Psihijatri otkrili: Najrealističniji psihopat u povijesti filma nije Hannibal Lecter

Psihijatri su otkrili koji filmski lik najrealnije prikazuje psihopata – i nije Hannibal Lecter, već Anton Chigurh iz filma “Nema zemlje za starce”.

Holivudski filmovi rijetko prikazuju mentalne poremećaje na realan način. Dok se neki naslovi trude istražiti psihologiju psihopata i kriminalaca, većina se radije fokusira na krv, kaos i dramatične scene nego na stvarnu dubinu ljudskog uma.

Ako u filmu vidite „psihopata“ koji se histerično smije dok uništava sve oko sebe, gotovo sigurno gledate kliše, a ne realan prikaz osobe s antisocijalnim poremećajem ličnosti. No postoji jedan izuzetak koji su psihijatri proglasili najtočnijim prikazom pravog psihopata.

Prema izvještaju objavljenom u Science Newsu još 2014. godine, Anton Chigurh iz filma “Nema zemlje za starce” (No Country for Old Men), koji su režirali braća Coen, najrealističniji je prikaz psihopata u povijesti filma.

Lik kojeg tumači Oscarom nagrađeni Javier Bardem, tihi i nepredvidivi ubojica koji koristi pištolj za klanje stoke, istovremeno je zastrašujuć i zapanjujuće autentičan.

Chigurh nije samo ubojica – on je emocionalno prazan, potpuno odvojen od svijeta oko sebe. Njegov osmijeh je hladan i manipulativan, a odsustvo empatije čini ga uznemirujuće stvarnim.

Forenzički psihijatar Samuel Leistedt i njegov kolega Paul Linkowski proveli su trogodišnje istraživanje u kojem su analizirali čak 400 filmova s „psihopatima“. Cilj je bio utvrditi koji lik najvjernije prikazuje psihopatiju kao poremećaj ličnosti. Rezultat: Anton Chigurh bio je apsolutni pobjednik, prenosi Raport.

Leistedt, koji je u svojoj praksi razgovarao sa stvarnim plaćenim ubojicama, istaknuo je:

Anton radi svoj posao i spava bez grižnje savjesti. U praksi sam sreo ljude poput njega – hladne, proračunate, bez osjećaja krivnje, tjeskobe ili depresije.

Visoko na listi najrealističnijih filmskih psihopata našli su se i:

Hans Beckert (Peter Lorre) – ubojica djece iz klasika M Fritza Langa (1931.)
Henry (Michael Rooker) – iz filma Henry: Portret serijskog ubojice (1986.)

Leistedt je pojasnio da mnogi poznati filmski negativci, ma koliko bili strašni, zapravo ne prikazuju psihopatiju ispravno.
Norman Bates (Psiho) pati od psihoze, a Hannibal Lecter (Kad jaganjci utihnu) djeluje sablasno mirno i inteligentno, no ta kontrolirana elegancija nije karakteristična za stvarne psihopate, zaključio je Leistedt.