Josip Grabovac, podrijetlom iz Širokog Brijega, s trenutnom adresom u Italiji, već pet godina piše uspješnu poslovnu priču u svijetu mode.
Zahvaljujući blogu “Glasmode”, koji je pokrenuo 2014. godine, Josip se pozicionirao u grupu najboljih modnih blogera na svijetu, čime su mu se otvorila vrata najprestižnijih fashion događaja. Josip je nedavno boravio u Sarajevu, što je bila prilika za otvoren razgovor o poslu, uspjehu, ali i svijetu visoke mode.
Ne želim biti egocentričan ili sam sebe hvaliti, ali je za ulazak u svijet visoke mode neophodna kvaliteta. To je ono što traže od tebe. Sreća u tome ne postoji, jer njima trebaju osobe koje imaju iskren i otvoren pogled na svijet i osobe koje ono što vide na revijama mogu prenijeti i dočarati na najbolji mogući način, kaže Josip na početku razgovora za Azra.ba.
Je li u svijetu visoke mode zaista sve prestižno kao što izgleda onima koji i nemaju pristup tom svijetu?
Ovisi s čije strane se gleda. S dizajnerske strane to jeste prestižno i raskošno, počevši od organizacije, tima s kojim surađuju, pa sve do proračuna koje koriste. Nekada se zapitam kako je moguće sve to postići. No, ako gledamo iz pozicije blogera, reality zvijezda i influencera, onda se može reći da oni pružaju iskrivljenu i lažnu sliku o svijetu mode. Naime, oni često ističu kako žive bolje od dizajnera, kako su gosti dizajnera te kako su dobili kreacije od njih, a preko prijatelja koji rade kao PR-ovi u Milanu znam da su karte za te revije, većinom, kupljene i da ih može kupiti bilo tko.
Prije se znalo tko sjedi u prvim redovima na prestižnim revijama, no, danas, čini se, tu može sjesti bilo tko? Koji kriteriji se trebaju ispuniti da bi se dobilo mjesto u prvom redu?
Internet je ponudio širok spektar mogućnosti i zauvijek promijenio shvaćanje svijeta. Moda je nekada bila rezervirana samo i isključivo za pripadnike viših klasa i za ljude koji su radili u modnoj industriji. Danas je to svima postalo dostupno, a modni blogeri su prvi shvatili da na profesionalan način mogu pisati o revijama i približiti se većem broju ljudi. Samim tim zauzeli smo važnu poziciju kada je riječ o društvenim medijima, ali i kod dizajnera. I dok nas neki od kritičara i dizajnera, ako ih tako mogu nazvati, nazivaju “samoprozvanim modnim znalcima” i osobama koje se guraju u prve redove, smatram da nas upravo oni tu žele. Mi na originalan način čitateljima nudimo nešto što ne mogu pročitati u modnim časopisima i uvijek smo u prednosti, jer, dok modni časopisi čekaju odobrenje da nešto objave, mi smo sami sebi vlasnici i sve radimo na mjestu događaja. Uostalom, nismo mi krivi što smo pozvani u prve redove revija, jer dizajneri u tome vide i svoju korist kao i našu, te nas ne zovu zato što smo lijepi ili tek da popune mjesta. No, naša je greška što smo srušili stoljećima stare hijerarhijske podjele u svijetu mode. One su moć davale samo pojedinima, a danas je stanje takvo da svi mogu utjecati na sve.
Svjedočimo trendu gdje sve više mladih ljudi želi biti blogerima. Je li to zaista toliko unosan posao?
Blogera ima na milijune, a neki do njih su profesionalni modni blogeri, modno-industrijski blogeri, street-style blogeri… Mislim da većina njih ima blog s ciljem da sebe vide ispred kamere i sa željom da steknu slavu, a malo njih taj posao radi jer ga želi raditi na način na koji svoj posao rade kirurzi, stomatolozi ili automehaničari. Ovaj posao je unosan onoliko koliko mu se posvetiš, a u tome je profesionalnost izuzetno bitna.
Šta Vaše iskustvo govori, kakav životni standard blogeri sebi mogu priuštiti?
Sasvim normalan život. Ja već pet godina živim isključivo od bloga te u inozemstvu plaćam stan, režije i putovanja. Jako sam sretan i zadovoljan.
U medijima često možemo pročitati predviđanja o tome kako će blogerskom i influencerskom poslu uskoro doći “kraj”. Kakvu budućnost im Vi predviđate?
Nikada sebe nisam nazivao influencerom i ne želim to. Ne kažem da je to nešto loše, ali ne vidim budućnost na Instagramu i društvenim mrežama. Pokretanjem bloga “Glasmode” sebe sam svrstao u modne novinare i danas sam akreditirani novinar Camera Della Moda Italiana. Da, nekim slučajem, moram raditi samo na Instagramu i objavljivati fotografije brendova koji me plaćaju, radije bih se vratio poslu barmena koji sam radio deset godina i koji i danas volim. Budućnost mene ili bilo koga kao influencera ne vidim.
Instagram profili su mjesta na kojima su svi sretni i zadovoljni. No, možete li nam povući paralelu između onoga što vidimo na društvenim mrežama i realnosti?
Ja živim realnost i dokaz sam da ovaj posao možeš raditi čak i kada nije sve savršeno, blještavo i kristalno. Kavijari, hoteli, putovanja, isfiltrirani trbušnjaci, Mercedes od prijatelja, posuđeni tanjur iz restorana u kojem ćeš sad jesti i više nikad, jacuzzi pun mlijeka i latica… Tvrdim da sve to nije tako i da je Instagram jedna velika zabluda i prijevara. Moja realnost je kuća u Širokom Brijegu, moja obitelj, kćerka, te sarma, dolma, pršut, sir, bašta puna povrća, njezino okopavanje i kava s mojom mamom i kćerkom. To je neprocjenjivo.
Koja je formula za isticanje u svijetu blogera koji sve više sliče jedni na druge?
Moj savjet je uvijek isti: “Tvoja inspiracija je tvoj uspjeh”.
Gdje sebe u profesionalnom smislu vidite za deset godina?
Imam jako velike životne i poslovne želje, a osoba sam koja, kada nešto želi, to i ostvari. Ne čekam nikoga i vjerujem u sebe, a isto tako sam vjerovao u svoj sadašnji posao i u tom da će moj novi dom biti u Italiji. Vidim sebe na vrhu profesionalne modne industrije, kao urednika nekog od svjetskih modnih magazina.
U kom smjeru će se moda razvijati u sljedećih deset godina?
To je istodobno i dobro, ali i teško pitanje na koje se ne može odgovoriti. Volio bih kada bi se pojavili mladi i inovativni dizajneri koji će donijeti svježinu i dokazati da uvijek ima mjesta za novo.
Kako vidite modnu scenu u BiH, počevši od dizajnerske ponude do onoga što je streetstyle moda?
U BiH sve jako kasni i izgleda mi kao: “Hajde da napravimo i zaradimo”. Ne gleda se na budućnost i na to što će se to ostaviti publici i medijima, čime bi se svrstali u svijet visoke mode i profesionalnosti. Kada je o streetstyle modi riječ, to ovisi od grada i sredine, ali je BiH općenito modno osviještena. No, ljudi još imaju strah od okoline i prihvaćanja. Znam mnogo ljudi koji se odijevaju u skladu sa standardom sredine u kojoj žive, a kada prijeđu granicu, njihov izgled se mijenja 100 posto i tih nekoliko dana žive život kakav bi željeli da imaju svaki dan. Ali, treba znati da jednom u životu imaš 25, 30, 33 ili 40 godina, te da imaš jedan život.
Muški modeli više drže do sebe nego ženski
Kada se priča o modi, fokus je, uglavnom, na ženama. Poznato je da su manekenke uvijek bile bolje plaćene od muških modela. Je li situacija i danas takva?
Danas je obrnuto. Naime, imam jako dobre prijatelje među muškim modelima starijim od 50 godina i znam koliko zarade za jednu kampanju, a koliko zarade ženski modeli. Ono što je jako bitno, ali i poučno, jeste da u tom poslu muški modeli više drže do sebe u odnosu na ženske modele. Muški modeli su pedantniji i daju svoj maksimum, te će, ako imaju casting u subotu prije podne, otići na vrijeme na spavanje i spremiti se psihički i fizički. Ženski modeli to doživljavaju: “Idemo izaći, petak je, a casting je tek u deset ujutru”. Zbog takvoga stava dolaze nespremne i ispadaju neprofesionalne, zaključio je Grabovac za Azra.ba.
(www.jabuka.tv)
od cega bi ti zivio da ti nije instagrama