Tužna priča iz Graba kod Ljubuškog: Otac i dvojica sinova žive zatrpani otpadom

U povodu nedavno pokrenute humanitarne akcije pod nazivom ”Izgradimo dom obitelji Grbavac” koju organizira Udruga mladih Agape iz Ljubuškog, Dnevni list odlučio je posjetili ovu tročlanu obitelj iz Graba čija životna priča nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.

Naime, dvojica braće, 40-godišnji Stjepan i njegov deset godina mlađi brat Vedran, te 70-godišnji otac Ante žive u nehumanim uvjetima, bez ikakvih stalnih primanja i nade za bolje sutra. Dolaskom u njihovu obiteljsku kuću zatekli smo oca Antu i mlađeg sina Vedrana kako čekaju povratak Stjepana iz bolnice, koji je prije nešto više od mjesec dana hospitaliziran na psihijatrijskom odjelu KBC-a Mostar.

Nehumani uvjeti

Iako nismo uspjeli doznati točnu Stjepanovu dijagnozu, jer nam ni njegov otac ni brat nisu znali objasniti o čemu je riječ, kažu kako Stjepan već dugi niz godina ima psihičkih problema koji su kulminirali nedavnim nemilim događajem kada mu je izgorio automobil. Otac Ante tvrdi kako mu se tada stanje naglo pogoršalo te ga je sve to uzrujalo do mjere da danima nije spavao, niti se mogao smiriti. Tada je hospitaliziran te mu je uključena potrebna terapija lijekovima, a na dan našeg posjeta, kada je trebao izići iz bolnice, Stjepan se nije pojavio. Brat Vedran također je osoba s duševnim smetnjama, završio je samo tri razreda osnovne škole i nikada nije radio. Tih i bez puno želje za razgovorom, proveo nas je kroz prostorije kuće i pokazao u kakvim uvjetima žive.

Kaotično i nehigijenski, opasno po zdravlje čovjeka, tako bi se ukratko moglo opisati mjesto koje oni nazivaju domom. Sobe su zatrpane otpadom i razbacanim stvarima. Zidovi, strop i pod potpuno crni i zapušteni, puni vlage i gljivica. Sva vrata i prozori jedva da stoje na mjestu, neki dijelovi zidova i kuće počeli su se urušavati, a u podrumu se nalazi ogromna rupa koja se tijekom dugih zimskih mjeseci puni vodom tako da cijela kuća “pliva”. Zaista je bilo teško provesti i par minuta u tim prostorijama iz kojih se širi uistinu neugodan miris koji nastaje kombinacijom vlage i prljavštine.

Kada pada kiša, dvorište je potpuno prekriveno blatom i otpadom. U funkciji je koliko-toliko jedino kupaonica s WC-om koja je donacija, kako kažu, neke udruge. Uz to su napomenuli da nemaju tople vode jer im se pokvario bojler, a za popravak nemaju. Kada smo ih informirali o razlogu našeg posjeta i pokrenutoj humanitarnoj akciji, Vedran nam je kazao kako su imali obećanja za pomoć koja do danas nisu realizirana. Također, naveo je kako su i na izgradnju sanitarnog čvora čekali pune četiri godine.

Tragična povijest obitelji

U razgovoru s Antom doznali smo kako su se razni tragični događaji samo redali jedan za drugim, a za Stjepana je sve počelo kada je kao trinaestomjesečni dječak izgubio majku i brata. Njih je ubio njegov vlastiti ujak u mjestu Vitina. Dječaka Stjepana tada je otac iz Vitine doveo u Grab gdje danas žive, a o njemu se uz oca najviše brine susjeda Jagoda Grbavac. Iako se Ante oženio po drugi put i dobio sina Vedrana, spomenuta susjeda je zauvijek preuzela ulogu brižne majke u Stjepanovu životu.

“Stipe mi je kao sin. Zavjetovala sam se za zdravlje svoje obitelji da ću mu uvijek pomagati koliko mogu”, kazala je Jagoda te dodala kako je i svoju djecu zamolila i kada ona umre da ne zaborave Stipu.

U ovoj obitelji osim što nema nikakvih financijskih primanja jedino je Stjepan do sada bio radno sposoban te se trudio proizvesti povrće koje je prodavao na tržnici.

Prema Antinim riječima, jedini financijski izvor je socijalna pomoć u iznosu od 80 maraka, a ni ona nije redovita te im nije dostatna niti za hranu niti za potrebne lijekove. Naime, i otac Ante doživio je nesreću s frezom dok je radio u polju tako da već dugi niz godina jedva hoda. Kako ovise o Stjepanu koji jedini zna voziti automobil, pa sada dok je on u bolnici teško mogu proizvedeno povrće igdje prodati kao što su to do sada činili u Vrgorcu, a pogotovo im sve otežava povećana kontrola na graničnom prijelazu.

Ovoj obitelji, u što će se uvjeriti i naši čitatelji kada pogledaju ove fotografije, hitno je potrebna pomoć. Svatko, uz malo dobre volje i u sladu sa svojim mogućnostima može pomoći, što je i namjera na početku spomenute humanitarne akcije.

Nazovite 092 890 850

Dvomjesečna akcija za pomoć obitelji Grbavac je u tijeku. Pozivom na broj 092 890 850 donirate 2 marke za pomoć obitelji Grbavac. Broj mogu pozivati samo korisnici pokretne i nepokretne HT Eronet mreže. Isključivo za ovu akciju, Udruga mladih “Agape” iz Ljubuškog je otvorila poseban podračun za sve one koji žele pomoći obitelj Grbavac.

Broj transakcijskog podračuna kod Unicredit banke: 3381602285563074 – za konvertibilne marke.

Za uplate iz inozemstva: SWIFT: UNCRBA 22, IBAN: BA39 3381 6048 8556 4460

(Dnevni list)



60 komentara

  • Prepucavajte i dopisujte se nedje drugo…ili se mozda ne smijete ni obratiti suprotnom spolu pod pravim imenom pa zato nadosirete anonimno na internetu

  • trebalo bi motivirati vlasnike trgovina,restorana,svadbenih salona,benzinske itd,da se i oni jave sa malo većim donacijama……

  • ljudi šta vam je? ovo nije tema za ovako ružna prepucavanja među vama, smirite se saberite i pomozite ako možete jer i 2 km je pomoć. evo ja kad je nešto ozbiljno ne spominjem janjetinu luk i bilana.

  • Da treba donirati. A pita li se tko zašto ti ljudi žive tako. Kako je Vedran mogao prestat ici u školu? Gdje su bile institucije?
    Kada se dogodila nesreca gdje su bile intstitucije? Gdje su sve te godine svećenici? Oni žive život a sirotinja pati!
    Sramota! Crkve trebaju grijanje a ova trojica…

  • Ajmo dragi moji ratni tajkuni dajte novac sto ste nama ukrali i podijelite ovm jadnicima ne hvalite se kako kupujete hotele otvarate nove centre kupujete skupe automobile naravno za nase novce budite jednom humani i pomozite ovim jadnicim

  • Ljudi moji,zar je moguce da nemaju nikog od rodbine.Kakve veze imaju tajkuni.Nisu bogati da drugima moraju pomoc.Ne trebaju samo tajkuni pomagat nego svak po malo

    • Obogatili su se na drugima i žene im kupuju masu stvari iz obijesti, tako da bi se moglo ako bi se htjelo. što se tiče rodbine, jesi li čitala članak?

  • Treba njih smjestit u nekakvu instituciju, šta će im i kuća i kućište ako to ne mogu održavat! Za 2 god. će opet bit isto. Di su sad časne, pa one imaju dom u Ljubuškom, ili one misle onu staru narodsku “o sirotinjo i Bogu si teška”. Ima ovoga oko nas koliko hoćeš, ali smo postali društvo di nikog nije briga. Fuj, jebem ti zapad!

    • Složila bih se u potpunosti, nisu oni sposobni sami o sebi se brinuti. Treba ih smjestiti u kakvu ustanovu gdje će se adekvatno brinuti o njima.

    • Tako je da je vise zakonai reda i da se zivi vjera u koju se svi busamo manje bi bilo ovakvih bijednih ljudi.Nasi fratri su sljam.U međugorju skupe love da bi sve ovake moglizbrinuti al ocito su oni otplivali daleko od svog poslanja i svog zadatka

      Tko moze neka pomogne,uslisanija je marka od sirotinje neg od tajkuna milion

  • zaklela se majka zemlja svaka istina ce da se sazna,zali boze nasih ratnih tajkuna,gorit ce u paklu sta rade,daj te koru kruva ovoj sirotinji,njima vise ne treba,nije njima sreca skupi auto hotel na moru i vila u planini,ako nemate srca pomoc nek vam se na dijeci vrati pa ce te osijetit sta je tuga i bol…pomozimo pozivom svi po malo i ova obitelj ce da se stabilizira,,pozzz

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.