Stjepan Lončar: Nisam se osjećao dijelom reprezentacije, sada je očita nova energija

Bivši nogometaš NK Široki Brijeg Stjepan Lončar dao je intervju prvi put nakon što se nije odazvao pozivu Sergeja Barbareza.

Stjepan Lončar proživljava svoju malu nogometnu renesansu. Dvadesetosmogodišnji se veznjak nakon epizode za zaborav u Lechu skrasio u Istri, a otkako je došao u Pulu, svoju karijeru je oživio i postao jedan od nositelja momčadi s “Aldo Drosine”. Za njega je posebno travanj bio mjesec iz snova – s četiri gola i dvije asistencije pokazao je da još uvijek ima onu klasu zbog koje je svojedobno, kao igrač Rijeke, s razlogom pozivan u reprezentaciju.

Neočekivan razvoj događaja

Ovakav razvoj karijere, priznaje i sam, nije mogao ni očekivati. Do prije godinu dana imao je bogat ugovor s Ferencvárosom, put ga je lako mogao odvesti i na mnogo unosniju adresu – sve je bilo gotovo s odlaskom u Saudijsku Arabiju, ali na kraju je u Puli, daleko od blještavila i milijuna, pronašao ono što novac ne može kupiti – formu zbog koje se ponovno priča o njegovu imenu.

O svemu tome Lončar je govorio u razgovoru za Reprezentacija.ba portal, a nezaobilazna tema bio je i državni tim od kojega se oprostio. Sada se već i sam pita je li prenaglio, osjeća da u toj priči još nije rekao svoju posljednju riječ. Pogotovo jer se sa Sergejem Barbarezom na čelu ponovno traže igrači s karakterom, iskustvom i gladni dokazivanja.

Još od epizode u Ferencvárosu svašta se izdogađalo. U posljednji čas mi je propao transfer u Saudijsku Arabiju, glavom sam već bio tamo, a nakon što je iznenada sve palo u vodu, nisam imao opciju nego da idem u Lech. Ispostavilo se to kao pogreška. Tamo sam se zadržao samo tri mjeseca, nisam kliknuo s trenerom, nisam bio njegova želja i jednostavno to je bio neplaniran transfer, priča Lončar o razlozima pada svoje karijere.

Zadovoljstvo u Istri

Novu inspiraciju, novu strast i novu priliku da ponovno zasja dobio je u Istri. U ovom klubu svakim danom sve su više svjesni koliko su sreće imali kada su bivšeg nogometaša Širokog Brijega privoljeli da dođe.

Tijekom pauze kontaktirao me sportski direktor Istre Saša Bjelanović, predstavio mi je projekt kluba, a vidjevši sve to nije mi trebalo dugo da kažem – okej, dolazim. Ta priča koju klub radi s Deportivo Alavesom je ozbiljna. Imam samo riječi hvale za sve ovo što sam dosad vidio, a i sam život u Puli mi odgovara. Sve je na većoj razini nego ranije. I trener je jako dobar. Taktički dobro odrađujemo sve što traži od nas, samo još da uhvatimo tu “europsku vizu”.

Sezona u HNL-u dugo nije bila zanimljivija. Na vrhu se vodi prava borba između Hajduka, Dinama i Rijeke, gdje svaki bod znači život, a uzbuđenja ne manjka ni u donjem dijelu ljestvice. Samim time i stadioni su sve puniji.

Za razliku od prijašnjih sezona kada je dominirao jedan klub ili imao samo jednog konkurenta, sada je baš neizvjesno, rijetko tko se usuđuje prognozirati što će biti. Koliko je napeto na vrhu, toliko je gusto i u sredini među klubovima koji vode borbu za Europu, ali i među onima koji se bore za ostanak. Dobra je to stvar i za hrvatski nogomet.

Stjepan Lončar otkrio bi li ponovno zaigrao za BiH

Nova energija u reprezentaciji

Dolaskom Sergeja Barbareza na čelo reprezentacije, mogućnost za povratak i nova poglavlja možda nisu tako daleka kako se činilo prije nekoliko mjeseci. I sam je svjestan da je prerano donio odluku o povlačenju, iako ne skriva da su brojne okolnosti utjecale da podvuče crtu.

Sad o tome ne razmišljam. Najbitnije mi je sada da zabijam, asistiram, pomažem i sebi i klubu, a onda što bude – bude. Već sam ranije izjavio da se osjeti nova energija u i oko reprezentacije. Vidimo da su, uz Barbareza, u stručnom stožeru brojni bivši igrači s vrhunskim karijerama od kojih se mnogo može naučiti. Siguran sam da je reprezentacija na pravom putu, ali da bi se došlo do rezultata, treba imati strpljenja. Ja sam siguran da će sve doći na svoje, govori Lončar.

Danas, nakon povratka u sjajnu formu u Istri, postavlja se pitanje što je zapravo bio ključni razlog da donese odluku o povlačenju iz reprezentacije. Poslije toga ga je Barbarez čak i zvao za prijateljske utakmice na početku svojega mandata, ali bezuspješno.

Malo se to drugačije procesuiralo u našoj javnosti. Kada me Barbarez pozvao, bio sam zapravo na odmoru, uopće nisam trenirao, a s mora se spakirati i doći odjednom pred utakmice s Italijom i Engleskom mi nije profesionalno. Nisam se osjećao spremnim. Svatko tko je u nogometu shvatit će o čemu govorim, tu nema ništa loše… Bio je to korektan razgovor s Barbarezom, uopće nije bilo tenzija.

Nije skrivao ni koji su razlozi zbog kojih je ranije odlučio da se povuče. Sada drugačije gleda na reprezentaciju.

Osjećao sam se kao višak. Smatram da je suradnja s igračima trebala biti bolja, energija koja je, na primjer, sada prisutna, tada nije bila. Ružno je uopće te misli stavljati sebi u glavu, ali nekada sam imao osjećaj kao da nisam dio svega toga. Iako je to zapravo nešto za što trebaš živjeti, da si sretan što ideš tamo i boriš se za mjesto, za kraj je kazao Lončar.

(www.jabuka.tv | Foto: Josip Regović/PIXSELL)