Svečano otvorenje prve samostalne izložbe ”Bila” Antonija Lukende bit će održano u srijedu, 22. lipnja 2022., u 19:00 sati u Franjevačkom muzeju i galeriji Široki Brijeg.
Izložba ostaje otvorena do 22. srpnja 2022.
Antonio Lukenda rođen je 1995. godine u Mostaru. Nakon završene gimnazije u Imotskom upisuje slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru. Diplomirao je slikarstvo u klasi prof. Dragane Nuić-Vučković. Sudjelovao je na više skupnih izložbi i likovnih kolonija u Bosni i Hercegovini te u inozemstvu. Dobitnik je nagrade ”Privatno i javno” za slikarstvo 2018. godine.
Prva samostalna izložba Antonija Lukende donosi jedan novi pogled na život i svijet oko nas. Antonio Lukenda mladi je akademski slikar koji svojom prvom samostalnom izložbom nagovještava smjer svog umjetničkog izričaja. U ovoj izložbi pokušava napraviti presjek svog dosadašnjeg izražavanja od prvih početaka na Akademiji pa do sada.
Na izloženim radovima možemo pratiti razvoj i napredak procesa njegovog rada. Prvi radovi, nastali na akademiji imaju tamnu, monokromnu paletu, na njima je jasno vidljiv utjecaj minimalizma, ali i kubizma, posebice Picassove plave faze. Iz ovog perioda posebice se ističe umjetnikov Autoportret s cigaretom koji osim likovnosti u sebi odražava i duboku psihološku karakterizaciju nagovještavajući daljnji predmet umjetnikovog zanimanja. Ovaj autoportret u sebi nosi elemente kubizma i nadrealizma. Upravo će psihologija koja je glavna nit na djelu, postati kasnije predmet umjetnikove okupiranosti, često će se baviti psihološkim crtežima. U ciklusu ljudskih portreta proučava izgled crteža mentalno oboljelih, te njihov način prenošenja linija i poteza na plohu.
”Par” (akril na platnu, 2018.)
Lukenda na ovoj izložbi predstavlja i svoje minimalističke radove u kojima bijelom bojom poništava tamnu pozadinu. Ti radovi proizlaze iz kontemplacije i postaju meditativni umjetnikov proces stvaranja. Motivi i teme djela postaju nevažne, nego bit djela postaju odjeci stvari koje umjetnika okružuju i iracionalnih emotivnih procesa kroz koje umjetnik promišlja, pokušavajući izvući ono racionalno. Iako prvotno slikar, Antonio Lukenda se koristi različitim tehnikama. Okušava se i u grafici, ali eksperimentira i s fotografijom i kolažom. Njegov rad „Autoportret ’20.“ izdvaja se od ostalih radova i po tehnici i po motivu. Kolažirajući vlastiti rendgen i kombinirajući ga s tekstom na djelu poigrava se s klasičnim umjetničkim izražajem i propitkuje prolaznost vremena.
Antonio Lukenda u svojim radovima reducira motive gotovo do neprepoznatljivosti, tako nastaju njegovi radovi koji su na tragu apstrakcije, ali nam ostavljaju prostor da sami prepoznajemo stilizirane oblike i pridodajemo im značenja. Grafike i crteži prikazuju portrete koji su ekspresivni i proučavaju psihologiju, ali ne samo prikazanog lika, već kroz takav način rada umjetnik pokušava razumjeti, a onda približiti i gledatelju samu psihologiju poteza, motiva, boje i drugih likovnih elemenata. Često kroz radove provlači motive smrti i bolesti kojima umjetnik pristupa s jedne osobne strane, prikazuje ih toliko jasno da su za promatrača pomalo potresana i gotovo ih je nemoguće gledati a da ne izazivaju osjećaj empatije.
Diptih akril na platnu, 2020.
Antonio Lukenda kroz svoje radove iznosi unutarnje ekspresije, vlastita promišljanja o umjetnosti, svijetu i životu. Likovnim elementima pristupa na jedan drugačiji način, promatra ih kroz prizmu psihologije, bavi se neumjetničkim promatranjem likovnog izričaja kao različitih terapijskih ekspresija, što je jedan nov i osvježavajući pristup umjetnosti. Sam umjetnik o svojim radovima reći će da su oni nastali kao odjeci stvari koje su mu se događale i koje su zbog prirode iracionalnog procesa na kraju dobile neku svoju simboliku. Naglašava slobodu koju čovjek pokušava dobiti tako što se izražava kroz različite medije i pokušava proizvesti određeni artefakt koji će svjedočiti njegovom postojanju.
Pročišćenog, jednostavnog izraza iza kojeg se krije duboko osjećanje za ljudske probleme o kojima se ne govori dovoljno, ovi radovi nas pozivaju da se osvijestimo o problemima svakodnevice, da svijet prestanemo gledati idealizirano. Iako puni ekspresije i emocija, kroz ove radove umjetnik poziva promatrača da se osloni na racio, napisala je o izložbi povjesničarka umjetnosti Ana Mikulić.
(www.jabuka.tv)
