Tisuće vjernika na pokopu fra Ljube Čuture

U ponedjeljak, 18. studenoga, pokopan je hercegovački franjevac fra Ljubo Čutura. Obred ispraćaja bio je u župnoj crkvi na Kočerinu, a pokopan je u Posušju. Crkva je bila potpuno ispunjena moliteljima i onima koji su došli pokojniku zahvaliti na životu i služenju u toj župi.

U crkvi se, uz nazočne fratre i trojice posljednjih kočerinskih župnika, od fra Ljube oprostio fra Mario Knezović, župnik. U ime župljana govor zahvale je održao Damir Vukoja iz Ljubotića.

Nakon ispraćaja u Kočerinu povorka je krenula prema Posušju gdje je na Martića križu slavljena Sveta misa zadušnica i obred ukopa. Misno slavlje je u zajedništvu 83 svećenika, desetak franjevačkih novaka i mnoštva časnih sestara predvodio dr. Ratko Perić, biskup mostarski. Na Misi i ukopu bilo je nekoliko tisuća vjernika.

Prigodnu homiliju je održao fra Ivan Ševo, vikar Hercegovačke franjevačke provincije. Fra Ivan je promišljao o smrti, te govorio o posljednjim fra Ljubinim danima kad je izdisao u svojoj bolesti.

Nakon misnoga slavlja održano je nekoliko oproštajnih govora. U ime župe Kočerin gdje je fra ljubo djelovao posljednjih šest godina govorio je sadašnji župnik fra Mario Knezović. On je govorio o životnome putu križa, velikom svećeničkome trudu i ljubavi koju je radeći i gradeći ostavio fra Ljubo iza sebe. U ime duhovnih zvanja posuškoga kraja govorio je fra Ivan Landeka, župnik u Posuškome Gracu. On je istaknuo fra Ljubina nastojanja kako bi svu raspršenu djecu okupljao u zajedništvo. Govorio je i fra Ante Pranjić, duvanjski gvardijan. On je fra Ljubi zahvalio za djelovanje u duvanjskome kraju i za trud oko gradnje samostana. Na kraju je fra Ljubin životopis izrekao fra Mladen Vukšić, župnik u Posušju. Na misi je pjevao posuški župni zbor pod vodstvom s. Marine Ivanković.

Nakon završnih obrednih molitvi uz pjesmu Kraljice neba fra Ljubin je lijes spušten u fratarsku grobnicu. Počivao u miru Božjem.

kocerin.info/fratar.net

GOVORI U ZVUČNOJ FORMI NA FRA LJUBINU POKOPU MOGU SE ČUTI KLIKOM OVDJE

ŽIVOTOPIS

Fra Ljubo je rođen 7. svibnja 1954. u Rastovači, župa Posušje. Pučka školu je pohađao u Posušju. Klasičnu gimnaziju je završio u Dubrovniku kod. U franjevački novicijat je stupio na Humcu 1973. Svečane zavjete je dao na Širokome Brijegu 1980. Red đakonata je primio u Augsburgu 1981. Za svećenika je zaređen 1982. u Augsburgu, te je iste godine Mladu misu proslavio u rodnoj župi u Posušju.

Službovao je šest godina kao župni vikar na Širokome Brijegu s posebnom brigom za filijalnu crkvu na Uzarićima. Bio je jednu godinu župni vikar u Mostaru. Službu župnika u Posuškome Gracu vrši od 1989. do 2000. godine. Bio je duvanjski gvardijan od 2000. do 2007. Smrt ga je zatekla na službi župnoga vikara na Kočerinu gdje je djelovao posljednjih šest godina.

Fra Ljubo se isticao marljivim radom u župama svoga službovanja. Gradio je bliske odnose s vjernicima koje je uključivao u potrebe župne zajednice. Bio je brižljivi voditelj gradnji i obnove crkava, samostana, župnih kuća, kapelica i mrtvačnica. Za života je izgradio, obnovio ili dovršio radove na nekoliko crkava. Osobito se istaknuo i oko gradnje franjevačkoga samostana u Tomislavgradu. Angažirao se i na okupljanju duhovnih zvanja posuškoga kraja što je činio šesnaest godina o čemu svjedoči i knjiga kojoj je suautor. Bio je član različitih provincijskih vijeća.

GOVORI U ZVUČNOJ FORMI NA FRA LJUBINU POKOPU

(www.fratar.net)

Nema komentara

  • E,sićan ga se iz davnih godina ,tamo negdi sredinom devedesetih na platou isprid naše Gimnazie. Igrao je s nama lopte, nogometa odmah tu isprid škole. Ko da i sada vidin njegovu pojavu, njegov istančan osjet za mlade. Moram priznati da me tada oduševio njegov smisao, izrazita nadarenost za loptu, za nogomet. Nama tada mladim ljudima na pragu punoljetnosti bilo je ne malo iznenađenje vidjeti jednog vrsnog nogometaša, zaljubljenika u loptu , a ujedno i svećenika koji nam je predavao vjeronauk , kako se s nama opušteno druži i kako nas uči pozitivnim vrjednostima života.
    Uvijek je za me bio i ostao netko i nešto. Čovjek koji je uvijek imao razumijevanja za nas tada mlade školarce, koji je jednostavno zračio životom i širio pozitivne misli svuda oko sebe. Visoko je uvijek stajao i ostao u mojim očima od tih davnih srednjoškolskih dana fra Ljubo.idok je nas koji smo te poznavali svaka suza isplakana za tobom govorit će o čestitosti pravvednika i svjedočiti da su postojali ljudi čije ime ne će pasti u zaborav kao zalog njihove žrtve za svoj narod.Pokoj vječni bio ti i ostao fra Ljubo,i tvoj život je obasjao našu sadašnjost i osvjetlio put k boljem sutra.

Komentiraj: