U utorak u 10 sati presuda Sanaderu,

Proces protiv Ive Sanadera za primanje provizije od Hypo banke i mita od MOL-a je završen. Presuda će mu biti izrečena u utorak 20. studenog u 10 sati.

Sanaderova obrana održala je završnu riječ. Čedo Prodanović ustvrdio je da tužiteljstvo nije dokazalo optužbe koje se stavljaju Sanaderu na teret, te zatražio od suda da oslobodi njegovog klijenta.

Sanader je u svojoj završnoj riječi još jednom napao Mladena Bajića. Glavnog državnog odvjetnika, DORH i Uskok optužio je za dostavljanje tajnih dokumenata medijima. Sanader tvrdi da je od MUP-ovog analitičara dobio anonimno pismo u kojem je lista kontakata između Bajića i novinarima kojima je davao tajne dokumente.

Prodanović prozvao tužiteljstvo

Tužiteljstvo je, tvrdi Prodanović, u ovom postupku protiv Sanadera počinilo čitav niz grešaka. Kao primjere naveo je krivo tumačenje njemačke riječi “fungiren”, te početnu tvrdnju da su ciparske firme Hangarn Oil i Ceroma u vlasništvu MOL-a. Također, Prodanović tvrdi da je Uskok neke svjedoke propustio ispitati, dok su druge “ispitivali previše nakon čega su oni mijenjali iskaz”.

“Sve se to odvijalo uz neskrivenu podršku povlaštenih medija, koji su od DORH-a redovito dobivali tajne podatke, a zauzvrat su nekritički pratili suđenje”, kaže Prodanović. Na ovu tvrdnju u svojoj završnoj riječi nadovezao se Sanader, kazavši da posjeduje popis kontakata između Mladena Bajića i novinara kojima je glavni državni odvjetnik, prema njegovim tvrdnjama, “dilao” tajne podatke.

Je li Sanader ratni profiter?

Govoreći o optužbi da je Sanader od Hypo banke primio sedam milijuna šilinga provizije na kredit dan Ministarstvu vanjskih poslova, Prodanović je kazao kako tužiteljstvo ne samo da nije dokazalo svoje tvrdnje, već je Sanadera i pogrešno optužilo.

Prema Prodanoviću, u ovom slučaju se ne može govoriti o kaznenom djelu ratnog profiterstva. Čak i da je Sanader uzeo spornu proviziju, argumentira Prodanović, ratno stanje koje je tada postojalo u Hrvatskoj s tim nema nikakve veze, niti mu je olakšalo navodno pribavljanje protupravne imovinske koristi.

Kako je Granić mijenjao iskaze

U nedostatku materijalnih dokaza, tužiteljstvo je Sanaderovu krivnju pokušalo dokazati na temelju iskaza svjedoka. Većina ključnih svjedoka tužiteljstva su, prema tumačenju Sanaderove obrane, nepouzdani. Govoreći o slučaju Hypo, Prodanović se posebno skoncentrirao na ulogu Mate Granića, koji je, kako kaže, u Uskok pet puta davao iskaz i “mijenjao ga kako god se sjetio”.

“Neosporno je da je Granić pokušao minorizirati svoju ulogu”, kaže Prodanović, te dodaje da je bivši ministar vanjskih poslova i kasnije ostao u dobrim odnosima s Hypo bankom, za koju je obavljao poslove konzultinga i to masno naplaćivao. U svojoj završnoj riječi Prodanović je insinuirao kako je puno vjerojatnije da je provizija završila upravo kod Granića ili kod nekoga od šefova Hypo banke.

Krunski svjedok Ježić

Govoreći o drugom dijelu optužnice, odnosno tvrdnjama da je Sanader Mađarima prodao Inu za mito od 10 milijuna eura, Prodanović je ustvrdio kako je na sudu dokazano da izmjene međudioničarskog ugovora nisu bile štetne za Hrvatsku, iako su MOL-u prepuštena upravljačka prava nad Inom. Posebno se fokusirao na iskaz krunskog svjedoka Roberta Ježića.

Teza Sanaderove obrane jest da Ježić lažnim svjedočenjem kupuje povlašten položaj u istragama koje se protiv njega vode. Kao vrlo zanimljiv detalj Prodanović je istaknuo činjenicu da je Ježiću vraćena putovnica odmah nakon što je pušten iz pritvora. “Ja često ovdje zastupam ljude koji izlaze iz pritvora i nikad se nije dogodilo da sam odmah dobio putovnicu”, kaže Prodanović.

Kao nelogičnu je Prodanović okarakterizirao Ježićevu tvrdnju da je navodno mito za Sanadera uplaćeno na račun švicarske tvrtke Xenoplast, u kojoj je Ježić u tom trenutku bio tek desetpostotni vlasnik. Također se zapitao zbog čega Sanader ni dvije godine kasnije nije dobio taj novac, ukoliko je doista bio njemu namijenjen.

Pet milijuna eura, navodno prvu “ratu” mita za Sanadera, na račun Ježićeve firme uplatile su dvije ciparske firme. Vlasnik tih firmi nije MOL, kako se isprva tvrdilo, već one pripadaju Mihajlu Gucerijevu, ruskom naftnom magnatu, i njegovu suradniku Imreu Fazekašu. I Gucerijev i Fazekaš su na sudu tvrdili da spornih pet milijuna eura nije mito za Sanadera, već honorar za Ježićeve lobističke usluge oko projekta Družba Adria.

(index.hr)

1 komentar

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.