SKRIPARI.ORG: Beograd, veljača 2006.

Beograd, u svakoj navijačkoj priči od prije je imao posebnu važnost. Uvijek je to nekako odzvanjalo u ušima. Čekali smo prvu pravu, da valja priliku i iskoristili je na najbolji mogući način. Kako je to sve izgledalo iz naše perspektive pročitajte u priči: Beograd, veljača 2006.

Šta je vodilja jednog pravog navijača da ode na jedno gostovanje? Dobar rezultata kluba možda? Provod? Upoznavanje nove sredine, njenih običaja ? … Eto postavio sam ova pitanja i odgovorio na njih na neki moj način. Na domaće utakmice (košarkaške)  idem ali ne tako često, nije mi gušt (ostali moji odu). Razlog vidim u tome da meni kao navijaču atmosfera u dvorani je nikakva, jednostavno ne razumijem ljude koji dođu u dvoranu i samo gledaju i nikako ne pomažu igračima da izbore tu pobjedu (imam osjećaj da više ljudi dođe da pogleda neuspjeh da se kasnije likuje nad time nego da podrže ekipu).

Pa evo vođeni nekim svojim inatom, te činjenicom da je klub došao u specifičnu situaciju krizu rezultata i krizu indentiteta te činjenicu da Škripari (osim reprezentativnih proputovanja) do sada nisu niti jednom bili u Beogradu, odlučili smo iskoristiti priliku i otići na košarkašku utakmicu FMP-Široki u okviru 19 kola Goodyear lige. Navijački ne zanimljivo pošto „Železnik“ nema svoje ultra navijače, ali i mi nismo išli klasično navijati, nego smo čisto htjeli doći dati igračima do znanja da nisu sami i izgleda da nismo pogriješili. Nabrzaka smo se dogovorili, sredili auto i krenuli već u četvrtak poslijepodne i lagano se dokopali Banja Luke koja nam je bila prva usputna stanica, sredili smo spavanje i bezbrižno se otisnuli u noćni život četvrtkom. Uz vodiče smo obišli par in kafića (kojih ima dosta ali koji se nalaze u drugačijim dijelovima grada i koji na žalost rade kao i kod nas do 24:00) tako da smo se u tim kafićima samo zagrijali za pravi provod u jednom klubu u samom centru grada. Ne moram ni napominjati da smo među zadnjima napustili a odlično smo se zabavili uz pravu „urbanu“ glazbu, mix dosta dobrog DJ-a. U samo zoru smo otišli do hotela , malo odspavali i već oko 11:00 (petak) nastavili svoj put. Uz dosta lijepo vrijeme (iznenađujuće) bez problema (najveći smo imali na „našoj“ granici) prelazimo u Hrvatsku i autoputom „pilamo“ ka istoku prelazimo u SCG i na nešto lošijem autoputu nastavljamo ka Beogradu od granice nekih 1.5 pol sat vremena.

Osim jednog neplaniranog stajanja (patrola nas je zaustavila na sred autoputa i mislila kazniti astronomskom cijenom kazne, koju smo ipak spustili na prihvatljivu i uz 10€ „za kavu“ smo na kraju svi bili zadovoljniji). Beograd nas dočekuje isto tako sunčan ali dosta hladan, već stari navigatori vozača dovode do samog centra grada i parkiramo se u prvu slobodnu garažu. Krećemo u šetnju Knez Mihajlovom , Terazijama… Prvi dojam, veliki grad, dosta prljav sa još vidljivim oštećenjima od bombardiranja NATO-a, užurbanost na svakom koraku, dosta prosjaka. Cijene i nisu nešto pretjerane za neki glavni grad (sniženja na svakom koraku). Ludim taksistima (jeftino al može vam doći limuzina a i prastari „pezejac“ ili u našem slučaju „mercedes“ pa nam je sutradan navečer spao i točak . Prva šetnja i odlazak na mali odmor u hotel, odmaranje ,spremanje i izlazak u grad. Već standardna zabava da ne pričam previše o tome, uglavnom ne loše. Cijene su nešto jeftinije nego recimo u Zagrebu ali ipak nešto skuplje nego kod nas (petak večer) -5 ali dosta ljudi vani na svakom koraku žene dosta pristupačnije nego naše (cure drže do sebe i imam osjećaj da im je najvažnije kako se pokazati svima u što boljem svjetlu, a imaju i šta pokazati) . Ne moram napominjati da smo opet među zadnjima otišli sa poznatih splavova i krenuli na zasluženi odmor.

Subota nas dočekuje sa drugačijim vremenom, sitni snijeg prelazi u dosta jaki tako da nam je subotnja šetnja bila na brzinu i dosta smo rano krenuli ka dvorani FMP-a koja se nalazi u dijelu grada Železniku jedno 20 min od centra grada. Pred dvoranom srećemo nenormalno puno policije, i to većinom žandarmerije (izgleda da oni ništa ne prepuštaju slučaju). Ulaz besplatan, ulazimo uz veliko pretresanje i oduzimanje doslovce svega. Pozdravljamo se sa ljudima iz uprave koji odmah igračima i treneru prenose da smo došli, nevjerica, pozitivan šok. Niti tada a niti kroz cijelu utakmicu nismo krili odakle smo i šta smo ali ruku na srce nismo imali nikakvih problema. Dvorana mala ali dosta dobra, sa velikim ekranom (imaju svoju TV), dvorana se lagano puni i na kraju je skoro cijela bila puna.Ali atmosfera i nije bila nešto nabrijana. Na početku sam odmah rekao da igramo nešto drugačije.Ekipa više nema klasični zvijezdu i igraju jedan za drugoga. Nadopunjavaju jedan drugoga i osjetniji je pomak, igrali smo u obrani dosta oštro prgavo. I dosta se dobro branili ali smo u pojedinim trenutcima utakmice imali problema sa šutom (lopte su jednostavno ispadale iz koša), FMP je u prvom dijelu bio dobar i najviše zahvaljujući dobrom šutu izvana napravili su i neku prednost ali su se naši timskom igrom vraćali i u pojedinom trenutcima izgledali odlično

.

Domaći su na poluvrijeme otišli sa prednošću i u nastavku su igrali dobro te imali i najveću prednost. Ali onda im staje vanjski šut, naši se bude rotiranjem igrača Vulić uspijeva napraviti dobru seriju i sustići vodstvo domaćih. I sve do samog kraja igralo se koš za koš uz dosta grešaka i sa jedne i druge strane naši momci uspijevaju u sami završetak ući sa prednošću od par koševa, već smo počeli slaviti pobjedu ali ipak domaći u zadnjim sekundama se dižu i tricom uspijevaju poravnati rezultat i tako odvesti susret u produžetak. Moram priznati da smo nakon toga očekivali preokret ali i u produžetku su naši odigrali hrabro i na kraju ipak slavili, neočekivano ali svako zasluženo 88:91. Vidim pojavile su se špekulacije u namještanju i moram reći da o tome nema govora, jer je Široki odigrao onako kako treba. Znali su što hoće i pobijedili, a onakve završnice nitko ne može izrežirati. Kraj regularnog njihova trica 3 sec prije kraja naš napad i ispada nam lopta iz koša. Mogu pohvaliti zalaganje svih igrača a moram istaći Šamanića, Opačka, Vujanovića, Džidića, Joku ali Ćeškovića koji nije dao puno koševa ali igrao je dosta dobro A tako i na samom kraju , Široki je pobijedio mi smo bili uvjereni da smo mi tome pridonijeli uz pozdrave sa igračima već smo planirali kako proslaviti pobjedu. Nakon kraćeg odmora to smo sproveli u djelo nakon par pića u samom centru grada u odličnim kafićima, odlično sređenim i sa dosta zanimljivom klijentelom otišli smo u jedan klub blizu Zvezdinog stadiona i tamo se “opustili” do samog jutra. Sada već jako umorni od svega skoknuli smo do hotela malo se odmorili i nakon doručka bez problema krenuli ka našem Širokom, ručak na jezeru u Banja Luci ( 3 čovjeka jela i pila za (27KM))  poruka našim ugostiteljima da se može kad se hoće dovesti cijene u normalan red. Zadovoljni viđenim, pobjedom, s novim iskustvom, boravkom u velikom gradu 3 dana ,provodu od početka do kraja , svime ostalim, malo umorni se sretno  vratili kući ,ne moram pričati da su već dogovorena nova gostovanja.

(www.jabuka.tv)



13 komentara

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.