Djeca su naša najveća radost, a tu najveću radost slavimo upravo danas.
Nema ništa čišće od dječjeg osmijeha – nevinosti koju bi svi od nas trebali zadržati.
U njemu je satkana sva ljepota ovog svijeta.
Barem ste jednom listajući društvene mreže naišli na video djeteta koje se smije, a da je i vama u istom trenu izmamio osmijeh.
A kako i ne bi?
Nije im potrebno puno za sreću.
Kažu često i djeca ne razumiju svijet. Ne, upravo oni ga najviše razumiju.
Često znamo čuti i famoznu rečenicu: Ne ponašaj se kao dijete.
Baš suprotno, ponašajte se kao djeca.
Budite spontani, veseli, razigrani, puni nade i optimizma bez nekog posebnog razloga.
Svima nama treba više nenadanih zagrljaja, snova koji dotiču oblake, slatkih poljubaca i riječi koje rastapaju gorčinu odraslog života.
Treba nam da nas podsjeti na ono što je stvarno bitno u životu.
Ovaj članak upotpunit ćemo “Pričom za roditelje” Siniše Glavaševića.
Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kad vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca. Sve to pak povećava vašu odgovornost jer, ako želite bolju budućnost, onda morate svim silama nastojati da tome i sami pridonesete.
Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube.
Jer tko ljubiti zna, toga ljube. Ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede. Oni drugi, oni čije su misli crnje od najcrnje noći, oni čiji se obrazi ne žare ljubeći i čija se riječ kida na paučinaste niti kada krenu u neuhvat, oni drugi mogu istezati svoje vratove iznad površine životnog tijeka, mogu se vješati o ramena hrabrih plivača, ali ih struja ipak vuče dalje od obale, i dublje u mrak. Ti kojima noć ne služi za zagrljaje, ti kojima mjesečina ne zatvara noći i koji truju ljepotu svojom nazočnošću, tonu i prije nego što zaplivaju.
Ako imate djecu, pogledajte ponekad u plavi satenski svod pa ako među zvjezdastim krijesnicama spazite makar jednu kojoj biste željeli biti bliže, sjetite se djece, jer čak ako vi u tome i ne uspijete, umjesto vas sve će to učiniti vaša djeca. Odgovorite na sva njihova pitanja, nađite vremena za njih, pa makar poslije morali čitati i stare novine, poljubite njihove dobre djetinje snove, učinite da njihove čudesno blistave oči vide samo dobra svitanja, vedre dane i velike zvijezde. Ne dopustite da njihovu maštu satre zlo. Zaustavite svijet, zaustavite vrijeme ako ne stignete dati djeci sve što im treba da odrastu u čistoj ljepoti, jer za ono što se sada događa nisu kriva djeca.
Kad čovjek bolje razmisli, djeca su jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi, od Boga…
(www.jabuka.tv | Foto: Freepik)
