Katolička Crkva svake godine 2. listopada obilježava Spomendan svetih anđela čuvara, dan kada se vjernici na poseban način prisjećaju i zahvaljuju Bogu na daru svojih nebeskih pratitelja.
Po židovsko-kršćanskom vjerovanju, anđeli su nadnaravna bestjelesna bića, savršenija od ljudi. Nalaze se uz Božje prijestolje i posreduju između Svevišnjeg i ljudi, koje po Božjoj naredbi čuvaju i čiji su „čuvari“. Oni su glasnici Božji, donose vijesti s onoga svijeta i djeluju kao Božji poslanici.
Blagdan anđela čuvara slavi se već od XVI. stoljeća. Papa Pavao V. uvrstio ga je u službeni kalendar 1608., a papa Leon XIII. proglasio ga je 1883. blagdanom od naročitog značaja.
Anđeli se spominju i u Svetom pismu, u Starom i Novom zavjetu. Glavni svjedok njihova postojanja, značaja i službe jest sam Krist Gospodin:
Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog (Mt 18,10).
Anđeli čuvari predstavljaju znak Božje ljubavi i brige za svakog čovjeka. Njihova uloga nije samo zaštitnička, već i pratiteljska – oni nas štite, prate i nadahnjuju na dobro kroz životne okolnosti.
Mnogi vjernici upravo u trenucima teškoća upućuju molitvu svome anđelu čuvaru, tražeći snagu, zaštitu i mir. Vjeruje se da su uvijek uz nas, tihi, ali snažni svjedoci Božje blizine.
Molitva anđelu čuvaru:
Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili.
Pomozi mi svud i svagdje, u dobru me vodi blagđe.
Čuvaj noću i po danu, da ne padnem nikad s puta,
Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili. Amen.
(www.jabuka.tv | Foto: Unsplash)
