Veznjak Zrinjskog: Sinovi su samo nekoliko sati od mene, a ja ne mogu do njih

Nogomet se u Bosni i Hercegovini ne igra već puna tri tjedna. Osmog ožujka odigrane su zadnje premijerligaške utakmice, dva dana kasnije stigla je odluka da se sljedeće kolo igra bez publike, a četiri dana kasnije da se liga suspendira do daljnjeg.

To je ujedno bila posljednja konkretna odluka koja je stigla iz krovne kuće nogometa u BiH, jer nakon tog 12. ožujka sve je stalo. Momčadi ne smiju trenirati, klubovi ne puštaju igrače doma dok se ne donese barem neki okvirni datum kada bi se sve trebalo nastaviti, a iz Saveza su stigli samo mogući scenariji kako bi se prvenstvo privelo kraju kada se i ako sve smiri. Naglasak je na ”ako”.

Sami nogometaši su u svemu najviše pogođeni, pogotovo stranci. U mostarskom Zrinjskom čak je 12 igrača koji su rođeni izvan BiH, a polovica njih vode se kao stranci, odnosno nemaju BiH državljanstvo. Jedan od njih je Zadranin Ivan Čurjurić, koji je u normalnim okolnostima samo tri sata vožnje udaljen od svoje obitelji, a sada kao da je na drugom kontinentu. I tko zna do kada tako.

Kada je sve ovo krenulo svi smo mislili da će to brzo završiti, no sada su granice zatvorene. Samo nekoliko sati su od mene, a ne mogu do njih, kaže tridesetogodišnji Čurjurić, bivši veznjak Hajduka, Zadra, Zagreba.

Najteže mi je zbog djece, imam dva sina od osam i pet godina. Čujemo se svaki dan, video pozivima na WhatsApp, Viber, ali nije to to… No, svima je isto, pa treba izdržati. Ako ništa, postao sam prava ‘domaćica’, kuham sam, perem robu. Barem neke koristi od ovoga, dodaje Čurjurić.

Veznjaka Zrinjskog u petak je dodatno zabrinula vijest da je njegov Zadar prodrmao potres, no srećom nije bio tako razoran kao onaj u Zagrebu.

Sport

Još je epicentar tog potresa bio upravo u mom mjestu, par kilometara od Zadra, ali srećom sve je prošlo dobro.

Iskusni Zadranin u Mostaru je ostao sam u stanu, više nema kontakata, barem ne uživo, s ostatkom momčadi, jer su treninzi zabranjeni, a restoran gdje su se hranili je zatvoren. No, Čurjurić i svi ostali rade individualno na sebi.

Snalazimo se kako znamo, ali sve se uglavnom svodi na trčanje, individualni rad. Svi smo profesionalci i dio naše profesije je da budemo spremni. Nije lako ostati u formi u ovakvim uvjetima, ali moramo. Kada se napokon steknu uvjeti za igru morat će se odraditi 10 ili 15 dana zajedničkih priprema. Bez toga neće moći.

Kako se ova situacija produžuje tako i optimizam kopni kod većine ljudi, pa ni Čurjurić nije optimist kakav je bio…

Nisam siguran da će se ova pandemija tek tako smiriti, jer čini mi se da tek hvata onaj pravi zamah. Nadam se da sam u krivu, ali ono što je sigurno jest da nitko ništa ne zna. UEFA je dala neki datum dokad se mora završiti, on se može i produžiti, a ako se kaže da moramo igrati u srpnju ili kolovozu, tako će i biti. Ne znaju ništa ni u Savezu, ali meni je to to normalno, jer prvo treba razmišljati o sigurnosti i zdravlju sebe i svojih najbližih, nogomet je tu ipak u drugom planu.

Fotografija koja šalje snažnu poruku u borbi protiv virusa: “Čekat ću te”

(Igor Marinović | Sportske novosti)


4 komentara

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.