Na današnji dan prije 30 godina u granatiranju Širokoga Brijega poginula je Anđelka Misir dok je ozlijeđen Marko Kraljević.
Nešto prije 8:00 sati 5. kolovoza 1995. godine sa srpskih položaja kod Mostara ispaljeno je nekoliko granata iz VBR-a, a tom prilikom su u naselju Pecara ranjeni Anđelka Misir i Marko Kraljević. Anđelka je preminula od posljedica ranjavanja, a Marko i danas u tijelu nosi gelere.
Granate su ispaljene u znak osvete srpskih agresora zbog vojno-redarstvene operacije Oluja kojom je tog dana oslobođen Knin i ostali okupirani hrvatski krajevi.
Za ovaj zločin nitko nije odgovarao, a srećom izbjegnuta je velika tragedija s obzirom da se tog jutra u gradu zatekao veći broj ljudi. Na brojnim objektima je nastala značajna materijalna šteta.
Kao što je Zagreb bio mjesto srpske osvete zbog akcije “Bljesak”, tako je Široki Brijeg bio u “Oluji”, no granatiranje grada na Lištici praktički je palo u zaborav.
(www.jabuka.tv)
Dvije stvari vezano za ovaj gnjusni čin želim naglasiti. Dakle, najprije malo istražiti odakle je, čim i tko je bio na položajima odakle je pucano, te o tome pisati svake godine. Drugo, postaviti spomen obilježje za žrtvu ovog krajnje neljudskog čina, te je se spomenuti svake godine, jer i ona zaslužuje pijetet. Ovo je moje mišljenje. Lijep pozdrav, svima.
Koliko vise spomen-obiljezja treba Siroki, dok svaka skola stoji sugava, djeca nemaju ni kantine ni sportske dvorane kako treba. Pokoj dusi svim stradalima, ali zar je potreba za svakog pojedinca spomen-obiljezje?
Jeste, potrebno je.
Treba,bas pok. Anđelku rijetko spominju ,a i ona je žrtva rata.Pokoj joj dusi
Meni kuću pogodila raketa, nema di nisam tražila pomoć za obnovu. Nikad marke nisu dali, ni grad ni država jer eto nisam imala političke i stranačke veze, a znam da su sliku moje srušene kuće i ostalih srušenih kuća pojedini ”ugledni” širokobriježani nosali po Njemačkoj i Švicarskoj i skupljali pomoć koju su zadržali za sebe i sebi vile napravili. Nisam sigurna da su se baš nauživali otuđenim na tuđoj muci.
Ovo su uradili Srbi pa nije popularno obilježiti, isto kao ni pokolj u Briševu, vjerojatno najveće stradanje Hrvata u BiH, a nisam upratio da ga je ikad obišla visoka Hrvatska delegacija.
Više puta je Široki bio izložen avio raketiranju i dalekometnom topničkom djelovanju. I ako se obilježava stradavanje civila u Njivicama, što apsolutno podržavam, smatram da bi bilo ok napraviti neko spomen obilježje i stradaloj gđi. Misir i obilježiti na nekakav način. Jer se ne bismo trebali voditi da je “samo jedna osoba stradala”, već naprotiv, baš tu istaći vrijednost života i svake pojedine osobe. Ponavljam, to je moje mišljenje.
Ondak bi u Mostaru zribslo na svako raskršće spomem ploča,šta je puste granate palo i ubilo civila
Ne bi loše bilo bar da ponekoj ploči stoji ime. Npr. odrediti par prikladnih mjesta za takva spomen obilježja i pločama s više imena. Ne mora se posebno za svakoga spomenik dizati. Nadam se da si razumio što mislim. Da buduće generacije, prolazeći tuda bar se zapitaju tko su i što bili stradali ljudi, od čega su i kako stradali. Dakle, da se povijest ne zaboravi, jer zaboravljanjem i nepoznavanjem povijesti ona će se ponoviti.
Gospodja ima spomenik koji joj je napravila obitelj i to je dovoljno.Naravno njen zivot se nemoze nadoknadit nicim , ali trebalo je na neki nacin njenu djecu obestetit i za njen zivot i ostecenu kucu i vozilo ispred kuce.Ponavljam izgubili su majku i suprugu i to se nije moguce nicim izmjerit , ali ipak je trebalo krivce goniti i platiti dusevnu i materijalnu bol obitelji Misir.