Veliki broj proizvođača, posebno hobisti, često puta pitaju mogu li saditi svoj „sitni“ krumpir koji im ostaje tijekom godine. Isto tako, vrlo često, se mogu čuti komentari među hobistima da sitnije gomolje koristi kao sjeme za sadnju a „krupnije“ za jelo te kao kvalitetu sjemena ističu veličinu gomolja. Time se zanemaruje zdravstveno stanje kao prvi i najvažniji čimbenik kvalitete sjemenskog krumpira.
Gomolji merkantilnog krumpira često puta su zaraženi različitim virusima i drugim patogenim organizmima i od takvih gomolja se ne može očekivati dobar urod. Upravo je količina virusa sadržana u gomoljima jedan od čimbenika koji određuje kod osnovnog i certificiranog sjemena krumpira, hoće li to sjeme biti elita, original ili prva sortna reprodukcija. Zbog toga je savjet svim proizvođačima da ne sade vlastito sjeme jer će samo ostati razočarani.
Kalibraža (veličina) sjemenskog krumpira
Prije stavljanja na tržište sjemenski krumpir se sortira prema veličini gomolja (kalibrira). Veličina gomolja se određuje pomoću kvadratne mreže. Gomolji sjemenskog krumpira koji prolaze kroz kvadratnu mrežu dimenzija 25 mm x 25 mm ne smiju se staviti na tržište jer su to vrlo sitni gomolji koji se ne mogu koristiti kao sjeme.
Ako su gomolji sjemenskog krumpira veći od onih koji prolaze kroz kvadratnu mrežu dimenzija 35 mm x 35 mm, gornja i donja granica veličine gomolja u partiji izražava se pomoću višekratnika broja pet. Najveća dozvoljena razlika u veličini između gomolja u partiji mora biti takva da razlika između dimenzija dvije kvadratne mreže ne prelazi 25 mm. Gornja i donja granica veličine gomolja u partiji navodi se na Certifikatu o sjemenu na pakiranju.
Danas se na tržištu uglavnom nalaze sljedeće kalibraže : 28/35; 35/55 i 55/60.
Veličina gomolja ne određuje kategoriju sjemenskog krumpira, već je to samo ekonomska kategorija. Sadnjom sitnijeg sjemena dobije se manji broj krupnijih gomolja, a krupniji gomolji daju veći broj sitnijih. Dakle, svi gomolji su sjemenski ako su zdravstveno ispravni.
(www.jabuka.tv)
