Šimićeva nagrada ide Julienne Busic

Spisateljica, prevoditeljica i esejistica Julienne Eden Bušić (1948.) u romanu Živa glava progovara o ženi koja se svakodnevno bori sa sjenama prošlosti i pokušava ne izgubiti sebe u vrtlogu zbivanja. Koncipirajući svoj roman kao samoanalizu glavne junakinje nazvane S., Vukovarke koja je u ratu bila zarobljena i sustavno silovana, autorica je od književnoga djela uspjela stvoriti i svojevrsnu psihološku studiju.

Čitatelj će S. zateći u trenutku dok prelistava album s fotografijama želeći se prisjetiti nekoga bivšeg života. Odabir takvoga trenutka u pripovjedačkoj strukturi romana omogućio je autorici stvaranje dojma intimnosti koji čitatelj mora osjetiti zavirujući u tuđi život, u prošlost Vukovarke S. Čitatelj u početnome dijelu romana doduše ni ne sluti do koje će mjere njezina intimnost biti ogoljena u romanu, u što će sve biti uvučen tijekom daljnjega čitanja. Na taj način autorica čitatelja priprema za S.-inu priču.

Priča koju će usporedno ispričati S. i autorica nadasve je potresna, ali, kako je istaknuto prije početka romana, i istinita („Živa glava je roman temeljen na istinitoj priči.“, str. 17.). Napomenom o istinitosti priče autorica je zakoračila u polje autentičnosti kazivanja i ne će se jednostavno zaustaviti na tome; ona će svoju priču iznijeti s posebnošću jezika i stila, vješto će ju kompozicijski razraditi i uobličiti u književno-umjetnički tekst. Time će ostvariti blizak odnos s čitateljem, posve drukčiji od onoga koji bi bio postignut da je autorica priču iznijela u stilu dokumentarističke proze. Opredijelivši se za usporedno pripovijedanje J. Eden Bušić pokazala je ne samo naratorsku vještinu, nego je dodatno dobila na uvjerljivosti svega što je u romanu iznijela. Time je njezin roman postao ne samo književno-umjetničko djelo, nego i knjiga svjedočenja o stravičnosti zločina nad ženama o kojemu se uglavnom šuti. Kombinirajući prijepis S.-inih izjava s vlastitim komentarima, J. Eden Bušić priča priču žene koja je postala „žena za utjehu“, „žena za podizanje morala“ najprije jednome srpskom paravojniku, a onda i nekadašnjemu radnom kolegi, čijom je igračkom bila. Pred očima čitatelja pojavljuje se S. zatvorena u svijet sjećanja od kojih bi najradije pobjegla, ali se nema kamo pobjeći; čak i sada, dvadeset godina poslije gnusnih događaja, ona je obilježena, ponekad i od svojih sunarodnjaka. Upravo u toj bolnoj istini da ju ni vlastiti sunarodnjaci ne žele razumjeti (čak ni njezin otac nema snage pružiti joj potporu), autorica gradi svoj stav prema društvu u kojemu živi Vukovarka S., ali u kojemu žive i druge žene koje su zlostavljane tijekom rata, u kojemu zapravo živimo svi mi. Na taj način J. Eden Bušić pokazuje da njezini likovi nisu šablonizirani, da nisu oslikani crno-bijelom tehnikom. Prebiranje po uspomenama, čitanje prijepisa izjave o zločinu, omogućilo je autorici analiziranje psihološkoga stanja glavne junakinje romana. Tako se roman Živa glava, uz to što je od početka zamišljen i vođen kao roman lika, pretvorio i u psihološku analizu, u svojevrsnu studiju o psihologiji žrtve. Julienne Eden Bušić svojom spisateljskom vještinom, ali prije svega iskustvom žene koja je upoznala životnu patnju, analizira stanje povrijeđene i napaćene duše Vukovarke S. te iskreno i proživljeno čitatelju ukazuje na traume, ali i na snagu kojom su te traume nadvladane ili bar zaobiđene da bi se dalje moglo živjeti. Time čitatelja uvodi u unutarnji, duhovni svijet žrtve zlostavljanja, budi u njemu snažne emocije, dovodi ga do suosjećanja i, kao što su to još u antici činili najbolji grčki tragičari, uvodi ga u katarzu, u duhovno pročišćenje.

Univerzalnost poruke koja izvire iz romana Julienne Eden Bušić, a koja glasi da se čovjek, dokle god živi, mora boriti – za pravdu, za ljubav i za istinu – u konačnici, za život sam, uz sve rečeno o kompozicijskoj strukturi i umjetničkoj vrijednosti romana, razlogom je što je Povjerenstvo za dodjelu Književne nagrade „Antun Branko Šimić“ odlučilo preporučiti Upravnome odboru DHKHB da ovom vrijednom nagradom nagradi roman Živa glava.
Tolisa – Široki Brijeg – Vitez, 25. travnja 2013. godine


3 komentara

  • KRALJICA, malo je i to za nju reči!!!!!!
    Hrabra , pametna, puna ljubavi, neustrašiva——LJUDINA ukratko. Bog Vam dao dug život i dobro zdravlje!!!!!!!!!!!!!!!!

  • Julienna i njen muž su za svake nagrade
    to se nezaboravlja njihov životni put ,,, križni put ,,,,, oni su primjer ljubavi ,,, dobrote ,,,,, ljubavi prema svojoj Domovini ,,,,, Bog ih dugo zajedno poživio i dao im snage da prenose tu ljubav i na druge jer su stvarno Pozitivni i hrabri ,,,,,, Pozdrav im iz kršne Hercegovine ….,,,,, Širokog,,,,,,

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.