SUPERMENOVA BABA ŽIVI U MOSTARU

Do sada je nezabilježeno u akademskoj povijesti, još od vremena Aristotela, da jedan profesor, čovjek, insan, predaje 50 (slovima – pedeset!) kolegija! To uspjeva samo nadprofesoru, nadčovjeku, nadinsanu… Juki!

piše: Jakov D, student l poskok.info

Nekoliko dana analitički tim Poskoka sabirao je kolegije koje drži Juka, i zbrojio ukupno 50. To najvjerovatnije nije konačan broj. Gospođa stiže sve: od hrvatskog jezika, filozofije vake i nake, odgoja i obrazovanja, antropologije, političke filozofije, novinarske etike (?), poslovne etike (??), političke etike (???), filozofske misli, migracije, kantove politčke misli (presmiješnjo tko sve predaje Kanta), globalizacijske procese, povijest socijalnih teorija(!), etika odnosa s javnošću (ovo postoji samo na Jukinom fakultetu i nigdje više na svijetu) i još mnoštvo, gotovo besmislenih kolegija; sve varijacije na neki od navedenih… Juka se razumije u sve.

S ovakvom akademskom veličinom čudi da američke i europske elite ne zovu Juku na svoje koledže…

Među desetinama etika koje ova poznata filozofkinja i etičarka predaje, nekako joj se omaklo da nauči nešto o ljudskoj etici.

Evo kako Juka primjenjuje etiku!

Veliki broj zaposlenika fakulteta su u krvnom i rodbinskom srodstvu s gospođom Slavom, a dobili su posao bez ikakva natječaja, tako da je apsurdna situacija kad studentima na Filozofskom, o pojedinim kolegijima treba objašnjavati jedan elektrotehničar koji nije pronašao posao u svojoj struci, pa mu je Juka dala posao na fakultetu, kojeg očito shvaća kao obiteljsko poduzeće!

Nećaci, sestra, nevjesta, rodijak, rodijaka mali, jetrva, zaova… svi su tu, svi imaju kabinet, ili barem asistentsku poziciju. Najbolje će o nepotizmu posvjedočiti neobičan događaj ispred fakulteta. Jedna čistačica je mela smeće ispred fakulteta gdje se nalazio značajan broj studenata. Ubrzo se pojavila čistačicina kćer u automobilu i htjela se parkirati na mjesto koje je rezervirano za našu junakinju Juku. Međutim njezina majka je brzo ostavila metlu i glasno je upozorila: „Nemoj tu zaisusa, tu je kumino!!!“

Mjesto je kumino, kao što je i firma kumina. Čistačica je kumina, a studenti!? Oni su tu zgodan dodatak… Oni su ukras za 50 kolegija.

Polaganje ispita

Posljedica ovakvog načina zapošljavanja i kritične razine stručnosti kadrova otvara mogućnosti nenormalnog polaganja ispita. Normalno je naučiti i dobiti zasluženu ocjenu, a nenormalno je kad ne dolazite na predavanja, tako ni na ispit, a vaše ime se pojavi na spisku studenta koji su položili! Nenormalno je također da pojedinci telefonom pitaju hoće li neki ispit biti sređen i dobiju potvrdu da hoće, samo neka dođu na određeno mjesto u određeno vrijeme. Da se ne hvale time, možda se ne bi ni znalo, ali toliko su opušteni u nepotizmu i korupciji da se naglas hvale. Tako se polažu Jukine etike.

Nenormalno je da netko preko veza i vezica dobije primjerak prijemnog ispit kakav će biti, i da se onda napiše dovoljno da pojedinac upadne bez plaćanja na fakultet.

Ovakve stvari se događaju na Filozofskom fakultetu bez previše ustručavanja, i što je još gore, bez straha da će biti otkriveni; da ne kažemo sankcionirani.

Štancamo magistre i doktore znanosti, a tlačimo znanje, tako što se u isti položaj dovode oni studenti koji rade i uče čitavu godinu s onim privilegiranim. Možda zvuči trivijalno, ali na filoziofskom je ovo poprimilo karikaturalne razmjere.

Jukina stručnost

Treba li uopće spominjati da jedna dekanica treba poznavati bar jedan strani jezik!? Slavica naravno ne poznaje niti jedan, jer „bolan jao, nemoj me morit sad, šta će meni jezici i naš mi je težak, daj mi jedan apaurin.“ Tako Slavica na svojim predavanjima (istina rijetkim, jer na većini se i ne pojavljuje) zna započeti sa Sokratom ili Tomom Akvinskim, pa da ubrzo dođe do priče o Michaelu Jordanu i njegovim „AIR“ tenisicama, pa do pripovijetki kako je najljepše vrijeme kad si student, i kako je ona sama nekad bila student! Dobro ste čuli, Slavica je također bila student. Na žalost, na ispitima nema tog pitanja…

Kad završi sa svojim genijalnim mislima, Slavica će reći „Znoote?“ ili „Kontate?“ ili na daleko poznata „ShFaćate’“.

Da studenti razumiju kakva im intelektualna spodoba predaje 50 kolegija,proveli su internet anketu u kojoj se ocjenjuju svi dekani na Sveučilištu, a naša Slava je uvjerljivo držala fenjer na ljestvici, čvrsto ugrabivši (pred)zadnje mjesto. Kakav je to (navodno) akademski građanin koji na svojim predavanjima koristi riječi poput „pušiona“, „ložiona“ „baljuzgarije“ i druge riječi koje ne priliče jednom profesoru pa tako ni ovom tekstu? Kakva je dekanica koja se ne odnosi nimalo odgovorno prema svome poslu, i ide s fakulteta kad je volja?

Poznato je također u njezinu hvalisanju same sebe, kako je napisala tri knjige, ali od kojih je bar jednu prepisala od svog iskusnijeg kolege (a do njega je želi li to javno predočiti) dok druge podsjećaju na studentske seminarske. Ozbiljnije djeluju čak knjige i od Zorana Tomića, koji navede malo svojih misli, a uglavnom prepričava što su drugi mudri ljudi rekli.

Reakcije na tekst

Nakon što je Poskok prošli put objavio tekst o Slavici Jukidigla se prašina o „identitetu“ autora. Zaključak je bio da je tekst „naručen“ od strane nekog. Kao što to u našem poludruštvu redovno biva, vladajuće interesne klike ne priznaju postojanje slobodnomislećih pojedinaca, budući da oni znaju kako ih na FF-u nisu uzgojili i da drugi obrazac ponašanja osim umrežavačko interesnog ne poznaju. Stoga uvijek iza tebe mora biti netko tko Stoji. Veliki Stajač. Naručitelj. Siva eminencija.

U sadržaj teksta se ni u jednom trenutku nije ušlo. Tako će vjerovatno biti i ovaj put. Neće se Slavica počešati da nešto promjeni, ili nedajbože da ostavku. Nit će babetina pokušati prokljuviti čemu ogorčenost njenog studenta.

Prije da će organizirati još jedan okrugli stol o zloupotrebi Interneta na kojem će vlastite studente ponižavati kako „nisu u stanju napisati jedan ozbiljan tekst“ kakav je objavljen na Poskoku.

Zato poželimo novu akademsku godinu sretnu i uspješnu svim studentima koji su se upisali na fakultet u Mostaru, a pogotovo onima koji su se upisali na Filozofski, to će vam i jednako zaželjeti Slavica u ponedjeljak!

 

Prilog: Tablica nadljudskih sposobnosti Slavice Juke

Napomene za tablicu:

– Podaci su preuzeti s internetskih stranica fakulteta, i na istima ih je moguće provjeriti

– Na većini ovih kolegija Slavica Juka ima status redovnog profesora, pa se pitam kako to sve može stići? Naravno ne stigne. Zato služe asistenti, koji odrađuju čitavu godinu njezin posao, jer se ona kao redovni profesor ne pojavljuje ni na 20 % predavanja koliko je obavezna, nego na nevjerojatnih 0 – 2 %. Zato kad asistenti odrade predavanja i ispite, Slavica će vam samo potpisati ocjenu koju je već asistent upisao, ali bez toga da vi uvaženu možete vidjeti, to zaboravite!

– U tablici je nastojano što objektivnije prikazati Slavičin broj kolegija, i stoga ako sam nešto zaboravio ili umanjio (jer čisto sumnjam da sam povećao), unaprijed se ispričavam teti Slavi, da se ona ne bi začudila i rekla: „ Jao, zar samo toliko?!???“

(www.poskok.info)


10 komentara

  • katastrofa, zbog ovoga neki ljudi neće cijeniti ni one koji su pošteno zaslužili ocjenu i namučili se za nju, a ovu kozu treba napucati iz države, kako je moguće da netko sveučilište pretvori u vlastitu privatnu firmu

  • Autor kao da je s Marsa pao na glavu. Najvažnije filozofsko, moralno, ekonomsko, političko, socijalno, medicinsko i kakvo sve ne pitanje/podsjetnik u ovoj državi je upravo pitanje”U kojoj državi ja živim?”Ja nemam veze s Filozofskim fakultetom, ali imam s nekim drugim fakultetima i institucijama. Dekanica, junakinja ove priče, je zapravo samo jedan u nizu “junaka našeg doba”-političara, sveučilišnih djelatnika, gospodarstvenika…Ona se zapravo samo uspješno uklopila u našu svakodnevnicu, u našu stvarnost i realnost i ništa više. Zapravo mi je ovaj sirovi način kritiziranja jedne osobe, koliko god ona bila položajno važna i javna, neumjesan i nekorektan. Podsjeća me na zločeste rasprave uz kavicu=tračeve.

    • ovo je čista istina i realnost “Dekanica, junakinja ove priče, je zapravo samo jedan u nizu “junaka našeg doba”-političara, sveučilišnih djelatnika, gospodarstvenika…Ona se zapravo samo uspješno uklopila u našu svakodnevnicu, u našu stvarnost i realnost i ništa više. ” svaka čast!!! jedna u nizu

  • stoji njoj i hdz gospodična je u hdz to je čović ubacio na fax većina hdz-ovaca u mostaru ne plaća filozofski fax jer je dekanica isto u hdz-u

  • Svaka cast autoru,tko god bio……samo da jos nadodam ˝krivo odabranu˝ rodbinu/prijatelje/sugradane doticne, koji rade na referadi,i nema nikakve koristi od njih ,a tek od njihovog drskog ponasanja..

  • Ja sam studirala u vrijeme bivšeg dekana Muse i tada nismo imali ni prostor,ni opremu kao ovi studenti danas,ali smo imali nešto puno važnije-fakultet kao jednu dostojnu instituciju..Oni danas imaju sve uvjete,ali nema tu više dostojanstva i pravog znanja..Jakove,svaka ti je točna i tebi svaka čast…A drage kolege ,vas mi je žao jer vi zaslužujete puno bolje od onoga što sad dobivate…

  • U tekstu ima dosta istine, ali isto tako se da primjetiti da posrijedi nije samo obični osvrt na rad dotične dekanice, već nešto sasvim drugo.
    “Viša sila”, neka druga politička struja, ili vlastita nesposobnost da se položi neki ispit?
    Ovaj tekst bih možda i shvatio ozbiljno da je tako napisan, bez primjedbi na vanjski izgled i slično, a Jakove, ako si ti student (ili ne daj, Bože, diplomirani ) novinarstva, a ovako pišeš tekst, onda mislim da bi ti najmanji problem trebala predstavljati dekanica 🙂

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.