Što je smisao Formule 1?

Dok se Max Verstappen žali da novi bolidi “nisu prava Formula 1”, a tehnički pravilnici guše sirovu brzinu radi boljeg utrkivanja, postavlja se ključno pitanje: što ovaj sport uopće želi biti? Sam Philip u svojoj kolumni za Top Gear analizira je li F1 doista vrhunac inženjerstva i vozačke vještine ili samo vrhunski zapakirana reality serija vrijedna milijarde funti.

Kao čistokrvni vozač, uživam u vožnji do daske. Trenutačno ne možete tako voziti, prigovorio je Max Verstappen nakon svog prvog izlaska u novoj generaciji bolida Formule 1. To jednostavno nije Formula 1.

Verstappenovi komentari nameću važno pitanje. Što je onda zapravo Formula 1?

Prema Maxu, bit je u vožnji do krajnjih granica dok ne pobijediš, dok bolid ne eksplodira ili oboje.

Pošteno. Osim što su novi propisi na koje se Verstappen žali osmišljeni kako bi poboljšali utrkivanje. Više pretjecanja. Blisko praćenje. Ono što obožavatelji navodno žele.

Dakle, što je od toga? Vožnja do daske ili borba “kotač uz kotač”? Ili nešto sasvim drugo? Što je smisao Formule 1?

Pa, prema internetskoj stranici Formule 1 – koja sadrži više sponzorskih logotipa nego stvarnih informacija – F1 je “vrhunac motosporta“.

Sjajno. Ali… vrhunac čega točno?

Brzine? Hm. Bolidi F1 jesu vrlo brzi, da. No ne zaboravite da bi mogli biti mnogo brži da nisu sputani propisima na 267 stranica. Postavite McMurtryjev ventilator na dno, dopustite aktivnu aerodinamiku, uklonite ograničenja troškova i imali biste bolide koji voze krugove deset sekundi brže. Bi li to bilo vrlo opasno? Da, bilo bi. Ali, kvragu, bilo bi brzo.

Vozačke vještine? Da, upravljanje nevjerojatno složenim strojem pri visokim G-silama tijekom dva sata na temperaturama u kokpitu koje bi rastopile civile jest superherojstvo. Ali koliko često doista shvaćamo tu nadljudskost? Upravljanje trošenjem guma teže je cijeniti nego ovo spašavanje na motociklu.

Akcije na stazi? Dajte, molim vas. Vidjet ćete više borbe “kotač uz kotač” u jednom krugu na lokalnoj amaterskoj stazi nego na modernom Grand Prixu.

Inženjerstva? Pronalaženje rupa u pravilniku debelom poput telefonskog imenika je pametno. Ali je li uzbudljivo? Nitko ne leži budan noću razmišljajući: “Pitam se što je Mercedes učinio sa zakrilcima na završnim pločama krila?” Želite zainteresirati djecu za znanost i tehnologiju? Pokažite im VW-ov trkaći automobil za Pikes Peak ili Bloodhound LSR.

F1 nije izričita u tome na koji se od tih vrhunaca pokušava popeti, možda zato što je odgovor… zapravo ni na jedan?

Stoga bi moglo biti primamljivo zaključiti da F1 nema jedan jasan smisao, već hrpu nepravilnih izbočina. Ali to bi bilo nepošteno.

Jer F1 doista jest vrhunac nečega. Nečega što nikada neće izričito priznati.

To je vrhunac sapunice povezane sa sportom.

Svake sezone više ljudi prati F1 nego MotoGP (koji ima bolje utrkivanje) ili WRC (koji je spektakularniji) ili gotovo bilo koji drugi motosport.

Ne zato što je F1 najbrža, ili ima najbolju akciju “kotač uz kotač“, ili je najinovativnija.

Nego zato što je postala nešto sasvim drugo: reality show vrijedan dvije milijarde funti s lijepim ljudima, skupim strojevima, egzotičnim lokacijama i taman dovoljno pažljivo vođene međusobne napetosti da se gledatelji vraćaju tjedan za tjednom.

Drama je proizvod. Utrkivanje je samo zaplet koji im daje razlog za raspravu u serijalu Drive to Survive.

Zbog toga su obožavatelji F1 uvijek bijesni zbog nečega. Polovica njih misli da bi poanta trebala biti brzina. Druga polovica misli da je riječ o utrkivanju. Ona treća polovica misli da je riječ o inženjerstvu. Gledaju različite emisije. Ali svi gledaju.

Ta neodređenost nije ništa novo. Unatoč onome što Max možda vjeruje, Formula 1 nikada nije bila neokaljan, jednostavan test čiste vozačke vještine – ekvivalent s unutarnjim izgaranjem desetorici grčkih atleta koji skidaju odjeću za par krugova po Olimpiji. Uvijek je to bio neugodan ples između vozačke vještine i inženjerske inovacije, između brzine i sigurnosti, između guranja granica zakona i otvorenog varanja.

Ali u tome je genijalnost: slučajno ili namjerno, neodređenost svrhe Formule 1 ne šteti njezinoj modernoj popularnosti. Ona joj pomaže. Time što se ne obvezuje isključivo na brzinu, utrkivanje ili tehnologiju, F1 dopušta svima da na nju projiciraju vlastitu verziju.

Ljubitelji brzine bjesne kada propisi usporavaju bolide. Ljubitelji utrkivanja očajavaju kada aerodinamika uništi pretjecanja. Ljubitelji tehnologije pjene se zbog ograničenja proračuna. Zatim se svi mogu raspravljati o tome čija je verzija ispravna. Za F1 to nije problem. To je angažman. Kontroverza donosi klikove, piše Sam Philip za Top Gear.

Ako se ne slažete, to je upravo poanta. Max Verstappen koji se žali da “to nije Formula 1”? Ispostavilo se da je to najtipičnija stvar za Formulu 1: raspravljanje o tome što F1 zapravo jest.

(www.jabuka.tv)