Svijet se poklonio malenom plavokosom dječaku: Od velebitskog krša i prognaničke kalvarije do besmrtnosti

Luka Modrić na putu do svjetskog vrha prošao je u pravom smislu pravni križni put.

Kao dječak je odrastao na velebitskom kamenu i kršu, gdje je napravio prve nogometne korake.

Nogomet je počeo trenirati u Zadru, u kojem je s obitelji godinama živio kao izbjeglica, a samo igrom slučaja završio je u zagrebačkom Dinamu te je vrlo brzo postalo jasno da je zvijezda rođena.

U godinama koje su uslijedile postao je zvijezda Real Madrida, s kojim je četiri puta pokorio Europu, a konačna potvrda njegove vrijednosti stigla je na Svjetskom prvenstvu, na kojem je briljirao i ušao među besmrtnike.

Luka Modrić proglašen za najboljeg igrača Svjetskoga prvenstva

Iako rastom i stasom malen i kao dječak često osporavan, Luka Modrić svih ovih godina uspio je začepiti usta kritičarima.

A sve je došlo na naplatu s kamatama na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, na kojem je 172 centimetra visoki Dalmatinac, s kapetanskom trakom na ruci, suvereno vodio hrvatsku nogometnu reprezentaciju do završne utakmice. Iako je u spektakularnom finalu Hrvatska poražena od Francuske 4:2, ipak ostaje dojam kako su samo spletkom okolnosti i nekim sudačkim odlukama hrvatski nogometaši zakinuti za titulu svjetskog prvaka.

No ono što je bilo jasno i prije finala jest činjenica kako je Luka Modrić najbolji igrač svijeta u ovom trenutku! Iako je Hrvatska poražena, mora se reći da je zasluženo dobio nagradu za najboljeg igrača turnira, popularnu Zlatnu loptu.

No kameno lice i pogled suznih očiju nisu otkrivali bujicu emocija koje su ga tada obuzimale, piše Tportal.hr. Teško je reći što mu je tada prolazilo kroz glavu, ali nema sumnje da se prisjetio svih patnji i križnog puta koji je s obitelji prošao kako bi se našao – na vrhu svijeta.


Osjećaji su pomiješani. Ponosni smo na to kako smo odigrali finalnu utakmicu. Ali, nažalost, malo smo i tužni jer smo izgubili. Mislim da smo zaslužili više… Jednostavno, neke nam se stvari nisu poklopile. Što je, tu je i idemo dalje. No bez obzira na to što smo izgubili, ovo je po meni najveći uspjeh u povijesti hrvatskog sporta i naravno da smo ponosni na to
, kazao je nakon završne utakmice Modrić koji će, nakon spektakularnog dočeka u Zagrebu, s obitelji otići na zasluženi odmor.

Jedna od stanica bit će i njegov Zadar, grad u kojem je skrenuo pozornost stručnjaka na sebe, a jedna od stanica bit će i Obrovac.

Kažu njegovi prijatelji iz djetinjstva kako mu krš i kamen Velebita te prelijepa rijeka Zrmanja hrane dušu.

Kako se jedino u rodnom kraju, za koji ga puno toga veže, može pobjeći od realnosti.

Lukina majka Radojka (djevojački Dopuđ) također je iz tog kraja, iz mjesta Kruševo nedaleko od Obrovca, stoga je razumljiva i ljubav prema tom kraju. Geni kameni!

 

Velebitski krš, kamen, koze i vukovi

Kraj u kojem je odrastao Luka Modrić, u mjestu Zaton Obrovački na obroncima Velebita, ostavlja bez daha. Nedaleko od mjesta Modrići, otkuda njegova obitelj vuče podrijetlo, prolazila je stara cesta prema Svetom Roku koja je povezivala mediteranski i kontinentalni dio Hrvatske.

Djed Luka, po kojem je nogometni virtuoz dobio ime, radio je na održavanju spomenute ceste koja je povezivala Dalmaciju i Liku.

Maleni Luka, već kao 5-godišnjak, nije znao za strah.

Dokumentarni film autora Pavle Balenovića, koji je život posvetio proučavanju Velebita i njegova životinjskog svijeta s naglaskom na krvoločne vukove, to najbolje pokazuje.

Prije gotovo 30 godina: Evo kako Luka Modrić tjera koze na Velebitu 1990.

U njemu se na trenutak vidi kako 5-godišnji Luka bez straha na velebitskoj buri i pod paskom gladnih vukova tjera koze u tor u sklopu rodne kuće. Snimka koja je obišla svijet!

Godinu kasnije, točnije 18. prosinca 1991., kada je srpska patrola mučki ubila rafalima njegova djeda Luku dok je u tor tjerao koze i ovce, maleni plavokosi dječak je na svojoj koži shvatio što znači – borba za preživljavanje. Ukratko, srpske paravojne postrojbe provodile su teror nad Hrvatima koji nisu uspjeli pobjeći iz tog kraja.

I oduzele mu zauvijek djeda koji mu je bio najveći uzor. Na kojeg je, kažu članovi obitelji, spretan i okretan.

Rodna kuća Luke Modrića

Preko noći su morali pobjeći glavom bez obzira jer je njihovo selo spaljeno.

Spremao se krenuti u prvi razred osnovne škole, veselio se nogometu s prijateljima na školskom igralištu, a preko noći je s obitelji završio u jednom hrvatskom selu u susjednoj Bosni i Hercegovini kako bi spasili živu glavu.

Sljedeća stanica bilo je Dječje selo smješteno u zapadnom dijelu Promajne, nekadašnje rehabilitacijsko dječje lječilište nedaleko od Makarske, gdje su nakratko smješteni.

Ubrzo dolaze u Zadar te su promijenili tri adrese, od smještaja kod rodbine pa do hotela Kolovare i Iž, gdje je Luka zapeo za oko nogometnim trenerima. Za vrijeme uzbuna zbog srpskih napada na Zadar, dok su granate sijale strah, neustrašivi plavokosi dječak nije mogao bez lopte pa je tako s vršnjacima igrao nogomet u lobiju hotela.

Ili na parkiralištu, ako bi dobio dozvolu. Među starijim zaposlenicima hotela Kolovare kruži anegdota kako je maleni Luka razbio više prozora loptom nego srpske granate u napadima. Naravno, ta šala je s vremenom postala mit. No isto tako je mit kako je rijetko tko mogao uzeti loptu tom dječaku.

Kao da mu je bila zalijepljena za nogu. Nevjerojatno je kakvu je kontrolu lopte imao već kao klinac od sedam godina, prisjetili su se zaposlenici hotela.

Već 1992. na nagovor Slavka Pernara, tadašnjeg prvog čovjeka NK Zadar, upisan je u nogometnu školu kluba sa stadiona Stanovi.

Nogometni talent naslijedio od oca Stipe, upornost od djeda Luke

Njegov otac Stipe Modrić, bivši nogometaš lokalnih klubova NK Rudari i NK Jasenice, brzo je pronašao posao, radio je kao mehaničar u Hrvatskoj vojsci, tako da im se život usprkos ratnom vihoru koji su preživjeli ipak normalizirao.

Luka je krenuo u školu, marljivo je trenirao i sanjao je kako će i on jednog dana, kao njegovi igrački uzori Zvone Boban, Robert Prosinečki i drugi, odjenuti hrvatski dres.

Iako je prema ocjenama stručnjaka bio malen i fizički puno slabiji od vršnjaka, ipak je, kako to treneri vole reći, imao u sebi ‘ono nešto’. Ključnu ulogu u odrastanju Luke Modrića, kada se govori o njihovim počecima, svakako je imao Tomislav Bašić, tadašnji šef omladinske škole NK Zadar, te njegov sin Domagoj, kojem je povjerio rad s generacijom Luke Modrića.

Mnogi će reći kako je ostalo povijest. Naime, tadašnji nadareni zadarski klinci Luka Modrić i Mario Grgurević bili su na probi u splitskom Hajduku, ali u klubu s Poljuda nisu uočili talent koji posjeduje dječak koji će desetak godina kasnije obarati rekorde kada su transferi u pitanju.

Nakon što u Hajduku nisu bili zainteresirani Tomislav Bašić obratio se Zdravku Mamiću koji je tada imao privatnu menadžersku agenciju MSA. Nevjerojatno zvuči podatak kako skauti Dinama nisu imali pojma tko je Luka Modrić, ali kao i mnogo puta do tada, Mamić je odlučio riskirati i odlučio je uzeti plavokosog klinca na neviđeno.

Očito je Tomislav Bašić uspio u kratkom razgovoru uvjeriti lukavog menadžera kao što je Mamić da se radi o rijetko viđenom talentu te o dječaku koji ima motiva za uspjeh i rad kakav je teško dočarati. Priča o kostobranima napravljenim od daščica, koje je izradio Lukin otac Stipe, odavno je poznata. Jednostavno nije imao novca kupiti sinu originalne plastične kostobrane jer su tada jedva spajali kraj s krajem.

Kakav kapetan: “Dao bih sve Lige prvaka za naslov Svjetskog prvaka s Hrvatskom”

Kakav je motiv te prkos, želju za uspjehom, duboko u sebi imao sakriven taj dječak, očito je to Mamiću bilo dovoljno da odluči u njega uložiti novac. I omogući mu najbolje moguće uvjete za rad. Transfer je zamalo zapeo jer je tada utjecajni Josip Bajlo, sportski direktor kluba, želio da Luka ostane još neko vrijeme kako bi od mogućih transfera nešto i zaradili, ali na koncu je presudila tzv. rupa u zakonu, tj. činjenica što je Lukin otac Stipe djelatna vojna osoba.

Po dolasku u Zagreb 2000. godine Luka Modrić potpisao je s Dinamom stipendijski ugovor, ali put do prve momčadi nije bio nimalo lak. Stasao je kroz juniorsku momčad, pokazivao je neviđeni talent, ali to nije bilo dovoljno da se nametne tadašnjim trenerima koji su procijenili kako je najbolje da ga pošalju na posudbu. I to ne jednu, nego dvije!

No ključni trenutak u Modrićevoj karijeri svakako je posudba u Zrinjski iz Mostara, gdje su ključnu ulogu imali trener Stjepan Deverić, koji ga je vodio u juniorima Dinama i dobro je znao kakav je kapacitet, te njegov dobar prijatelj Ivica Džidić, koji mu je govorio ‘kako mu nitko ništa ne smije u njegovu Mostaru’.

Iako je plan bio spasiti Zrinjski od ispadanja iz Premier lige, na koncu je sezona bila puno bolja od očekivanog, a plavokosi dječak, u kojeg su i tada mnogi sumnjali, proglašen je igračem godine.

Hercegovci su divni ljudi i Mostar je zaista divan grad. Kamo god da smo došli, bili smo lijepo primljeni, a Luka je postao miljenik navijača, prisjetio se jednom prilikom Deverić.

Legendarni igrač Hajduka Blaž Slišković, koji je u Zrinjskom bio sportski direktor te kasnije trener, jednom je prilikom rekao:

Luka je u BiH igrački stasao te je uz to dobio ogromno samopouzdanje. Mislim da je Luki potpuno svejedno gdje igra, na Wembleyju, Old Traffordu, u Zaprešiću ili pod Bijelim brijegom u Mostaru. Luka je skroman dečko, kazao je Slišković koji je i sam bio sličan profil igrača. Genijalac s loptom.

Ali ni to nije bilo dovoljno, to što se morao dokazivati na teškim gostovanjima – primjerice u gradovima s pretežno srpskim stanovništvom kao što su Trebinje ili Banja Luka, da napokon bude priključen prvoj momčadi Dinama.

Očito nisu bili svjesni kakvog su dragulja imali u kadru, očito nisu shvatili kako je taj dječak u godinu dana očvrsnuo i sazrio igrajući u ligi u kojoj se igra vrlo oštro. Postao je, najblaže rečeno, igračina!

S Vedranom Ćorlukom, koji je tada također bio talent koji je obećavao, Modrić je u ljeto 2004. završio u Interu iz Zaprešića. Poslan je na tzv. kaljenje, a na koncu je Inter bio hit domaćeg prvenstva jer su sezonu završili kao viceprvaci Hrvatske.

Nakon epizode u Mostaru upoznao suprugu Vanju

Ljeto 2004. Luka Modrić će zauvijek upamtiti jer je upoznao suprugu Vanju – pet godina stariju ekonomisticu – koja je tada radila u Mamićevoj agenciji MSA, u koju je došla na preporuku majke Vesne koja je godinama bila šefica računovodstva u GNK-u Dinamo.

Upoznali su se u jednom kafiću u zagrebačkim Ravnicama, četvrti u kojoj je tada 19-godišnji Luka živio kao podstanar, i ljubav je ubrzo planula. Vanja, djevojački Bosnić, s njim se u ljeto 2008. preselila u London, a par se vjenčao 2010. godine, dok je Vanja već bila trudna s prvim djetetom. Tri mjeseca nakon vjenčanja rodio im se sin Ivano, a uz njega su ponosni roditelji dvije kćeri, petogodišnje Eme te devetomjesečne Sofije.

I tek u 20. godini života Modrić je napokon dobio priliku zaigrati u prvoj momčadi Dinama, a ubrzo su za njega počele stizati ponude iz inozemstva. No želja za igranjem u plavom dresu, želja za nastupom u elitnoj Ligi prvaka pred punim stadionom Maksimirom bila je jača i Modrić je u prvoj momčadi Dinama ubrzo postao – nezamjenjiv.

Postao je omiljen igrač Bad Blue Boysa, postao je najbolji igrač domaće lige, a ubrzo je postao i hrvatski reprezentativac. Bilo je jasno kako je zvijezda rođena.

U ljeto 2008. nakon dugih pregovora Modrić je prodan u engleski Tottenham, koji je za njega platio tada rekordnih 21 milijun eura.

I opet se pojavila sumnja kod navijača Spursa koji su, slično kao i navijači i stručnjaci u Hajduku, Dinamu ili Zrinjskom, mislili da tako sitan nogometaš ne može uspjeti, a na koncu su plakali kada je nakon četiri sezone napustio London. U ljeto 2012. ponuda madridskog Reala od 30 milijuna eura bila je dovoljan razlog da Modrić zamijeni dres.

Odmah po dolasku postao je standardni prvotimac, kako kod trenera Josea Mourinha koji je inzistirao na njegovu dolasku, tako i sljedeće sezone pod vodstvom karizmatičnog Talijana Carla Ancelottija. No ipak je najveći uspjeh postigao kod Zinedinea Zidanea, nekada fantastičnog igrača, s kojim je osvojio četiri Lige prvaka u nizu. Bolje nije moglo!

A vrhunac karijere, što god netko rekao, ipak je dosegao u dresu svoje domovine s kojom je – usprkos kritikama i privatnim problemima zbog suđenja Zdravku Mamiću za izvlačenje milijuna iz Dinama – napravio pravo čudo.

Vodio je od prve utakmice i pobjede nad Nigerijom svoje suigrače preko Argentine, Islanda, Danske, Rusije i Engleske sve do velikog finala i to bez poraza. I dominirao je terenom kao nitko nikada u povijesti hrvatskog nogometa. Toliko je dominirao terenom da je apsolutno zaslužio nagradu za najboljeg igrača SP-a usprkos tome što je njegova momčad poražena u finalu.

Mali plavokosi dječak, u kojeg su mnogi sumnjali, kojeg su neki ismijavali, još jednom je dokazao svima onima koji su sumnjali da su jako pogriješili. Geni kameni i neviđena upornost i želja za uspjehom bili su njegova najveća moguća motivacija.

Koliko Modrić uživa u nogometu, jednako kao i onih dana kada je po neravnim livadama Zatona Obrovačkog pokušavao ukrotiti loptu koja se odbijala od kamena i krša na surovim velebitskim obroncima, dokazao je i izjavom nakon finala u kojem je briljirao.

Priča Britanca o Modriću dirnula je mnoge i apsolutni je hit

Uvijek sam uživao u nogometu, ali može se reći kako sam na ovom turniru uživao više nego ikada u karijeri. Svaki put kad sam predstavljao Hrvatsku, a u reprezentaciji sam već skoro 13 godina, osjećao sam sreću, ponos i zadovoljstvo. Iskreno, otkada sam postao kapetan, to se podiglo na još veću razinu, tako da se mogu složiti da sam najviše uživao. Svaki trening, svaka utakmica je bila nešto veliko, rekao je Modrić.

No ono što još nije rekao, a što mora doći kad-tad, jest činjenica da je možda odigrao svoju posljednju utakmicu u hrvatskom dresu. Naravno, s naglaskom na možda.

Budućnost ove reprezentacije je sigurno blistava, ali razgovarati u ovom trenutku tko će s kim, kako i što bespredmetno je. Treba proći nekoliko dana, treba se odmoriti, sabrati emocije i onda vidjeti što i kako dalje. Brzo će nove utakmice, toga sam svjestan, poručio je Modrić koji će u rujnu proslaviti 33. rođendan. S obzirom na njegove gene i formu u kojoj igra, zaista bi bila velika šteta da u dresu Hrvatske ne odigra još barem jedan ciklus.

U tom slučaju niti rekord Darija Srne od 134 nastupa nije siguran na prvom mjestu vječne ljestvice. Modrić trenutačno ima 113. nastupa, a već u rujnu kreće novo atraktivno natjecanje, Liga nacija. Novi izazov za Modrića i društvo.

(www.jabuka.tv)

4 komentara

  • Jedna prekrasna duša a to se vidi u svakoj riječi,gesti i pokretu,u očima koje govore više od riječi,u dodiru svoje ruke svojom rukom kojim čovjek može sve osjetiti..
    Kad ga čovjek gleda osjeća sve njegove misli i proživljava i osjeća kao velika većina malih ljudi,gena kamenih.
    Luka obnovi ovu prekrasnu kuću na Velebitu ,neka pati koga smeta.

  • To samo moze dite s kamena i veceras u Zadru kralj piva …kamenom me pokrij, Neretvom poskropi… srce mi je ko kuca zbog toga, neka pati koga smeta, Luka je najbolji igrac svijeta

Komentiraj: