Srbija podigla spomenik čovjeku koji je zamalo sravnio Bjelovar

Spomenik majoru bivše Jugoslavenske narodne armije Milanu Tepiću koji je 1991. dignuo u zrak skladište oružja u Bedeniku kraj Bjelovara, pri čemu je poginulo jedanaest hrvatskih branitelja, otkriven je u petak u Beogradu, prenosi Tanjug.

Spomenik Tepiću otkriven je povodom 26. godišnjice od 29. rujna 1991. kad je dignuo u zrak vojno skladište sa 170 tona eksplozivnih sredstava, a vijence su mu u petak položili srpski ministar obrane Aleksandar Vulin, ministar za rad i zapošljavanje Zoran Đorđevič, predstavnici srpske vojske i ostali građani, piše Tanjug.

Tepić, zapovjednik skladišta borbenih sredstava Barutana u selu Bedenik, planirao je dići u zrak svih četiri skladišta, no u tome su ga spriječila četiri branitelja koji su time spasili Bjelovar i okolicu od opasnosti. U njegovom samoubojičkom potezu poginulo je 11 hrvatskih branitelja.

– Ovaj spomenik kojeg smo danas otkrili danas ne ukazuje čast samo Milanu Tepiću i njegovoj obitelji, već čitavom srpskom narodu. Zahvaljujući ovom spomeniku Srbija je danas pravednija država, bolja nego što je jučer bila – poručio je Đorđević prilikom otkrivanja spomenika koji se nalazi na Dedinju.

Predsjedništvo SFRJ je Tepića 1991. odlikovalo ordenom narodnog heroja Jugoslavije “za izvanredan podvig u borbi protiv neprijatelja prilikom njihovog napada na kasarnu JNA u Bjelovaru”, čime je postao zadnji pojedinac koji je dobio to priznanje.

(www.jabuka.tv)

4 komentara

  • Ne budite licemjerni! Sto vas briga i koga uopce briga sto Srbija radi i kome podize spomenik u svom dvorištu i svojoj zemlji. Ali licemjerno je i jadno kad hosovcma koji su dali zivot za hrvatsku ruse i premjestaju spomenik jer se to ne svidja nekom Srbinu ili partizanu ili Briselu.

  • Srpska posla, bolje rečeno četnička .velikosrpska propaganda koja od zločinca i ubojice nedužnih ljudi(Hrvata) stvara mitomanskog junaka u srpskom lažnljivom nutarnjem biću koje je ogrezlo u lažima i zločinima prema susjedima.
    Ne bi me nimalo iznenadilo da ga SPC-a proglasi svecem , jer im je to u memorandumu SANU1-2 ili 3 ,zapisano već cijelo stoljeće i pol, tamo negdje od 1850g. i Garašaninove i onog čobana Vuka Karadžića velikosrpske lažljive i mitomanske opsesije o nekakvoj nepostojećoj Velikoj Srbiji ,koje nikad nije bilo, nego male vazalske i turske saveznice i vjekovne podanice, male Raške kneževine ,koja nikad u svojoj povijesti nije prešla granice beogradskog pašaluka a kamoli imala nešto zapadno od Drine.
    Mi Hrvati možemo “zahvaliti” našem kralju Tomislavu što ih je spasio od Bugara 925 godine i jedan mmanji dio primio u Hrvatsku a ostale vratio u malu Rašku koja je sva bila popaljena i ispražnjena od Srba, jer su ih Bugari tamanili ko zečeve i cijela Srbiija je bila pusta i prazna zemlja.
    Kralj Tomislav, ne samo da im je dao utočište, spasio ih od bugarskog mača, nego je sa svojom ratničkom vojskom, brzom konjicom i sposobnim pješaštvom , hametice potukao bugarskog vladara i tako Srbe ponovo vratio u njihovu malu Rašku. Nakon toga im je ponovo pomogao preko hrvatskog plemstva u srednjovjekovnoj Duklji(Crvenoj Hrvatskoj) oformiti vladarsku kuću i plemstvo pomoću Hrvata iz starih Dukljanskih plemićkih obitelji. Tako se i za Nemanjiće mirne duše može reći da im je barem polovično rodoslovlje poteklo od Hrvata. Naravno, Srbi ne bi bili Srbi kad pilu ne bi okrenuli naopako i povijesne činjenice prikazali lažno, onako kako njima odgovara. Kao da nitko drugi u Europi ne zna povijest i kako se ona odigravala suprotno poznatim srpskim lažima.
    Činjenice su jasne i neoborive. Srbija je uvijek bila mala, zaostala i podanička kneževina koja nikad u povijesti ne bi došla ni do Beograda da nije bilo Turaka i njihva prodora u Europu krajem XIV stoljeća. Sve dotle srba nije nikako ni bilo u Beogradu koji je uvijek bio van njihova dosega. Tek sa turskim osvajanjem hrvatskih zemalja, oni kao turske sluge i pljačkaši nastupaju u krščanske zemlje i služe turcima kao pomoćne čete pri ubijanju i plačkanju hrvatskog naroda diljem Slavonije, Bosnei Hercegovine i Dalmacije.
    Kao turski vazali i podanici, Turci ih naseljavaju na ispražnjena i opustošena hrvatska mjesta i naselja koja su osvojena od strane Turaka. Turci masovno dovlače cincarsko, vlaško i arumunsko pravoslavno stanovništvo koje vrši teror nad preostalim katolicima i s vremenom to neslavensko vlaško stanovništvo pod uplivom lokalne SPC-e koju su Turci držali pod kontrolom i snjom upravljali postavljanjem njima podobnih vladika i patrijarha prenosi ideju da su oni etnički Srbi što ovi naravno nikad nisu bili, ali pod jakom propagandom SPC,e- to uglavnom postaju u drugoj polovici XIXstoljeća.
    Sve drugo je poznato iz povijesti zadnjih 100-120 godina moderne Hrvatske.
    Granice takozvane Velike Srbije se u metar slažu sa granicama turskih osvajača iz sredine XVII XVI stoljeća. Dakle, njihova takozvana granica Velike Srbije iz 1680 god. je u metar točna granica Turskog carstva u tadašnjim hrvatskim zemljama Slavonije, Dalmacije, Bosne i Hercegovine.
    Nemaju Srbi tada nikakvih pretenzija ,recimo na zemlje svetog STjepana, dakle mađarsko ozemlje i mađarske krajeve, jer ih Turci kao svoje vazale i podanike nisu naseljavali na Mađarsko ozemlje nego samo na Hrvatske povijesne zemlje.
    Stoga se njihova zamišljena i nikad ispunjena linija takozvane VELIKE Srbije sa ucrtanim granicama -Karlovac-Karlobag-Senj, Lika iKnin sa zaleđem prema zapadnoj Hercegovini pa sve do zaleđa Dubrovnika u dlaku , to jest u meta poklapa sa granicam osvajanja Turskog imperijalnog carstava toga doba.
    Dakle, Srbi su kao vazda turski vazali i podanici koji su ubijali i tlačili hrvatske krščane smatrali da su oni i duhovni i pravni nasljednici turskih okupatora i da kao takvi imaju pravo na osvojene zemlje koje su Turci genocidom i ubijanjem Hrvata bili osvojili.Kada su Turci protjerani iz Hrvatske kraljevine piočetkom XVIII stoljeća, ostalo je pravoslavno vlaško stanovništvo diljem takozvane Vojne krajine na svojim ognjištima.
    Stolječe i pol kasnije turska okupaciona vojska protjerana je iz hrvatske zemlje Herceg Bosne i ta zemlja se ponovno priružuje (ovaj put)Austrougarkom carstvu kojeg je dio i Hrvatska.
    Pravoslano stanovništvo se od početka opiralo sjedinjenju svih hrvatskih zemalja u jednu i jedinstvenu povijesnu državu Hrvatsku.
    Svi ti prijepori tog pravoslavnog stanovništva kroz prizmu velikosrpske imperijalne politike i države Srbije pod patronatom SPC, ostaju sve do danas.
    Zato nimalo ne čudi što ubojice proglašavaju braniteljima srpstava. Oni su kroz stoljeća uvijek težili otimanju onog što nikad nije bilo njihovo a neće nikad ni biti ,pa makar se toliko pozivali na tursko povijesno i osvajačko nasljeđe.

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.