Nastava se u većini bh. lokalnih zajednica zasad odvija normalno. Škole su se organizirale, učenici su na nastavi i proces ide svojim tijekom, kao u dobrim starim vremenima koja nisu bila tako davno, a danas djeluju tako daleko.
A dok taj teorijski dio u pandemiji koliko-toliko funkcionira i prosvjetari daju sve od sebe da učenicima prenesu znanje, onaj praktični itekako zapinje, a, neki će reći, to je bio problem i prije pandemije.
Potrebna sinergija
Faruka Bešlića iz Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja u BiH pitamo koliko je u Bosni i Hercegovini zaživjelo dvojno obrazovanje i imaju li učenici dovoljno prakse kako bi iz škola izlazili kao gotov kadar, spreman za tržište rada.
Prateći reformu srednjeg obrazovanja, odgovorno mogu potvrditi da ni jedno tijelo prosvjetnih vlasti, pa ni vlasti uopće, u fokus svog djelokruga rada nije postavilo pitanje reforme srednjeg stručnog obrazovanja. Pratimo redovito upisnu politiku srednjih škola i vidimo da se stručnim školama posvećuje malo pozornosti, ističe Bešlić za Večernji list.
A to je problem i poslodavaca. Oni se, prema Bešlićevim riječima, probude kada se utvrđuje upisna politika i počnu s paušalnim procjenama da im treba određen broj radnika sa stručnim obrazovanjem (III. stupanj).
Međutim, od udruga poslodavaca ni jedna škola nije dobila trogodišnji zahtjev za obrazovanje, školovanje potrebnih stručnih radnika. Poznato je da škole moraju unaprijed znati za tri godine da bi organizirale školovanje, a ne da se poslodavcima daju kadrovi kojih nema na tržištu i koje poslodavci nisu ni tražili navrijeme. Zakon o dvojnom obrazovanju ne može riješiti sva pitanja iz segmenta školovanja potrebnog kadra ako se ne budu organizirali i školama pružili podršku za organiziranje praktične nastave, tj. da otvore svoje proizvodne pogone, da osiguraju radnike koji će raditi s tim učenicima i da daju adekvatnu novčanu naknadu učenicima za rad kod tih poslodavaca. Međutim, poslodavci nisu spremni na taj koncept koji se provodi u Europskoj uniji. Poslodavci žele da država plati radnike u poduzećima koji rade na obuci i da država plati naknadu za rad tim učenicima. U Europskoj uniji poslodavci osiguravaju radnike za obuku učenika, osiguraju učenike, plate naknadu za rad učenika i najčešće ostavljaju te učenike u proizvodnji i s njima zaključuju ugovore o radu, ističe Bešlić europsku praksu.
Priča i što se može napraviti da bi dvojno obrazovanje bolje funkcioniralo u ovoj zemlji, odnosno da bi konačno zaživjelo u svojoj punini, umjesto da ostaje mrtvo slovo na papiru, što je, nažalost, sada slučaj.
Politiku upisa u stručne škole potrebno je reformirati na taj način da država plaća učenicima jedan oblik stipendije što su upisali deficitarna zanimanja. Poslodavci bi morali stimulirati radnike koji su deficitarni plaćama i da tim učenicima to bude motiv, tj. da imaju posao i solidnu plaću. Samo ćemo na ovaj način osigurati radnu snagu poslodavcima, naglašava Bešlić.
Potrebna sinergija
Kaže i kako je u sadašnjim uvjetima potrebno odrediti minimum opreme, alata i strojeva za praktičan rad te da programi budu usmjereni prema proizvodnji, a rad na konkretnom radnom mjestu ne može nitko osigurati i tu je najvažnija obuka poslodavca u trajanju od tri mjeseca.
Sve reforme, pa i one vezane uz dvojno obrazovanje, propast će ako ne budemo imali učenika, a istinu treba pogledati u oči, učenika svake godine imamo sve manje, kaže Bešlić.
Podsjeća da je dvojno obrazovanje prije rata u praksi bilo primijenjeno.
Veliki sustavi imali su kapacitet, ljude i opredjeljenje da za sebe osiguraju potrebne kadrove, pa su i neki imali svoje interne obrazovne ustanove koje su tim sustavima dale potrebne kadrove. Međutim, danas trebamo kod poslodavaca promijeniti paradigmu razmišljanja da im sve država mora osigurati i oni moraju zbog svojih potreba i interesa razvoja preuzeti i brigu o školovanju kadrova i stimuliranju takvih kadrova, zaključio je za Večernji list Faruk Bešlić uime Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja u BiH.
Iz svega je vidljivo kako od stihijske reforme školstva nema ništa, već ona mora biti provedena planski, a svi akteri priče, od političkog vodstva, preko obrazovnih institucija do poslodavaca, moraju djelovati u sinergiji.
(www.jabuka.tv)
