Prije 52 godine u večernjem Dnevniku tadašnje televizije objavljen je prilog o najmlađem liječniku u tadašnjoj državi. Javnosti je predstavljen Širokobriježanin dr. Zlatko Šantić koji je sa samo 22 godine života diplomirao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu.
Da bi netko završio medicinski fakultet, treba mu 17 godina školovanja – osam godina osnovne škole, četiri razreda srednje i pet godina studija na medicinskom fakultetu. Bio je to povod za razgovor Večernjeg lista s kardiologom dr. Zlatkom Šantićem, suvlasnikom internističke ordinacije “Sunce” u Širokom Brijegu.
Prije 52 godine ste u 22. godini života postali najmlađi liječnik u bivšoj državi. Bila je to jedna od tema na tadašnjoj televiziji i u drugim medijima. Kako ste to postigli s obzirom na to da osnovna škola i gimnazija traju 12, a studij medicine pet godina? Poznato nam je da ste u jednoj godini završili treći i četvrti razred zahtjevne širokobriješke gimnazije?
Rodio sam se 1950. godine, a diplomirao sam na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1972. godine. Imao sam tada 22 godine. Školovanje sam počeo sa šest godina kao šumarev sin u širokobriješkom selu Dužice, gdje sam završio tri razreda, a potom se moja obitelj preselila u Široki Brijeg (tadašnju Lišticu), gdje u obiteljskoj kući živim i danas. Rado se sjećam početnog školovanja, drvene ploče s pisaljkom i malom spužvom umjesto olovke i bilježnice, prvih prijatelja.
Kada o tom vremenu pričam djeci, čude se, kao da sam živio u Africi. Uvijek se rado vratim u Dužice, kada stignem, i nešto radim oko loze i voćaka. Na početku školske godine trećeg razreda gimnazije u Širokom Brijegu moj stric dr. Žarko Šantić, poznati pulmolog i sveučilišni profesor, koji je uvijek bio jako ambiciozan, inicirao je da usporedno učim i gradivo četvrtog razreda, tako da sam na kraju školske godine u lipnju završio treći i četvrti razred, maturirao i položio prijamni ispit na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Tada se na prijamnom ispitu usmeno polagalo gradivo iz biologije, kemije i fizike iz sva četiri razreda gimnazije.
Dr. Zlatko Šantić
Kao najmlađi student na godini (bili ste mlađi dvije godine od ostalih) dobili ste priznanje rektora sveučilišta?
Bio sam vrlo dobar student te dobio Srebrnu značku i Rektorovu nagradu sarajevskog Univerziteta.
Prvo radno mjesto najmlađeg liječnika u bivšoj državi imali ste u širokobriješkom Domu zdravlja.
Nakon studija i pripravničkog staža počeo sam raditi u Domu zdravlja u tadašnjoj Lištici. Kao vojnik, s obzirom na to sam već imao radnog iskustava dvije godine, služio sam u Kardiološkoj klinici VMA u Beogradu, što je sigurno usmjerilo moju ljubav na kardiologiju.
Tada ste, koliko znamo, počeli specijalizaciju interne medicine, a potom ste završili specijalistički studij kardiologije i obranili doktorsku disertaciju.
Nakon pet godina rada u širokobriješkom Domu zdravlja počeo sam specijalizaciju iz interne medicine i završio opet u Sarajevu 1983. godine. Kao i kod većine drugih liječnika, tu nije bio kraj učenja. Još dvije godine učio sam kardiologiju u Sarajevu. Za mene je bio impresivan odlazak u Sremsku Kamenicu, gdje je 15 dana mjesečno dolazio čuveni kardiokirurg prof. Radovanović, koji je inače bio na službi u Švicarskoj i u to vrijeme radio impresivne operacije na srcu, kojima se divimo i danas. U Zagrebu sam učio ehokardiologiju. Nakon toga sam magistrirao i doktorirao iz kardiologije.
Značajno je i vaše znanstveno djelovanje na području kardiologije?
Redovito sam sudjelovao na gotovo svim seminarima i kongresima kardiologije, često s vlastitim radom.
Napisao sam poglavlje kardiologije u udžbeniku “Gerijatrija”. Član sam udruga kardiologa BiH, Hrvatske i Europske udruge kardiologa. U dva mandata, dakle, osam godina, bio sam član Predsjedništva Udruge kardiologa BiH.
Početkom novog stoljeća i tisućljeća počinje vaš novi početak. Sa suprugom dr. Katicom Šantić (djevojački Mustapić), kardiologinjom, otvorili ste internističku ordinaciju “Sunce”.
Prije 20 godina moja supruga Katica, inače kardiologinja, i ja otvorili smo privatnu internističku ordinaciju “Sunce” u Širokom Brijegu, koja djeluje i danas. Zbrinjava prvenstveno srčane bolesnike iz šire regije. Uz to, pruža preglede i iz drugih oblasti medicine.
Dr. Zlatko Šantić
Ostali ste vjerni svom Širokom Brijegu u kojem živite kao obiteljski čovjek. I nakon 52 godine liječničkog staža i dalje ste vrlo aktivni kao uvaženi kardiolog. Čemu možete zahvaliti za takvu vitalnost i energiju?
Obiteljskim životom jako sam zadovoljan. Oženio sam se “malo kasnije”, ove godine sa suprugom Katicom slavim 40 godina braka. Dvije kćeri žive u Zagrebu, ne bave se medicinom. Mlađa Maja se nakon četiri godine boravka u Singapuru s obitelji vratila u Zagreb. Ona je povremeno bila suradnica u Večernjem listu, napisala je i jedan roman, a sada radi u jednoj medijskoj kući u Zagrebu. Starija kći je uspješna menadžerica u privatnoj veletrgovini kozmetike.
I nakon više od 50 godina rada u zdravstvu osjećam se dobro za svoje godine. Već se pomalo pojavljuje teže sjećanje pojedinih imena, ali brzo “nadođu”. Nakon napornog dana odmaram se u krugu obitelji, najčešće uz televizijski program. Jedanput mjesečno supruga i ja odemo u Zagreb na druženje s kćerima i njihovim obiteljima. Ta nam druženja jako mnogo znače.
Kako kao ugledni liječnik s više od pola stoljeća iskustva gledate na trenutačnu situaciju u području medicine ovdje i u svijetu te na stanje zdravstva općenito?
Bavljenje medicinom jako je zahtjevno. Na neki način liječnik preuzima sudbinu bolesnika u svoje ruke, što nije uvijek zgodno, osobito u ambulantnom radu, u kojem za pola sata trebate ocijeniti je li riječ o nekoj ozbiljnoj bolesti i predložiti bolesniku adekvatan tretman. Danas je to ipak znatno lakše nego prije. Medicina je jako uznapredovala dijagnostički, terapijske mogućnosti su mnogo veće. Danas su i klinički medicinski centri jako pristupačni, što nije bio slučaj ranije. Polako ulazimo u razdoblje robotske dijagnostike i robotskih operacija. Umjetna inteligencija je pred vratima, samo se nadam da neće biti zloupotrebljena.
(www.jabuka.tv)
