Zašto su mise zornice poseban “hit” Došašća?

Zornice, rane jutarnje mise koje se slave u zoru, jedan su od najprepoznatljivijih običaja Došašća u hrvatskom narodu. Već sam njihov naziv otkriva puno: dok se u većini drugih jezika za ove mise koristi latinski naziv rorate, Hrvati su ih prozvali jednostavno – zornice, naglašavajući i jezikom ono što žive u praksi: ustajanje u zoru radi susreta s Bogom.

Latinski naziv rorate dolazi iz ulazne pjesme “Rorate caeli desuper et nubes pluant justum” – “Rosite, nebesa, odozgor i oblaci Pravednog daždite” – koja preuzima starozavjetni tekst o iščekivanju spasenja.

Povijest zornica

Povijest misa zornica seže daleko u prva stoljeća kršćanstva. Smatra se da su nastale već u 5. stoljeću, nakon Kalcedonskoga sabora i proglašenja dogme o Mariji Bogorodici.

Upravo zato od početka nose snažno marijansko obilježje. Isprva su se slavile samo subotama u Došašću kao zavjetne mise na čast Blažene Djevice Marije, a kasnije su se proširile i na radne dane. U 15. stoljeću običaj zornica posebno se ukorijenio u Europi, naročito u germanskim krajevima, a u hrvatskim su se krajevima najprije uvriježile na sjeveru zemlje, da bi s vremenom postale tradicija u gotovo svim župama.

Liturgijska boja

Zornice su tijekom povijesti povukle za sobom i posebnost u liturgijskoj boji. Prije Drugoga vatikanskoga sabora, upravo zbog marijanskog karaktera, slavile su se u bijeloj boji, koja simbolizira čistoću i svetkovinu.

Danas, kada se više ne smatraju zavjetnim misama na čast Marije nego redovitim misama Došašća, svećenici nose ljubičastu boju, koja je u tom razdoblju predviđena kao znak iščekivanja, obraćenja i nutarnje priprave.

Znate li što simboliziraju mise zornice?

Zornice pozivaju na budnost

Smisao zornica nije samo u lijepom običaju i posebnoj atmosferi ranog jutra, nego u onome što one nose: budnost i pripravu. Kršćani se u Došašću pozivaju na bdjenje, ne samo nad vlastitim životom, nego i nad odnosima s drugima, kako ne bi izgubili iz vida ono najvažnije: susret s Bogom.

Zornice podsjećaju i na drevna vremena kada je Došašće imalo snažniji asketski karakter: post, molitva, odricanje. Današnja liturgijska obnova, međutim, naglašava i radost iščekivanja. Došašće je “pobožno i radosno vrijeme”, u kojem se i kroz nedjeljna čitanja provlači poziv na budnost, ali i na mirno, veselo srce.

Ne pjevanje “Slave” u tom razdoblju nije znak žalosti, nego svojevrsno “zadržavanje daha” kako bi taj himan još snažnije odjeknuo u božićnoj noći, na misi polnoćki.

Povratak zornica iz “zaborava”

Zanimljivo je da je lijepa tradicija zornica nakon Drugoga vatikanskoga sabora u nekim sredinama na neko vrijeme gotovo izblijedjela. No, prije nekoliko desetljeća počelo je njihovo polagano vraćanje, isprva sramežljivo, a potom sve snažnije.

Hercegovina u adventskom ruhu: Evo gdje vas čekaju najbolji blagdanski događaji

Danas su u mnogim župama zornice ponovno pravi “hit”: crkve su u rane sate često ispunjene kao za nedjeljnu misu. Djeca, učenici, radnici, umirovljenici, mladi, svi na svoj način svjedoče da Došašće, unatoč užurbanosti vremena, još uvijek ima prostor za tišinu, molitvu i zajedništvo.

Zornice tako ostaju jedan od najljepših znakova da se Božić ne priprema samo svjetlima na ulicama i kupnjom darova, nego prije svega budnim srcem koje u zoru traži Isusa, čiji se dolazak slavi.

Započela božićna čarolija: Mnoštvo Širokobriježana na svečanom otvorenju Adventa u Širokom

(www.jabuka.tv | Foto: Freepik)