Rijetki su događaji koji ljude u Rami ispune osjećajem radosti i sreće, a povratak sedmeročlane obitelji na ognjište rodne kuće nikog ovih dana ne ostavlja ravnodušnim.
Ispunio Darko Ćališ želju svoga pokojnog oca, ali i svoju, te se s obitelji vratio rodnoj kući u Ramu, a takva životna priča zaslužuje da za nju čuju svi.
U veselom obiteljskom ozračju zatekli smo obitelj Ćališ koja se iz Kostrene pored Rijeke vratila prije nekoliko tjedana, piše rama-prozor-info.
Mnogi su razlozi za povratak bili: Zbog troškova života, posebno stanarine koja se neprestano povećavala, teško je bilo sve financijski izdržati. Ništa nas nije vezalo gore, ovdje imamo slobodu, a i obiteljska kuća ne traži stanarinu.
No, bez obzira na troškove stanovanja, želja nam je uvijek bila vratiti se domu. Nikad nismo zamišljali trajno ostati gore, ispričala je za portal rama-prozor.info supruga Anđa. Život proveden u Republici Hrvatskoj bio je obilježen svakodnevnom nostalgijom i željom za povratkom. Više od 14 godina iščekivali su odlazak u rodni kraj za Božić ili neku drugu prigodu i njemu se radovali.
Iz Rame smo otišli 2013. godine u Kostrenu kod Rijeke, a prije toga sam radio kao konobar u Dubrovniku. U Rijeci sam radio adaptaciju stanova, usavršio posao pa i samostalno otvorio obrt. Uvijek smo s nestrpljenjem čekali kad će godišnji, kad će Božić da dođemo. Na kraju smo svi čekali kad će supruga Anđa reći idemo kući, kroz šalu će Darko.
Za Novu godinu nekako je došlo vrijeme za odluku pa je prijelomna bila Darkova rečenica: Anđe, ajmo mi kući.
Tome je naravno prethodio razgovor i priprema terena za povratak, razgovor o mogućem zapošljavanju u Rami. Darko je već dogovorio posao kod jednog ramskog poduzetnika pa je od 1.7. započeo s radom. Sve se posložilo i sjelo na svoje mjesto. Obitelj je ovo s petero djece, a školaraca je četvero.
Višegodišnjim boravkom u Kostreni i aktivnostima u župi stekli su mnoge prijatelje, poznanike, a redovan odlazak na misu i pomaganje župniku u raznovrsnim poslovima ostavili su neizbrisivi trag u župi toliko da su od župnika i župljana dobili dar za uspomenu i zahvalu za sve; a posebno što su svojim životnim primjerom bili uzor svima. Zbog dobrih i dragih ljudi u Kostreni povratak im je bio težak, a mnogi su zbog odlaska i plakali.
Anđa navodi rečenicu župnika: Ništa više neće biti isto. O dočeku u Ramu veli Darko: Doček u Rami bio je opet sa suzama, ali suzama radosnicama jer se vraćamo. Oduševljeni su svi i sretni, srce je nekako puno.
Najsretnija je baka Ana koja kaže Srce puno, puna kuća. Nisu izostali ni planovi za dalje u Rami, pa nam Darko kaže:
Planovi za dalje su napredovati, raditi; vratio sam se i ne mislim ljudi evo me, ja sam tu, Bože pomozi, past će s neba, nego spreman sam raditi. Ovdje će lakše biti jer stanarinu ne moram plaćati, a životni troškovi su puno manji. Ipak smo ovdje među svojima.
Imaju i poruku za sve one koji se misle vratiti: Kod kuće je najljepše. Treba čvrsto odlučiti, odvagnuti, presjeći i to je to. Ne treba se bojati povratka. Tko hoće raditi, naći će sebi nešto; otvoriti neki OPG, dodatno se može i ovdje zaraditi. Samo trebaju radišne ruke, volja i sklad u obitelji.
Darkove spretne ruke olakšat će vam i pomoći oko cijelog uređenja kuće; uz ovakvog majstora adaptacija i uređenje prostora za življenje nije više problem stoga budite slobodni potražiti njegovu pomoć.
U tijeku su prijave i rješavanje papirologije oko prijave, a s upisom djece u školu neće nikad zakasniti. Svaka ramska škola s radošću će ih dočekati i upisati. Na kraju možemo samo čestitati ovoj obitelji na odluci za povratak, reći i naše je srce puno zbog vašeg povratka; dobro došli kući. Neka ovakvih primjera bude još!, zaključuje novinarka portala rama-prozor.info.
(www.jabuka.tv)
Kako lijepa obitelji svaka čast
I ja sam.
Sve više nas ima tu!
Poradi migranata i opće nesigurnosti u zemljama Zapadne Europe i vrlo visokih troškova koji se više i ne mogu lako pratiti- u zemlju Hrvata , Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu će se vratiti u idućih pet godina stotine tisuća Hrvata.Živi bili pa vidjeli a bolje da i ne spominjem njihovo(švabsko, britansko, francusko, nizozemsko kačenje s Rusima koje ne more izać nikako na dobro.
Za renesa
Što ce ovdje kad se vrate? Gkedat u nebo..?
Ne seri,svi mi koji smo vani žudimo za povratkom.Ja ih podržavam.
Ovo vani nisi niko i nista i duša ti je prazna.Treba se vratit i boriti za bolje mislim da su se storili uslovi za život tamo.
Nisi ti nigdi ni iša
Samo nek se ljudi vracaju, sta ti imas protiv.
Prelijepa vijest. Rama je puno ljepsa od Rijeke.
LP
Bravo za obitelj Ćališ,to je selo Podbor,župa Šćit,kaže pokojni otac volio bih da je rekao ime oca ,jedan neću reći ime Ćališ je bio sa menom u rovu u domovinskom ratu i umro je prija cc 10 -12 godina , pozdrav za mladu obitelj Rama vas triba ugledajte se u Široki Brig ,u Širokom se rodi dice za godinu kao u Rami za 6-8 godina,
Jeb ao te “brig”
Nije istina jer nema rodilište u Širokom Brijegu.
Svi Širokobriježani se rađaju u Mostaru. Netko se rodi u Š.Brijegu, ako ne stigne do bolnice u Mostaru.
Bog vas pozivi ni svako dobro vam zelim
Ja sam se iz švabije vratio, tamo je postalo uzas.
Svaka čast, podržavam ovakve koji su svatili da je bolje tamo odakle potičeš i skupili hrabrost da se vrate.
Ovamo vani smo niko i ništa žali bože djece u tuđini.Svugdje si stranac samo si svoj na svome itd.Svi mi žudimo za povratkom na svoje.Vidim da se sad i tamo moze ekonomski opstat neka je i manje al je srce puno.
Bog vas blagoslovio
Bog ih blagoslovio.
Dojmljivo…Cestitam!
Svaka ćas ,,Obitelj za primjer.
Svaka čast što su se vrtili svojoj domovini .sad su ispunjeni i svoj na svome .
I mi smo se vratili iz njemačke svojoj kući i nemože biti bolje
Srce ko kuća
Poz obitelj što su se vratili .🤗
Svaka čast da su se vratili
Kad bi se svi vratili (nazad u hercegovnu) daj bog
Bravo živi i zdravi bili. Svađe pođi svojoj kući dođi. U svijetu sam život ostavilo. Puno sreće i uspjeha uspjeha pozdravljam.
Božji blagoslov obitelji želim.
Svaka cast !!Boziji blagoslov 👍🤗