U ljeto 1885. godine na području Čerigaja zabilježen je događaj koji je u tadašnjem tisku opisan kao neobičan susret ljudi i divlje životinje. O svemu je pisao list Sriemski Hrvat, u broju objavljenom 29. srpnja 1885. godine.
Kako se navodi u tekstu pod naslovom “Rat sa zmijom“, dopisnici iz pod-Jele Čerigajske izvijestili su da su seljaci nekoliko dana ranije ubili veliku i neobičnu zmiju.
Prema opisu, bila je duga do tri metra, debela do 47 centimetara, a težila je preko 20 oka, odnosno više od 25 kilograma.
Prije nego što je ubijena, ovu “grdesnu životinju”, kako je nazivaju, čobani su viđali kako se po šumi “vlači ko kakvu veliku gredu”. Zbog njezine veličine i snage nisu joj se usuđivali približiti bez oružja, već su, kako se navodi, od nje bježali “kao što se reče od groma”.
Strah koji je izazivala među stanovništvom potaknuo je seljane da reagiraju. Kako bi zaštitili čobane i provjerili istinitost njihovih priča, mještanin Andrija Zelenika okupio je pet do šest suseljana te su, naoružani debelim kolcima, krenuli u potragu za zmijom. Uspjeli su je pronaći i, kako se navodi, svladati.
Mještani su smatrali da je riječ o životinji koju nazivaju “krovosac”, te su pretpostavljali da se bila previše najela, zbog čega se nije mogla braniti niti napasti svoje protivnike s uobičajenom snagom.
List Sriemski Hrvat tada je izlazio pod uredništvom Frana Večerine, koji je ujedno bio i izdavač, dok je tiskanje obavljano u tiskari Ernesta Jančika u Vukovaru. Broj u kojem je objavljen ovaj zapis danas se čuva u arhivu Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.
Ovaj zapis iz 19. stoljeća svjedoči o načinu na koji su se neobični događaji i susreti s prirodom bilježili u tadašnjem tisku, ali i o strahovima i vjerovanjima lokalnoga stanovništva u hercegovačkom kraju.
(www.jabuka.tv)
Je iljadu
Ima i danas zmija, ali na dvi noge..teskih puno više
U svim mitologijama zmija i zmaj zauzimaju posebno mjesto i znacenje. I u krscanstvu je zmija ta koja nas prati od samog pocetka, dok nije Gospa konacno pobjedila zmiju. Sveti Jure se isto mucio s njom. Ali zmija nije iskljucivo negativna, npr. Isus kaze svojim ucenicima da trebaju biti mudri kao zmije, zmija je simbol ljecnickih zanimanja, u starim narodskom vjerovanju iz nasih krajeva postoji kucna zmija koja zivi ispod praga svake kuce i koja se ne smije ubiti jer to donosi nesrecu.
Uglavnom zmija ne ostavlja nikoga ravnodusnim, ima u sebi dualitet, suprotnosti pozitivno i negativno.
Da. Dualnost. Kao i u svemu uostalom. Zmija sa vidljivim zubima i onom sotonskom glavom je dakako negativan simbol i znak, dok već s druge strane zmija omotana oko štapa npr. čuvena Eskulapova, ili pak, Asklepijeva, zmija, je prvotno drevni grčki simbol plodnosti, obilja, i pozitivnoga, prosperiteta i slično, da bi danas taj identičan simbol, dakle zmije omotane oko ”štapa”, odnosno stupa, postao temeljni i najviše prepoznatljivi simbol farmacije. Čuveni kralj ili otac svih Ilira, Illyrios, je prema grčkim drevnim zapisima od pojedinih starogrčkih spisatelja i putopisaca, koji je bio sin od feničkog kralja Kadma (Kadmos), inače poznatog ”praoca” svih Ilira, i njegove žene Harmonije, nakon što se prema tim zapisima, rodio negdje uz jednu ”crnu” magičnu rijeku (po svemu sudeći uz današnju Neretvu), bio obavijen zmijom, koja mu je pri tome dala jednu nadnaravnu moć. Nadalje, od tog istog Illyriosa, rađaju mu se djeca pod imenima Daortho (kćer, od nje nastaju čuveni Daorsi), Panonije (Iliri panonci), Autarije (Autarijati), Daseratije (Iliri Daserati), itd. Može se o tome dosta podataka pronaći na internetu, ne filozofije i izmišljotina, već konkretnih zapisa napisanih od pojedinih grčkih filozofa i pisaca u vremenu prije Krista, otprilike od 4,5 pa do 1. st.pr.Kr. I upravo su Iliri bitni u kontekstu zmije i odnosa prema zmiji, jer su južniji Iliri imali jako božanstvo utemeljeno i usmjereno ka zmiji. Recimo na kovanicama poznatog ilirskog grada Bilisa (današnja Albanija), je simbol zmije omotane oko štapa i roga obilja, i ima tu još puno sličnih simbola. No eto. Kao i sa svastikom, mnogo toga je iz kasnijih predrasuda i nerazumijevanja izvorne simbolike, proglašeno isključivo ili apriori negativnim simbolima i oznakama.
Danas nebih smio reći da su je ubili , zaštićenija je od čovjeka
Nemogu smisliti zmijurine, bojim ih se i toliko su mi odvratne da ih niti na slici ne mogu vidjeti