Zašto se naša očekivanja od braka moraju mijenjati?

Kad uđemo u brak, spremni smo dati silna obećanja i imamo određene pretpostavke o tome kako će veza izgledati.

No, brojna očekivanja koja imamo, kako od sebe, tako i od partnera, nerijetko su smiješna, kaže psihoterapeutkinja dr. Nancy Colier, savjetnica za partnerske odnose, u kolumni na portalu Psychology Today.

Često slušam tužaljke ljudi koji se žale da njihov partner danas više ne želi ono o čemu su razgovarali na početku braka, kao i partnera koji danas ne žele ono za što su nekad mislili da će im imati smisla, pa sada osjećaju krivnju. Na primjer: rekli ste da želite djecu, a više niste sigurni u to, ili rekli ste da se želite preseliti u drugu zemlju radi partnerovog posla, a sada na to niste spremni, kaže dr. Colier. Ponekad se, dodaje, mijenjaju i naša očekivanja od partnera.

Na primjer, u prvih nekoliko godina bilo nam je važno to što je riječ o pouzdanoj i temeljitoj osobi koja jamči sigurnost, no s vremenom poželimo avanturu i istražujemo mogućnosti za promjene. Stvorili smo čvrste temelje i sad želimo malo poletjeti, tumači dr. Colier.

Često je slučaj i to da partneri koji sklapaju brak trebaju osobu koja im donosi neku različitost, možda i suprotnost, koja ih privlači, a onda s vremenom počinju trebati srodnu dušu, nekoga tko ih dobro razumije i može dijeliti iskustva s njima. Jednostavno, kako se mijenjamo, mijenjaju se i naše potrebe od partnera.

Kako rješavamo neke emocionalne probleme koje smo imali, više nam nije potreban partner koji će odgovarati na te potrebe. Zato se ponekad možemo osjećati krivima zbog toga što ono što nas je privuklo partneru više nije ono što trebamo, pojašnjava dr.- Colier.

Dakle, što učiniti kad ono što smo očekivali u braku, ili u početku bili spremni ponuditi, više nije potrebno?

Za početak, nemojte kriviti svog partnera zbog toga što su se okolnosti promijenile. Nije izdaja to što smo se mi ili partner toliko promijenili da više ne želimo iste stvari kao na početku braka, pa čak ni ako smo potpuno drugačija osoba nego što smo bili u to vrijeme. Stvar je u tome da ne smijete prekršiti samo jedno obećanje, ono da ćete se boriti za vezu.

Pitanje je, dakle, samo želite li nastaviti ples uz neispunjena obećanja, promjene koje su se dogodile kod vas i kod partnera i hoćete li u tom plesu nastaviti gubiti osobu zbog koje ste ušli u brak.

U većini brakova dogodi se taj trenutak kad shvatimo da partner ne može biti odgovor na ono što nam nedostaje i popuniti prazninu za koju smo nekad vjerovali da može. Dogodi se stvarnost i spoznaja da i partner ima neka ograničenja, strahove i potrebu da pronađe svoj put te da partner ne može biti zakrpa za ono što nam nedostaje.

To podrazumijeva da će vam partner slomiti srce, no i to je potrebno da bismo odrasli i sazreli, preuzeli vlastiti život u svoje ruke i učili se nositi sa svojim frustracijama. Zapravo, dugoročno zdrava veza mora sadržavati i tu dozu razočaranja da bismo naučili voljeti partnera, svjesni toga da on nije ‘samo’ odgovor na naše probleme.

Tek kad se odreknemo ove nade, možemo ući u nešto kvalitetno i održivo.

Trebamo se sjetiti da zavjete i obećanja koja jedno drugome dajemo na oltaru nismo dali zato da bismo zauvijek ostali na tom mjestu te ista onakva osoba kakva smo bili. To je nemoguće, važno je prihvatiti da će brak donijeti i neka razočaranja te da može biti uspješan samo ako prihvatimo da se druga osoba mijenja i podržimo ju u tome.

Zvuči kao hereza, no treba prihvatiti da brak ne mora podrazumijevati da ćemo se voljeti do kraja života, te da je važno da budemo iskreni, poštujemo i volimo jednog drugo dok putujemo onuda gdje svatko od nas treba biti. Jer, brak ne možemo uspjeti ako isključimo iz odnosa činjenicu da smo ljudi koji se mijenjaju, te ako na silu trebamo biti osoba koja zapravo nismo, prenosi 24sata.hr.

Prihvatimo li tvrdnju da promjena nije izdaja, nego znak rasta, lakše ćemo plesati s partnerom kroz život i podržati ga u njegovom rastu, piše dr. Colier.

(www.jabuka.tv)