Tko je Petar Palić, novi biskup u Hercegovini? | Jabuka.tv

Tko je Petar Palić, novi biskup u Hercegovini?

Mngr. Petar Palić imenovan je od strane pape Franje kao novi biskup u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji te Apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanjske biskupije.

Donosimo njegov životopis.

Biskup Petar Palić je porijeklom iz Janjeva, najstarije hrvatske dijaspore na Kosovu. Rođen je 3. srpnja 1972. godine u Prištini, tadašnjoj Skopsko – prizrenskoj biskupiji.

Nakon osnovne škole pohađao je Klasičnu gimnaziju u Skoplju i Subotici te od 1990. do 1995. godine Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. U listopadu 2005. godine upisao je poslijediplomski studij na Teološkom fakultetu Karl-Franzens Sveučilišta u Grazu, na kojem je postigao doktorat iz teologije 2009. godine. Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 1. lipnja 1996. godine.

U Dubrovačkoj biskupiji obnašao je slijedeće službe:

  • predstojnika Katehetskog ureda (1996. – 2005.),
  • osobnog tajnika dubrovačkog biskupa (1998. – 2005.),
  • ravnatelja Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika (1999. – 2017.),
  • biskupskog vikara za pastoral (2009. – 2011.), generalnog vikara (2011. – 2017.).

Od 2005. do 2008. upravljao je župom Dobl u biskupiji Graz-Seckau, u Austrija.

Godine 2003. bio je predsjednik Središnjeg odbora za pripremu posjeta Svetog Oca Ivana Pavla II. Dubrovniku i predsjednik Organizacijskog odbora Nacionalnog susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku 2014.

Bio je predstojnik Stolnog Kaptola sv. Marije u Dubrovniku, a bio je i član Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju.

Na izvanrednom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije 25. siječnja 2017. izabran je za Generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije.

Govori njemački i talijanski jezik, služi se engleskim, ruskim i makedonskim jezikom.

Papa Franjo imenovao ga je hvarskim biskupom 9. ožujka 2018., a za biskupa je zaređen 30. travnja 2018. u hvarskoj katedrali.

Prema neslužbenim informacijama, Palić se zalaže za priznanje Međugorja kao mjesta Gospinih ukazanja.

Petar Palić nasljeđuje Ratka Perića na mjestu Mostarsko-duvanjskog biskupa

(www.jabuka.tv)


34 komentara

  • Boze,opet si nama jadnim,gresnim ljudima,koji smo tako mali i tako kratko na ovom svijetu,pokazao koliko si velik?!Ponovo je na prvo mjesto dosla Tvoja sveta volja,a ne nase ljudske zelje i na tomu Ti Hvala!Novomu biskupu obilje zdravlja,snage,darova Tvoga Sv.Duha,da moze voditi svoj narod putem Sv.Petra,a cijenjenom i neponovljivom biskupu Pericu podari dug zivot,pun zdravlja i Tvoga blagoslova!Boze,velik si i hvala Ti🙏

    • A cuj sta je radio,…javno je prozivao vodje hrvatskog naroda da ne drpaju sve sebi u dzep, da daju i narodu nesto. Ukazivao je na lopovluk, lazna obecanja, na pljacku drzavne imovine,….nije se libio jasno i glasno usprotiviti vladajucim strukturama kada cine zlo….
      Sa Oltara je opominjao za zataranje tvornica i ukidanje na tisuce radnih mjesta i na to sto ce mnoga djeca ostati bez mlijeka, a mozda i kruha…
      Cinio je sto i Isus kada je usao u Hram i u njemu zatekao trgovce, …..osudio je davanje milosti u zamjenu za materijalna dobra….
      Bio je pravi pastir nama ovcama!

      • Mi Hercegovci ne hvatamo neke valne duljine.
        Biskup Perić mnogima je bio svjetionik. Branio je katoličko pravovjerje tako da nismo ni svjesni što je kriza vjere i što Zapad trenutačno proživljava,
        Nama je normalno da je s vjerom sve u redu – a na Zapadu se oko čistoće vjere vodi najveća bitka. Jer s propadanjem vjere propada i obitelj, narod, a na koncu i zdrav razum.
        Vjerojatno će po biskup Perić ući u povijest kao beskompromisan borac za katoličku vjeru.
        Kao i po mudrome i hrabrome držanju tijekom ove pandemije.
        Nadam se da će novi biskup nastaviti gdje je biskup Perić stao i da neće slijediti Uznića i njegove ljetne škole na koje se pozivaju poremećene osobe i heretici da nam drže tečajeve preodgoja na nevjeru.

        • Pravovjerje je jedno, a vjera drugo. Što je katoličko pravovjerje u konačnici odlučuje papa (Franjo), i to je prilično jednostavno, a vjera se navodno dobije kao dar, potpuno nezasluženo. Ne može se navodno slobodno niti prihvatiti, pa slijedom toga niti očuvati, već je za svaki taj nekakav konkretan čin prihvata odnosno činjenja dobra nužna izvanjska milost. Na to se onda nadovezuju razna pitanja odnosno problematika zla itd.. U svakom slučaju, da ne duljimo, bolje se voditi primjerom biskupa Uznića i dubrovačke škole, nego nekakve “antizapadne škole”, jer nekako je opći dojam odnosno konsenzus da sve pošteno i normalno uglavnom ode na taj zapad, gdje je tobože nekakva “kriza vjere”.

          • Koji pusti sofizmi…
            “Tobože” kriza vjere?!
            Ivan Pavao II. govorio je o tihoj apostaziji, a Benedikt XVI. u svakoj knjizi, govoru i predavanju upozoravao je na strašne posljedice gubitka vjere u Europi.
            Da ne nabrajam more kardinala. U posljednje vrijeme osobito kardinala Saraha, Brandmullera, Mullera, Burkea itd.itd.
            Nevjera se uvukla u episkopat. Mlađi fratri više i ne znaju točno što je katolička vjera. Formacija je toliko loša da imaju razinu koja se stekne na nastavi etike.
            Biskup Perić beskompromisno je naviještao katoličku vjeru – a to je primarna dužnost biskupa.
            Mi smo ga promatrali samo kroz prizmu župa i mrginja. Tu svatko može donositi pametne odluke, ali i griješiti.

          • A tko bi trebao biti biskup? Sto je njegova uloga i zadaca? Po ovome sto napisaste o biskupu Pericu, ispade da je on iskljucivo cinio sve za ocuvanje prave katolicke vjere unutar crkvenih redova i da on nema apsolutno nikakve obveze prema katolickom puku.
            Sto je on cinio unutar crkvenih redova, to ja ne znam jer ne pripadam tamo, ali sto se tice obicnog katolickog puka……tu znam mnogo.
            I zaista ne znam na koji je nacin biskup ocuvao pravu vjeru unutar Crkve, kada svecenici nisu ono sto su nekad bili i sto bi trebali biti. Nisu vise duhovni oci i duhovne vodje svoga naroda. Boje se, ucijenjeni su, usutkani su, prave se slijepi pored zdravih ociju, postali su poduzetnici i menadzeri, ispijači skupih vina sa clanovima vlasti, …….Nije to, to!
            Moguce je da mi Hercegovci ne vidimo neke dublje stvari, koje su skrivene od nasih ociju, ali bojim se da katolicka Crkva u Hercegovini nije svjesna bijede i pogibelji u kojoj se i duhovno i materijalno nalazi katolicki puk.
            Nadam se da ce novi biskup biti blizi narodu i da se nece libiti odvojiti zito od kukolja unutar svojih redova. Zapamtite, u zdjeli krusaka, dovoljna je jedna trula da pokvari sve ostale. Ili….bolje jedna zdrava kruska, nego 15 pokvarenih.

  • Nije na nama da sudimo,ja osobno cijenim, pastire koji šire mir.To nismo imali kod biskupa Perić,Bog zna.Dobro došao biskup Petar neka ga vodi Duh sveti !

    • Ive:
      Prvo; jesi li ga Ti ikada ispovjedila?
      Drugo; jesi li se Ti ikada kod njega ispovjedila?
      Treće; jesi li Ti katolkinja?
      Četvrto; ako jesi, on bi trebao biti od nas katolike oslovljavan s poštovanjem kako i dolikuje.
      Peto; da smo barem četvrtinu karakterni kao naš Pastir Biskup Ratko Perić, Hercegovina bi tada bila djelić slike Neba na zemaljskoj kugli.
      Mnogi ovu istinu nažalost kasno spoznaše, a neki ni ne spoznaše.
      Poštovanje.

  • Sjećam se sedmorice papa, od pape Pia XII, pape Ivana XXIII, papa Pavao VI, Ivan Pavao I, Ivan Pavao II, Benedikt XVI i sadašnji papa Franjo. Nikada nisam bio u Rimu, da li ću ne znam, vjerojatno neću. Nikada nisam vidio niti jednoga papu u živo, vjerojatno i neću. Nikada nisam čuo niti od jednoga pape nešto lijepo za slučaj razrješenja svađe između franjevaca i popova, vjerojatno i neću, već slušam samo pozive na bespogovornu poslušnost i to samo prema jednoj strani, franjevcima. Nikada nisam čuo nešto lijepo prema Međugorju, već uvijek nešto okolo kole i svi bi bili generali poslije bitke. Pa ako sumnjate u ukazanja kako smijete sumnjati u mjesto molitve i zašto ne dođete osobno se pomoliti na mjesto gdje desetine milijuna ljudi dolazi iz svijeta iskazati molitve BDM? I ono zadnje što obilježi moj život, a to je tzv. “Hercegovački slučaj” koji stvoriše upravo petrovci iz čijih redova se u 99% slučajeva biraju biskupi i pape. Zašto se to ne riješi na zadovoljstvo obiju strana i naroda, a valjda ne narod Crkva Božija. Mogli su iskazati mudrost i jednom odabrati franjevca za biskupa, ne bi im mitra pala s glave.

  • Za anonimno u 19.05. pises kako je bivši biskup govorio protiv vladajućih za dobro naroda reci zašto je kad je gotovo nekakva ceremonija sjedi sa njima pije sa njima slika a se sa njima ja ne vidim ništa u ovih 25 godina da je postigao ista za narod u toj njegovoj borbi čista oligarhija spoj vladajućih komunista i crkve žalosno čast pravim i čestitim svećenicima a novom biskupu želim puno zdravlja i sreće u njegovom radu sa ovim takozvanim Hrvatima iz kradezea neće mu biti lako

  • “Pius
    12. srpnja 2020. u 7:47”

    Davno je to preraslo neke lokalne župno-mrginjske konotacije i malo danas ima veze s tim. Preko toga, preko ljudi, su se zapravo lomile neke druge stvari, i sada imamo rezultat koji je blago rečeno crkveni fijasko, kao rezultat politike s kraja prošloga stoljeća, jer se čovjek uglavnom osjeća izdan od vjerskih službenika odnosno činovnika.
    Što se tiče ukazanja, ako već privatna ukazanja ne spadaju pod tzv. polog vjere, zašto se onda tako žustro ustrajavalo protiv ukazanja kada se već ljudi tu dolaze moliti, i kad se time već prave podjele – i to ne samo u društvu lokalno, već i u crkvi tj. episkopatu na nekoj široj skali. Kada je Vatikan nedavno poslao administratora, kada je naime pokazao neku određenu naklonost svemu i krenuo malo smirivati situaciju po pitanju svega, lokalni biskup je promptno ponovio svoje kruto stajalište gdje je čak išao i korak dalje od one prilično dvosmislene formulacije “ne može se ustvditi…“. On je faktički, kao biskup, tada „ustvrdio“ da nije. Što je, onako, prilično hirovito i nerazumno. U svemu, nameće se mišljenje, kao da on teško zapravo prihvaća neku svoju određenu pastoralnu grešku, odnosno procjenu, vezano dakle za problematiku ukazanja, a iz razloga njegove osobe kao renomiranog poznavatelja crkvene stvarnosti, i jer je cijenjen među određenim višim klerom, nekim teolozima, krugovima i sl., zatim jer je iz biskupije poteklo nekih biskupa itd.. Ta se možebitna sujeta onda sasvim lijepo nadovezuje na neke šire unutarcrkvene problematike, strujanja i politike, koje prosječni vjernici i ne razumiju jer uglavnom ne poznaju niti teološki sadržaj onoga u što vjeruju, pa onda ova lokalna biskupu tobože odana linija, da ne kažemo „crkveno-teološki uvlačiguzi“, kritizira odreda „zapad, europu, formaciju, nekakve mlađe fratre, pa čitav episkopat, mrginje, valne duljine“, itd.. I sve odreda zahvatilo „kriza vjere“, mo’š mislit…

  • A vjerojatno je i njegova mater 90ih u Zagreb došla u dimijama kao i sve druge janjevke.

    Bože spasi nas od janjevačkog i hrvatstva i kršćanstva.

Komentiraj: