Supruga Tome Zdravkovića, Gordana, odgledala je film “Toma” o životu legendarnog pjevača.
Ona je otkrila zašto nije mogla prisustvovati premijeri filma, ali i kako je reagirala kada je gledala film.
Nisam stigla na premijeru, jer u Kanadi stalno mijenjaju propise zbog korone. Jedva sam i sada stigla, desetak dana sam prikupljala sve papire, kazala je Gordana koja je doputovala iz Toronta.
Sinoć sam vidjela film i Toma je za mene sada opet živ. On je sa mnom uvijek, ali kada sam sinoć vidjela film, to je bilo strašno, rekla je i zaplakala.
Milan Marić je u filmu 99 posto Toma. Nisam mogla vjerovati koliko je njegov govor isti, njegovi maniri. Plašila sam se da će biti ovako. Nisam znala da će Milan toliko ući u lik i Tominu emociju. Bjelu nije interesirala Tomina biografija, to mi je bilo jasno kada smo razgovarali, već je on htio emociju. Da sazna što je to u film Tomi što se zove tuga. Svaki Milanov gest, pokret, mimika lica… toliko podsjećaju na Tomu da je to nevjerojatno, rekla je supruga Tome Zdravkovića.
Gordana Zdravković kazala je da bi svima voljela ostaviti Tomine pjesme, piše BN TV
Mladi su se izgubili, a voljela bih da se kroz njegove pjesme vrate ljubavi i emocijama. Tomi su pjesma, ljubav i emocija najviše na svijetu značili. Stalno je tragao za time što je to u njemu tako tužno. To mu je bila i posljednja pjesma koju je napisao, rekla je Gordana.
Iskreno je govorila i o životu s najvećim boemom. U braku su proveli 18 godina.
Život s Tomom nije bio lak, ali nije bilo ni teško. U početku je bilo veoma konfuzno. Imala sam 25 godina kada smo se upoznali, a on je bio 12 godina stariji. Bio je oformljena osoba i morala sam to prihvatiti. Nisam ga htjela mijenjati. Morala sam se uklopiti u njegov život. On je bio čovjek koji je jako malo pričao, morala sam sama da dolazim do rješenja i saznanja što voli i što ne voli, rekla je Goca i dodala:
Bio je nepovjerljiv, stalno je imao sumnje. Počela sam ga shvaćati tek kada mi je rekao: “Sve što možeš rukom dotaknuti, to nije vrijedno, to nije život”. Govorio je da mu je isto živi li u palači ili u sobici. Stalno je bio na ivici. Tražio je slobodu. Pitao bi: “Zašto ljudi moraju imati vozačku dozvolu? Govorio bi mi: “Nemoj čekati da nešto završiš da bi živjela, živi svakog trenutka.”
Nikada ga nije pitala gdje je bio i što je radio
Prije mene je imao tri braka i on nije trpio da mu netko govori što može, a što ne može. Bio je impulzivan, kada je nešto htio – morao je to uraditi. U meni je našao ženu koja ga može razumjeti, bila sam mu mirna luka. Smatrala sam da treba živjeti svaki dan najbolje što može, jer kada smo se upoznali već je bio bolestan. Nikada mu ništa nisam zamjerila, pratila sam ga u svemu. Volio je ljude mnogo, napisao je pjesmu “Volio bih da zagrlim sve nesretne ovog sveta”. Pored mene se mogao i zaljubiti. Kažem mu – Ako imaš neku muku, ako si se zaljubio, daj da riješimo problem. Nikada ga nisam pitala zašto je potrošio novac, gdje je bio, što je radio. Za njega bi to bilo opterećenje. Rekao mi je jednom: “Hoćeš li me pitati gdje sam bio tri dana?” A ja mu kažem: “Je li ti bilo lijepo?” I on kaže: “Jeste”, a ja: “To je važno, da ti je bilo lijepo”, rekla je Gordana Zdravković.
Gordana je ispričala i poslije kojih riječi je razumjela svog supruga Tomu.
On je bio čovjek koji je jako malo pričao, od koga niste mogli čuti “ja hoću ono, ja hoću ovo”… Morala sam sama doći do nekakvih rješenja, saznanja što voli, što ne voli. Imao je jako veliko nepovjerenje. Ne znam zašto. Možda zato što se našao u inozemstvu. Imao je neke sumnje u život. Recimo, njemu se Kanada uopće nije dopala. Način kako se živjelo tada i sada, svi u inozemstvu nešto žure i jure. Kada sam ga počela shvaćati? (Rekao mi je): “Upamti: Sve što možeš dotaknuti rukom, ništa nije vrijedno. To nije život”. Rekla sam: “S ovim čovekom nije nešto u redu”. (Toma mi je rekao): “Tu što osjetiš (pokazujući na srce), to je ono pravo. Sve ostalo je bezvrijedno”. I to me je navelo da ga pokušam razumjeti. Materijalna strana za njega nije postojala, rekla je Gordana Zdravković i dodala:
Uzelo mi je pet godina da ga upoznam. Ja sam shvatila da je on u sebi imao nekakav nagon i potrebu za nečim što je meni bilo potpuno strano. Bio je impulzivan od trenutka kad je nešto htio, on je to morao uraditi, bez obzira je li to nekome odgovara ili ne. To je bilo nešto, kada sam ja počela da ga pratim. Shvatila sam da on u stvari nije kao što sam ja. Ja sam realna, on je stalno bio na nekoj ivici… Ja ne znam kako to objasniti… On je tražio slobodu života, ali da ne bude zakon, nego da ne potpadne u granicama “ja to moram, ovo ne smijem, ovo smijem. Sve smije”. I stalno je pitao: “Zašto se ne smije? Zbog čega?” On kaže: “Zašto ljudi imaju vozačku dozvolu? Ako znaš voziti, što će ti dozvola”. Ja mu kažem: “To je zakon”. On mi kaže: “Tko je pisao zakon?”. Mislim, takve stvari. Za njega su ljudi bili jako interesantni. Volio je da ljudima uđe u dušu, da vidi tko su, što su… A mrzio je poltrone, rekla je Tomina supruga.
Gordana Zdravković kazala je i da pretpostavlja da je njen suprug bio zaljubljen u Silvanu ali da to nikada nikome nije rekao.
Među njima je postojalo veliko prijateljstvo, ali ona je za njega bila nedostižna. Vjerujem da nikada nije imao hrabrosti ni da joj kaže da je voli. Kada je poginula, bio je očajan. Sjećam se da nam je Lepa Lukić to javila. Nikada ga takvog nisam vidjela, toliko tužnog, ispričala je ona u “Uranku” na K1.
(www.jabuka.tv)
