Gost podcasta “Imam ideju” bio je dipl. ing. Josip Martinović, enolog iz Širokog Brijega.
Ujedno, osnivač je i direktor tvrtki Enologija d.o.o. te Delicom d.o.o.
Nakon završetka gimnazije u Široko Brijegu, studirao sam u Mostaru, a imao sam sreću što sam imao jako dobre profesore i već na trećoj godini studija po preporuci profesora Bernarda Kozine, uglednog stručnjaka iz Zagreba, započeo sam praksu u jednoj od najuspješnijih vinarija kod nas, “Podrumi Andrija”, gdje sam imao sreću upoznati jednu od najboljih enoloških stručnjakinja, gospođu Vesnu Bućan, kaže Martinović u uvodu u podcast Bljeska.info, što je ujedno i uvod u njegovu karijeru.
Ističe kako je gospođa Bućan, jedna od najboljih enologinja u bivšoj Jugoslaviji, bila iznimno širokog znanja i enormnog iskustva, koje je nesebično prenosila na nove generacije, što je za njega kao mladog i neiskusnog inženjera bilo od nesagledive koristi.
U jednome trenutku gospodin Martinović osjetio je kako bi bilo dobro otkriti i neka nove vidike i područja u struci te se zaputio u Austriju.
Obišao sam dosta vinarskih regija od Italije, preko Francuske do Japana. Nakon deset godina iskustva, dobio sam priliku u Austriji, vodio sam jednu od najboljih vinarija, “Weingut Gerhard Markowitsch” u Carnuntumu, prekrasnom mjestu na putu između Beča i Bratislave, kaže Martinović.
Ipak, kako u nekoliko navrata u razgovoru ističe, najbolji je osjećaj raditi u svojoj domovini tako da za vrijeme dvogodišnjeg boravka u Austriji nije prekidao veze s Hercegovinom, gdje je radio za dvije vinarije, “Podrumi Andrija” (Brotnjo) i “Emporia” (Carski vinogradi).
U podcastu “Imam ideju” s velim oduševljenjem, naravno, govori o hercegovačkom vinogorju, posebno o autohtonim sortama žilavke i blatine, ističući kako bi bilo nužno intenzivirati napore na podizanju novih vinograda, jer sadašnji nisu dostatni kako bi se bilo konkurentno na širem tržištu.
Ja ovdje imam tri jako lijepe vinarije za koje radim i koje se nalaze na različitim geografskim mjestima, primjerice u Mostaru na 75 metara nad morem, druga je u Brotnju na 250-300 m, a treća, vrlo mlada vinarija na području Tomislavgrada je na 900 do 960 m nadmorske visine, tako da ista sorta na tom mjestu dozrijeva dva i pol mjeseca kasnije u odnosu na mostarsko područje, kaže gospodin Martinović, uvodeći u uzbudljivi dio razgovora o hercegovačkom vinogorju.
Razgovarali su i o očekivanjima i realnim mogućnostima vinogradara i vinara kad su u pitanju poticaji, odnosno podrška nadležnih vlasti, također i o tome koliko su mlade generacije (ne)zainteresirane za bavljenje ovim poslom.
Čut ćete koliko su (i zašto) naša vina cijenjena, koju cijenu dostižu, kakav je udio naših vina na domaćem tržištu, gdje smo sve zastupljeni u inozemstvu i tome slično.
Gospodin Martinović dat će vam mnoštvo savjeta, uputa i iznijeti niz razmišljanja o modernom vinarstvu, vinogradarstvu, tehnologijama koje to sve prate, kao i o tome što u poslovnom smislu može značiti bavljenje ovom branšom u podneblju koje je gotovo genetski vezano za vinovu lozu i njezine plemenite kapljice.
Kao što je gospodin Martinović u jednom trenutku rekao u Bljeskovom podcastu – vinogradi su iškolovali tisuće Hercegovaca, naravno skupa s hercegovačkim duhanom, te bi bila prava šteta ne nastaviti dalje i sve to podići na još višu razinu.
(www.jabuka.tv)
BRAVO JOSIPE!
Bravo! Ovo je divna obitelj, puno srece, zdravlja i Bozjeg blagoslova svima
Tako je Josipe
Samo neka se vracaju iz svabije.
izniman gospodin i stručnjak
Momak redovno Fakultet zavrsio nije uhljeb ni Tatin sin ,nazalist ko i mnogi drugi obrazovani momoci moro..je ici u inozemstvo to je gorka istina,pa dokle ovako Boze dragi da nam pamet i mladost ide vani a s kupljenim..diplomam. ovde caruju nesposobnjakovici.
Momak je kako kaže u jednom momentu osjetio potrebu da proširi svoje vidike vezane za enologiju i otišao je vani da proširi
svoja znanja i onda se vratio ovamo gdje želi da živi i radi. Dosta ljudi, kao i on, privremeno odu da se usavrše i kad se vrate otvaraju svoje firme i rade ono što znaju i vole. Logično je da mlad čovjek traži više praktičnog znanja od onog teorijskog kojeg je naučio na fakultetu. Bravo za momka, on je ostvario svoju viziju i dokazao da je njegov odlazak imao smisla kao i njegov povratak.
Nemora se biti neki strucnjak da se dodje do tog zakljucka, samo kakva nam je domovina, tko i kako sa njom upravlja, tesko je i zalosno ali je najbolje otici…
Ne seri ti odi tko ti smeta, ali sada se ljudi vracaju, vramena se mjenjaju prihvati
istinu.
Evo sada i ovih visokog obrazovnja dolaze od tamo, sad ce opet onaj kako nema povratnika. 🙂
Josipe, svaka čast
Ta će on, samo naprduje.. 🙂
Kakvo je vino? -Vino boli glava!
Svaka čast na radu i trudu.
Bravo Josipe
Svaka čast!
Dasta je vec naj bolje u svom domu,,
Ali, dije normalna domovina,,
Daje prave drzave naravno daje najbolje kod svoje kuce ali dok vladaju lopovi i ne bude se placalo radniku posteno za njegov rad nema tu blagosova ni drzave zalosno ali je tako bojim se dace uvozit i doktore
Lopova ima svugdje, samo ovaj skonta da su kod nas sitnije ribe nego vani.
ja sam rodjen u svabiji i smatram nju svojom domovinom ,ovo ovde je samo domovina mojih roditelja
Eto neka tebi i ostane Njemačka domovina, a ima nas kojima je naša Hercegovina domovina, volimo je i ne stidimo se toga.
a varalica miro? dobro mu ide
Svaka cast, bolje je ovdje nego i Austriji, samo nastavi.
Cijena vina visoka a kvaliteta loša.
Oni koji su uspjeli takvi su i vratili u svabiji ostali vecinom socijalni slucaji.
Covjek zna samo sto nije uspio na visoku poziciju doci kod svabe jer to švabo ne da, skonta da je bolje biti svoj gazda u domovini, zelim mu puno uspjeha.
Molim vas da se pridružite FaceBook grupi molitvenoj zajednici da molimo da “propadne švabija “
Ovo je vise nepodnošljivo ne može! Ja san treba guzice i guzice se nalizati da dobijem preko veze u EP posao i posle da steknem nešto i onda drugu nejač iz moje obitelji da zaposlim,a ovi sto odu u Njemačku odjednom imaju vise nego ja koji sam se uvlačio čitav život u guzu. Ne mere to tako.
Dabogda propala svabija
Stid te moze biti svabofilu da koristis vjeru i lazes, srami se.
Interesantno je sto kaze na kraju kako je ovdje buducnost i da se treba vratiti, eto tako govori gosp. koji je vidio svijet, svaka cast!
Jos jedan povratnik, puno uspjeha!
Prekrasno, cestitam mu, ipak dosta toga nema u svabiji kao sto rece vjera mu je bitna to je ovdje ipak lakse zvijeti tamo ti dijete odgaja tko zna tko i sustav je takav da jednostavno mlade osobe upadnu u lose drustvo, nece covjek da mu dijecu neki masoni ili sarlatani pogresno odgajaju, pametan covjek.
Božiji blagoslov njemu, samo donosite ovakve vjesti to spaja!
Mnogi koji su u svabiji ne uspjevaju tamo, uzeli kredit da bi auto kupili ili nesto drugo i kad dodu ovamo pricaju bajke a vidi im se kako im je tesko tamo, a to je tako kad se seljacina malo najede germe pa ima par tisuca eura i hoce da se pokaze, polako proce i ta mladost-ludost, a ovom gospodinu svaka cast sto se vratio!
Bravo, baš tako.
Najbolje je raditi online s bilo koje tocke na svijetu.
Da to je vec super, prakticno si sam svoj gazda, nisi vezan za jednog poslodavca nuzno, ako si jos obrazovan ili znas jezike tu se moze dobro zaradit.
Normalno, covjek se vratio svojoj domovini, bravo!
Čovjek samo kaže istinu, ovdje čovjek ima mir i dobro se osjeća a tamo vazda smrknut to se posebno vidi na ovima sto nakratko dođu pa moraju ići.
Čuj Švabija,operite usta prije nego izustite Njemačka
Ljubomoran sam na ove ja u tudini i liza i cistio svabske guzice a ovaj se vratio i zaposlio jos otvorio svoju firmu, a ja godinama u svabiji trpim gazdu koji po vazdan galami na mene, ako ima netko jeftini stan i posao u Hercegovini da se vratim please nek se javi…
A nemoj! Ali oko ti Titini unuci to brane, sta onda? Zive od ‘dijaspore” kao njihovi roditelji. Jos je gore postal, samo na papiru “demokracija”, ginuli za izdajnike i sluge zapada. Skinut ce oni jos i svetu Hrvatsku zastavu. Jer za puno nijih ni Hrvatski jezik ne postoji.
Čovjek je imao dobar posao ovdje ali je htio više i na koncu opet se vratio i shvatio gdje je bolje.
Svaka čast za Josipa ,sve pohvale