U Širokom Brijegu otvorena prva samostalna izložba Anje Marić

Prva samostalna izložba likovnih radova ”Dijete u meni” diplomirane grafičarke Anje Marić iz Mostara otvorena je u petak navečer u Galeriji Vrba u Širokom Brijegu.

Predgovor izložbi napisala je povjesničarka umjetnosti Ana Mikulić koja se u uvodnom govoru prisjetila simpatične anegdote s jedne kave iz studentskih dana s Anjom kada joj rekla da će joj upravo ona pisati predgovore na njezinim izložbama kada jednoga dana završi akademiju.

Nazivom izložbe “Dijete u meni” htjela sam potaknuti ljude da se osvrnu na odraz djeteta u nama i kako smo zbog užurbanog i stresnog života u vremenu u kojem živimo svi na to dijete zaboravili. Tijekom odrastanja nekako zaboravimo taj osjećaj u nama koji bi uvijek trebalo njegovati. Ovom izložbom htjela sam poručiti da u životu posvetimo više pažnje malim stvarima i situacijama u svakodnevnom životu koje nas čine sretnima, rekla je Marić.

Dodala je kako je za nju sreća kada uspiješ postići ravnotežu u životu, a ravnoteže se može postići tek onda kada spoznamo sami sebe.

To bi bio jedan oblik njegovanja tog djeteta u nama, kada zastanemo na trenutak jer baš radi tog ubrzanog načina života mi preletimo sve one svakodnevne sitnice koje obavljamo i na neki način ne uživamo dovoljno njima, a to su ponekad stvari koje nam uljepšavaju život. Moja poruka bi bila da na trenutak zastanemo i razmislimo o svim sitnicama koje nas čine sretnima, naglasila je Marić.

Radove će svi zainteresirani moći pogledati do 15. travnja u Galeriji Vrba, a izložbu je otvorenom proglasila Anjina kćer Ela čija su dva rada također izložena u prekrasnom ambijentu širokobriješke galerije.

Anja Marić rođena je 1990. godine, a živi i stvara u Mostaru. Magistrirala je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu 2016. godine u klasi profesora Igora Dragičevića. Sudionica je na mnogim likovnim kolonijama, a sudjelovala je i na skupnim izložbama u BiH i inozemstvu.

Članica je Društva hrvatskih likovnih umjetnika FBiH od 2017. godine, a od prošle godine i Udruge Vrba.

Sreća je poput palače iz bajke koju čuvaju zmajevi. Moramo se boriti kako bismo je osvojili – Alexandar Dumas

Koji je najsretniji trenutak vašeg života? Jeste li sretni ili još uvijek tražite sreću? Što je uopće sreća? Učimo li definicije sreće iz knjiga ili iz iskustva?

Izložba Dijete u meni akademske grafičarke Anje Marić pravo je mjesto i prilika da promislimo o sebi i traženju sreće u životu. Od svog postanka čovjek traga za srećom, sreća je predmet brojnih filozofskih razmišljanja i znanstvenih istraživanja, a mnoge ljudske tragedije ispisane su zbog potrebe čovjeka da traži sreću.

Ponekad se grčevito bori, traži je u svemiru i na dnu oceana, uvjeren da ga čeka baš iza sljedećeg ugla, trči prema njoj i ne obazire se oko sebe. U tom uzaludnom traženju i utrci za srećom zaboravi zastati, pogledati mjesec i zvijezde, pomirisati cvijet kraj ceste, osluhnuti dječji smijeh. Upravo to je ono na što nas pozivaju djela Anje Marić.

Ona nam daju smjernice da otkrijemo pravi izvor sreće. Kroz svoj likovni izričaj Anja Marić bavi se proučavanjem dječjeg crteža, ali ne samo u kontekstu vizualne perspektive nego i one važnije, životne. Djecu pokreće znatiželja i oni upravo u malim stvarima nalaze sreću. Žureći da odrastemo svima se dogodi da zaborave dijete u sebi. Zato trebamo učiti od djece.

Stoga umjetnica postavlja dva rada svoje kćeri Ele (7) uz svoju izložbu kako bismo vidjeli što zaokuplja misli jednog djeteta i što ga čini sretnim. Radovi njene kćeri uklopljeni su u koncept cijele izložbe motivima i koloritom, a posebno simbolikom. Anja Marić svoja djela ne radi imitirajući dijete, ona budi svoje unutarnje dijete koje preuzima ulogu i stvara iz najčišćeg dijela svog srca stavljajući naglasak na najbitnije stvari u životu, one koje je svijet nekim čudom gotovo u potpunosti zaboravio.

Naglasak u motivima stavljen je na sve one stvari koje u modernom svijetu gube vrijednost. Njen život i sreća okreću se oko obitelji i njihovih svakodnevnih detalja na koje ona senzibilno obraća pažnju. Zajednički obrok, druženje u prirodi, hranjenje ptica, promatranje zvijezda, čitanje knjiga i mnogi drugi svakodnevni trenuci koji nam toliko puta prođu neopaženo i koje prečesto brzo zaboravljamo, ti trenuci su njeni pokretači, ona u njima vidi svoju sreću i iz njih crpi svoju inspiraciju. Umjetnici gotovo uvijek kroz svoje radove odražavaju svoje unutarnje stanje, pa čak i onda kada pokušavaju to prikriti.

U svijetu punom tuge, bola i depresije, Anjini radovi nam mogu biti tragovi u našoj potrazi za srećom. Koristeći intenzivne boje, velike plohe tirkizno plave koja umiruje i vatrenu narančastu, koja kao da je boja njenog duha, daje nam u isto vrijeme prostora da umirimo oluju života, ali nam daje i energiju koja nas potiče da potragu za srećom nastavimo usmjereni prema pravim vrijednostima.

Središnje djelo izložbe je Family portrait urađen kao tetraptih. Kroz četiri odvojene slike prikazuje svakog člana obitelji pojedinačno naglašavajući njegovu individualnost i vlastitu osobnost, gotovo ikonografski uz svakog od njih postavlja po jedan motiv kao simbol njegove individualnosti. Svi članovi njene obitelji, iako međusobno različiti, ipak zajedno čine cjelinu. I kao što u svoja djela uklapa komplementarne boje tako da se međusobno upotpunjuju, tako uokviruje četiri portreta zajedničkim okvirom, stavljajući naglasak na važnost obitelji i tog malog svemira koji se odvija unutar njihovih života.

Na djelu Spektar emocija prikazuje apstraktnu kružnu kompoziciju koja ipak u sebi sadrži naznake prepoznatljivih oblika. U naizgled nepovezanim krugovima i motivima, razaznaju se planete, sazviježđa i drugi “light” motivi koji često zaokupljaju um umjetnice. Emocije prikazuje onako kako ih djeca često opisuju kada su preplavljena istim pa podignu ruke i zaklope uši kako bi čuli vlastite misli.

Prikazane u vrtlogu kružne kompozicije kojom se kreću elementi na prvi pogled potpuno nejasni i izgubljeni u buci silnih misli i emocija koje zahvaćaju um. Pomnijim gledanjem vrtlog nas zahvaća i počinjemo primjećivati kružne forme koje se ritmično ponavljaju tvoreći veću kružnicu i stvarajući dinamiku kroz komplementarne boje koje dodatno doprinose pokrenutosti djela. Slojevitost samog djela naglašena je skrivenim simbolima koje u kovitlacu zbunjujućih emocija predstavljaju male stvari koje čine sreću.

U svijetu u kojem toliko često razgovaramo o tome kakva treba biti umjetnost, ova izložba je tu da nas podsjeti da je u svemu bitna ljubav. Sreću ćemo pronaći tek kad zastanemo i pogledamo oko sebe ono što dugo zanemarujemo i zaboravljamo, kada ostanemo prisutni u trenutku koji proživljavamo. Pokušajte utišati svoje misli i usredotočiti se na trenutak koji je pred vama. Sreća se stvarno može pronaći u svemu samo ako je želite naći, napisala je Mikulić.

(www.jabuka.tv)