Široki Brijeg: Gimnazijalci proslavili 55 godina mature

U subotu, 17. kolovoza 2024. godine u Širokom Brijegu je svečano obilježena 55. obljetnica mature.

Obilježavanju je nazočilo 20 bivših maturanata koji su završili gimnaziju 1969. godine, a sada su se ponovno okupili ispred stare školske zgrade u kojoj su prije 55 godina stjecali znanje kao temelj za buduće fakultete.

Nakon dirljivog susreta i prozivke, fotografirali su se po razredima i zajednički. Tom prigodom prisjetili su se i niz dragih osoba koje više nisu među njima. Druženje je nastavljeno svečanim ručkom u restoranu „Borik“.

Evo jednog dojma bivše učenice Jasne Markić (Zelenika) s tog susreta:

55 godina mature

Danas neću nigdje izlaziti, nikoga sretati. Hoću uživati u jučerašnjem danu – mojoj čarobnoj suboti.

Gimnazija fra Dominika Mandića, Široki Brijeg, 55 godina mature.

Susreti, rukovanja, ljubljenja,malo izbijedjelih pogleda i puno osmijeha na licima mojih školskih prijatelja i prijateljica.

Molim tišinu i mir – ja sam u zagrljaju mladosti. Divno mi je! Život je lijep!

Tko su oni sijedi ljudi u bijelim košuljama i žene s lijepim frizurama pod krošnjom starog stabla,na temperaturi od 40C?

Ja ne znam…Danas sam mlada i hoću zaustaviti i zaključati taj čarobni trenutak ispred stare, dobre Gimnazije na Brijegu.

Došli smo pješice starom makadamskom cestom iz raznih pravaca. Mladi, razigrani, puni kondicije – spremni za životni maraton. Imali smo najboljeg trenera.

Čiji su skupocjeni automobili pored nas, s pločicama iz raznih gradova? Ne, nisu naši, mi smo danas đaci pješaci.

A, one sijede glave odvjetnika, inženjera, liječnika, profesora, učitelja, direktora, poduzetnika…malo mi ulijevaju strahopoštovanje. Divim se njihovom uspjehu.

A ja drhtim od sreće i rukama čvrsto držim svoju mlaost da mi ne pobjegne. Zatvorila sam danas sva vrata, prozore i uživam u 55. ljetu moje mature.

Odjednom prozivka – prisutnost školskom satu.

Mnogi se nisu odazvali, nisu s nama. Kroz suzne oči prolazili su njihovi dragi likovi.

I to je sastavni dio života. Zahvaljujući uspomenama, oni su u našim srcima.

I, opet vas molim za tišinu…hoću da sanjam, nemojte me buditi iz moga slatkoga sna. Još malo, samo malo…

A, onda kucnite i pozovite te sijede glave pune mudrosti i pomalo nesigurne noge da uđu u blistave automobile da krenemo dalje, da se vratimo svojim cestama u SADAŠNJOST.

Čuje se i glas zvona… Završen je školski sat!

CESTA MIRA

“Ima jedna duga cesta
Koja vodi sve do raja
To je cesta, cesta mira,
cesta mira i ljubavi.
Ima jedno obećanje,
da će opet doći k nama
To je obećanje vjere,
ufanja i ljubavi”

Jasna Markić
(djevojački Zelenika)

(www.jabuka.tv)