U lipnju se po ugostiteljskim objektima u Hrvatskoj jelo i pilo više nego prošle godine, pokazuju podaci Porezne uprave.
Broj računa izdanih u kafićima i restoranima porastao je za 2,65 posto, a na hranu i piće potrošeno je čak 6,62 posto više. No, ugostitelji tvrde da su im restorani taj mjesec bili prazniji nego prošlih godina.
Kratkom šetnjom po centru Zagreba, u samoj špici sezone, snimili smo situaciju: restorani su oko 20.30 sati, u doba večere, bili relativno puni. Iako bi se uspio ubosti pokoji prazan stol, gužve je bilo u svim poznatijim lokalima u Teslinoj, Petrinjskoj, na Cvjetnom i u Tkalčićevoj, a praznih restorana bilo je tek nekolicina.
No, u Splitu, na Šperunu udaljenom svega 30- ak metara od rive, Ivona Cokarić iz Trattorije Tinel, koja radi cijelu godinu, kaže da primjećuje manje šušura nego što ga je bilo prijašnjih godina. Cokarić vjeruje da je puno gostiju odnijelo Svjetsko prvenstvo, a njezin je lokal samo u lipnju zabilježio osjetno manje prihode nego lani, prenosi Index.
Pratimo srpanj, zasad je isto u padu, vidjet ćemo sve na kraju. Prilagođavamo se, cijene su mi iste kao i lani, a imamo i dnevna jela za koja se ne isplati kuhati doma, kaže Cokarić, koja se nada da bi kolovoz mogao donijeti bolje brojke: Meni je najbitnije da mogu platiti račune i svoje djelatnike, ja sam si na zadnjem mjestu, ali nikada nisam radila više nego sada.
Mi smo prošle godine počeli raditi malo bolje tek od polovice kolovoza, ali sezona je dugačka. Po mom viđenju, trenutačno je manje gostiju. Možda je njima Split usputan, možda radije idu na otoke, ali prije sam stalno kroz prozor svog lokala viđala šušur ljudi, a sada toga više nema, dodaje.
Medak o situaciji u Zagrebu
Marin Medak, jedan od naših najistaknutijih ugostitelja i chefova, u razgovoru za Index otvoreno kaže da se manjak gostiju u njegovim zagrebačkim restoranima osjetio u lipnju, ali i on to pripisuje Svjetskom prvenstvu.
Mislim da je hrpa ugostitelja prihvatila da je u tijeku bilo Svjetsko prvenstvo i da je jako puno Hrvata otišlo u SAD, a upravo su oni bili naši tipični potrošači. Primijetili smo da je manje muvinga u Zagrebu, da ima manje gostiju i da se radi lošije, kaže pa navodi konkretne podatke za Bar&Ton i RougeMarin Bistro, koje vodi.
Bar&Ton je imao otprilike isti lipanj jer je noviji pa nije toliko adaptiran, no RougeMarin Bistro, koji postoji već 15 godina, imao je slabiji lipanj nego lani.
Zagreb nikako nije usporediv s Jadranom, smatra Medak. Za Jadran kaže da je posljednjih godina pun tourist trapova, sezonskih ugostiteljskih objekata koji posluju na udarnim pozicijama, s ogromnim najmovima, tako da im je cilj ostvariti maksimalne prihode nauštrb kvalitete.
Većina su tourist trapovi na Jadranu
Prema Medaku, tek 10 posto restorana na Jadranu radi izvanredan posao i nudi najbolju moguću uslugu i kvalitetu gostima, a 20 posto njih čine restorani koje bismo nazvali “best- buy” restoranima. Za sve ostalo kaže da su tourist trapovi.
Tourist trapovi su po meni najveća moguća glupost koja postoji jer se radi o ogromnom trošku. Treba iz godine u godinu uspostavljati nove timove, educirati ih i stavljati ih u funkciju. Taj gasi-pali način rada nema veze s mozgom, divim se ljudima koji tako rade, kaže.
Definitivno ih ima jako puno, a po meni ne daju dobru poruku ni vrijednost. Ja ne idem u takve lokale, ne vjerujem im i ne želim se tamo zadržavati.
No, u pozadini skupih restorana s nekvalitetnom ponudom, koja bi barem na Jadranu mogao biti faktor zbog kojih ljudi rjeđe odlaze u restorane, Medak smatra da stoji previsok PDV. Iako bi nam, primjerice, Italija trebala biti glavni konkurent, tamošnji ugostitelji plaćaju PDV od 10 posto, što im ostavlja puno više prostora za daljnja ulaganja i, u konačnici, čistu dobit.
“Nismo konkurentni”
Kad se podvuče crta, talijanskom ugostitelju koji napravi milijun eura prihoda godišnje ostane 80 tisuća eura više samo na razlici PDV- a. Ja nikada nisam imao toliku dobit u jednoj godini, mogu samo sanjati o tome. Mi jednostavno nismo konkurentni, kaže.
Robovi smo PDV-a i ovako nikako ne možemo naprijed, situacija će biti sve gora i gora. Određeni lokali će se zatvarati i više se uopće neće otvarati jer im se ne isplati, a oni koji ostanu raditi samo će imati još više cijene, dodaje.
No, Medak ne vjeruje da je zbog navedenih razloga ikako moguće smanjiti očekivanja u cijelom ugostiteljskom lancu.
“Smanjivanje očekivanja je nerealno”
Svi su mi dobavljači i najmoprimci digli cijene, a radnicima su plaće rasle drastično. Samo mi je PDV u prosjeku 18 posto, a u kafićima je i viši. Smanjivanje cijena i očekivanja je nerealno, kaže.
S druge strane, ekonomski stručnjak Neven Vidaković ne slaže se da je PDV krivac za ovakvo stanje. Kako je rekao za Index, sa sniženim PDV-om cijene i dalje ostale iste, a samo bi se povećala dobit ugostitelja.
Ne možemo imati 30 posto ekonomije koja živi od dva mjeseca prihoda godišnje, kaže Vidaković, referirajući se na sezonske ugostitelje i obrte.
Vunić iz Zijavice: Vidi se da nema ljudi
Manjak turista priznaje i Stiven Vunić, pobjednik MasterChefa i vlasnik poznatog restorana Zijavica u Mošćeničkoj Dragi.
Osjeti se generalno; vidi se da je sezona slabija, posjećenost nije ni približna onoj kakva je bila u lipnju prošlih godina. Razlike u prihodima Zijavici nije bilo, čak smo odradili i više, više nam se osjeti u drugim barovima. No na ulicama nema toliko turista, nitko ne može reći da je bolje, vidi se da nema ljudi, primjećuje Vunić, koji pak smatra da je problem u krizi u cijeloj Europi, koja se prirodno prelila i na Hrvatsku.
No, po regijama se ciljalo na usko tržište, nije se gledalo šire. Da smo to napravili, imali bismo turista iz puno više zemalja u Hrvatskoj, a mi smo se fokusirali na Njemačku, Italiju, Austriju i slična tržišta, s kojih više nema gostiju u tolikoj mjeri. Mislili smo da ćemo moći tako vječno, smatra Vunić.
Šuljić iz Boškinca: Scena se mijenja
Boris Šuljić, vlasnik Boškinca na otoku Pagu, kaže da su u lipnju imali nekoliko evenata pa su njima uspjeli kompenzirati nedostatak interesa.
Scena se mijenja, mijenjaju se navike i interes gostiju puno brže nego što smo to mislili. S druge strane, navike onih koji donose regule mijenjaju se tek kad vide da gori vatra, kritičan je prema potezima države ovaj ugostitelj, ali ne smatra da će se dogoditi bilo što dramatično.
Oni koji nude kvalitetne proizvode i uslugu prvi plaćaju ceh jer manjak ne mogu nadomjestiti lošijom radnom snagom ili supermarketiziranim proizvodima. Mi i dalje moramo kupovati skupu janjetinu i škampe, to je tako, da bismo mogli biti ‘perjanica društva’, smatra.
Fernetich iz San Rocca: Predsezona je kvalitetnija
U hotelu i restoranu San Rocco Tee Fernetich u Brtonigli ove su godine u lipnju više nego ikada prije imali puno “last minute” rezervacija.
Lipanj nam je bio sveukupno bolji nego lani, ali smo zadnjih tjedan dana imali rupu. Što se tiče restorana, mi moja je percepcija da ima puno manje ljudi. Mislim da naša ponuda u špici sezone nije konkurentna, previše smo slični drugim državama, a poprilično smo skupi, kaže Fernetich.
Nije slučajno da u predsezoni i postsezoni, kada je ponuda prepoznatljiva jer je čine vinarije i hoteli, uspijevamo privući kvalitetnije goste. Špica nam je masovni turizam, skrenuli smo s ponudom. Hrvatska je puno zanimljivija turistima kada ponudu čine manji, autentični objekti, dodaje.
Više je računa, a ugostiteljima su manji prihodi
Konačno, ekonomski stručnjak Neven Vidaković za Index nam je stručno objasnio srž same priče. S obzirom na podatke Porezne uprave koje imamo, a prema kojima se potrošnja povećala, odgovor na pitanje zašto su ugostiteljima pali prihodi jednostavan je.
Kako naše cijene više rastu, tako mi gubimo na konkurentnosti u odnosu na druge države poput Njemačke, u kojoj je tečaj isti kao i kod nas, ali je inflacija manja. Što smo skuplji, to privlačimo siromašnije turiste, a oni umjesto u skupe restorane odlaze u ćevabdžinice, sažeo je Vidaković.
Konkurentnost nam od ulaska u eurozonu nikada nije brže padala što su potvrdili i podaci Hrvatske narodne banke (HNB), naglašava Vidaković, zbog čega vjeruje, poput ugostitelja s kojima smo razgovarali, da će neki ubrzo biti prisiljeni zatvoriti svoja vrata.
Tako je to u svakom drugom nakaradnom ekonomskom procesu. Netko mora platiti cijenu. Kao što sam rekao i prije pet godina, laganju je došao kraj, zaključuje.
(www.jabuka.tv | Foto: Ilustracija/Grgo Jelavic/PIXSELL)
