Naravno, svi mi imamo velike snove, igranje za velike klubove, ali ja sam želio igrati nogomet zbog ljubavi prema igri. I tako je i danas. Volim igru, volim je gledati, čitati o njoj, razgovarati o njoj i najviše je volim igrati. To je moja prva ljubav i zato na sebe ne gledam kao na zvijezdu, nego kao na sretnika, priznao je jednom prilikom Džeko u velikom razgovoru za engleski The Guardian.

Iako u početku njegove karijere mnogi nisu bili svjesni o kakvom se potencijalu radi, za Edinov uzlet i odlazak u inozemstvo ‘krivac’ je češki nogometni stručnjak Jirži Plišek koji je jedno vrijeme vodio FK Željezničar.

Njemu to nije promaklo i preporučio je napadača češkom klubu iz Teplica te je on ubrzo za njega platio odštetu od mizernih 25.000 eura. Čelnim ljudima Željezničara tada se to učio solidan iznos za igrača u kojeg baš nisu vjerovali. Te iste Teplice su visokog i spretnog napadača – koji je bio drugi najbolji strijelac lige – prodale njemačkom Wolfsburgu za čak četiri milijuna eura, što je i danas jedan od najboljih i najisplativijih transfera koje su napravili. Kako je toga dana bilo čelnim ljudima Željezničara, koji su propustili milijunsku zaradu, možemo samo zamisliti.

U bilo kojoj utakmici zaista se ne zamaram klubom protiv kojeg igramo i za što igramo. Samo želim postići gol ili da moj klub postigne gol kako bismo pobijedili. U svakom svom meču dajem najbolje od sebe. Baš u svakom meču, kazao je Džeko.

U ekipu strogog njemačkog trenera Felixa Magatha Džeko se sjajno uklopio i u snažnoj Bundesligi ta je momčad već nakon dvije godine senzacionalno osvojila titulu prvaka. Posebno će u sjećanju navijača Wolfsburga ostati sezona 2008./09., koju je Džeko završio s 26 postignutih golova i 10 asistencija.

Na pitanje koja je njegova tajna uspjeha sa smiješkom kaže:

Moja tajna formula za uspjeh su rad, predanost, ali i doza sreće. Uvijek pružam svoj maksimum i uvijek sam bio pošten prema onome što radim te ljudima oko sebe. Eto, to je tako jednostavno.

U Wolfsburgu postao igrač, prodan je za rekordnih 32 milijuna eura

Tako su svega dvije godine nakon što je kao anonimac stigao iz čeških Teplica u Wolfsburg za njega počele dolaziti nove višemilijunske ponude najbogatijih europskih klubova.

Džeko kao da je sanjao jer je veliki Manchester City za njega odlučio platiti rekordnu odštetu za jednog nogometaša iz BiH od čak 32 milijuna eura. Iako je u sezoni 2011./12. s klubom s Etihada, zabivši tada 14 golova, uspio osvojiti titulu prvaka Engleske nakon 44 godine čekanja, ipak nije bio u milosti trenera koji u njega nisu imali povjerenja.

No malo tko je mogao znati kako se u tom simpatičnom i nasmijanom sportašu, koji je preživio pakao rata u rodnom Sarajevu, krije inat kakav niti jedan nogometaš u Njemačkoj ili Engleskoj nije mogao pojmiti. Rat ga je natjerao da potpuno drukčije gleda na život. Rat i preživljavanje naučili su ga koliko život može biti težak te zbog toga itekako zna cijeniti sve što danas ima.

O ratu razgovaram jedino sa stranim novinarima. Ne s obitelji, ženom, roditeljima, sestrom… Sjećam se svega jako dobro, ali ne vidim svrhu. To je nešto što je ostalo iza nas. To je užasno iskustvo koje nas je sve promijenilo, bez obzira na dob koju ste imali u tom periodu. Tada smo svi sanjali o normalnom životu i kada je rat završio, samo smo to i radili. Čudno je koristiti riječ pozitivno u tom kontekstu, ali ako je išta bilo pozitivno u tome, onda je činjenica da smo sada svjesni kako uvijek može biti gore u životu, prisjetio se Džeko, danas jedan od većih humanitaraca među svjetski poznatim sportašima.

Nabrojati sve obitelji kojima je pomogao novčano ili izgradnjom krova nad glavom gotovo je nemoguće.

No itekako je svjestan toga da bez pravog sistema i kontrole to ne može dugo trajati. Stoga se priključio UNICEF-u, čiji je i ambasador, a dosad je sudjelovao u mnogobrojnim humanitarnim akcijama.

I tu ne misli stati jer želja mu je pomoći svom narodu te da mladi koji stasaju u BiH ne bježe u inozemstvo zbog boljeg života. Svjestan je zašto su mnogi klinci počeli igrati nogomet i sada mu je najveća želja da svi oni odrastu te ostanu živjeti u BiH.

To je samo još jedan dokaz toga da je Edin Džeko više od nogometaša.

Kao sportaši pokušavamo pomoći koliko možemo, doniramo novac, izgradimo krov za jednu obitelj, pomognemo bolesnom djetetu, ali javi ih se još 10 sljedećeg dana, tisuće kojima treba pomoć. Tu nema sistema, nema plana kako napraviti stvari boljima i ljudi zbog toga postaju sve više pesimistični. Mladi ljudi napuštaju zemlju tražeći bolji život i nitko im ne može suditi zbog toga. I ja sam isto napravio u svom poslu boreći se za bolji život, rekao je jednom prilikom Džeko, a u dresu talijanske Rome proživljava drugu mladost.

U kratko vrijeme postao je miljenik navijača koji u njemu vide strijelca kakav se rijetko nađe.

Znate, igram dobro, dobro se osjećam i mislim da mogu odigrati još nekoliko sezona na visokom nivou. Nije tajna to da su meni golovi sve, kaže Džeko, a još uvijek nije prežalio to što se reprezentacija BiH nije uspjela plasirati na Svjetsko prvenstvo 2018.

No zato nije nemoguće da se jednog dana vrati u svoj Željezničar, klub u kojem je sve počelo i za koji je posebno vezan. To bi bio savršen kraj savršene karijere koju su obilježili usponi i padovi, odricanja i preživljavanje u pravom smislu riječi.

Otkada je stigao u Romu, vrlo brzo postao je ljubimac navijača iako mu je u prvoj sezoni – u kojoj je bio službeno na posudbi iz Manchester Cityja – bilo jako teško prilagoditi se na novi stil igre. No u sezoni 2016./17. doslovno je eksplodirao s 29 golova u Serie A, što mu je donijelo titulu prvog strijelca lige, a Roma je za vodećim Juventusom na kraju zaostala svega četiri boda. Naravno, kada su u Romi shvatili da je Džeko zaista ‘Bosanski dijamant’ otkupili su prava na njega, a ostalo je povijest.

Igram svoj najbolji nogomet u karijeri i uživam kao nikada, znao je reći Džeko nakon prošle sezone.

Priča se ponavlja, uz dodatak kako je Roma daleko najveće iznenađenje u Ligi prvaka. Uoči natjecanja od njih baš nitko nije očekivao da će doći nadomak finala od kojeg ih dijeli repriza navedenog uzvrata protiv Barcelone. Kada je Edin Džeko pravi, sve je moguće!

 

Vila u Dubrovniku, supruga Amra i obiteljska idila

Danas, iako je milijunaš, odmor iz snova obožava provoditi u Dubrovniku, u kojem je u ljeto 2015. godine kupio vilu s bazenom i pogledom na uvalu Lapad, a koju je navodno platio 2,6 milijuna eura.

No usprkos luksuzu i bogatstvu, svi koji ga poznaju kažu da je Edin ostao onakav kakav je bio kada je kao 19-godišnjak odlazio iz Sarajeva u češke Teplice. Ostao je jednostavan i još uvijek se druži s istim prijateljima iz djetinjstva, s kojima je odrastao u Sarajevu.

Oni koji ga bolje poznaju kažu da ga je veza s bivšom manekenkom Amrom Silajdžić, koju je upoznao 2012., dosta promijenila. Počeo je voditi klasični obiteljski život i nikada se nije ponašao bahato, kao mnogi drugi sportaši koji imaju milijunske ugovore.

Amrinu kćer iz prvog braka, Sofiju, koju je dobila sa srbijanskim biznismenom Vladimirom Vičijentijevićem, Edin je prihvatio kao svoju. To je bila ljubav na prvi pogled. Nekoliko godina kasnije, u veljači 2016., Amra i Edin postali su ponosni roditelji djevojčice Une, a nakon toga, u rujnu 2017., i sina Danija te njihovoj sreći nije bilo kraja. Edin, bez obzira na status zvijezde, kaže da nema tog novca koji može kupiti takvu sreću. Profesionalni nogometaš, rimski imperator i obiteljski čovjek. Sve je to Edin Džeko.

(Tportal.hr)

1 komentar

Komentiraj: