Prvi detalji novog filma s Russellom Croweom: “U Vatikanu su bili iznimno otvoreni za suradnju”

Film o najpoznatijem svjetskom egzorcistu, pokojnom svećeniku Gabrieleu Amorthu još nije niti došao u kina, a već je podigao prašinu.

Osim što se “Papin egzorcist” – kako je film nazvan, koristeći se činjenicom da je Amorth bio glavni vatikanski egzorcist – bavi uvijek kontroverznom, i mnogima užasavajućom temom đavolskog opsjednuća, činjenica je da su sami poznavatelji zanata, tj. katolički egzorcisti, već nakon objave foršpana kritizirali uradak.

Iz Međunarodnog udruženja egzorcista su poručili kako film “iskrivljuje” i ” falsificira” čin egzorcizma te da oskarovac Russell Crowe ” nimalo ne podsjeća, ni izgledom, a posebno ne ponašanjem, ljudskom i svećeničkom profilu don Amortha.”

Gabriel Amorth

Naglasivši kako će konačno mišljenje dati nakon objave filma, dodali su da ovakvi prikazi egzorcizma čine od njega ” spektakl, s ciljem da probudi snažne i nezdrave osjećaje.”

Potaknuti spomenutom kritikom, Bitno.net je odlučio kontaktirati producente filma – među kojima se ističe o. Edward J. Siebert, isusovački svećenik i osnivač Loyola Productionsa, katoličke filmske kuće koja sudjeluje u radu na filmu – kako bi saznali koliko je konačni proizvod vjeran originalnim zapisima i prikazima oca Gabrielea Amortha.

Također, iz drugih izvora ustupljeni su im ekskluzivni detalji o produkciji, koja je, čini se, uključivala i suradnju s ljudima iz Vatikana kako bi se što vjernije prenio lik vatikanskog egzorciste.

Film se, inače, temelji na knjigama o. Amortha ” Egzorcist govori” i ” Novi izvještaji jednog egzorcista” . Prava za filmsku ekranizaciju knjiga otkupio je producent Michael Patrick Kaczmarek prije no što je svećenik preminuo 2016.

Iz produkcije ističu kako su mnogi drugi pokušali uvjeriti najpoznatijeg egzorcista da im da priliku da njegove memoare pretvore u film.

Vjerujem da sam postigao ono što drugi nisu mogli, jer sam uspio uvjeriti o. Amortha u svoja iskrena vjerska uvjerenja, poručuje Kaczmarek koji se u filmskom poslu nalazi od ranih 2000-ih.

Tijekom razgovora uspio sam ga uvjeriti kako ću, u slučaju da pristane raditi sa mnom, pokušati osigurati da se očuva katoličanstvo u filmu – te da će biti poštovan kao osoba, uključujući i Crkvu te njegov vjerski red.

Ovi memoari riznica su stotina priča, anegdota i stvarnih slučajeva u kojima je o. Amorth izgonio demone. Nebo je bila granica s obzirom na broj priča koji smo mogli ispričati, zaključio je Michael Patrick Kaczmarek.

Inače, spomenuti producent karijeru je započeo u New Line Cinema te je neke od prvih zadataka u filmskom svijetu odrađivao na projektima kao što su ” Gospodar prstenova: Povratak kralja” i ” Zmije u avionu.” Kasnije je napustio posao u Hollywoodu te se jedno vrijeme posvetio izradi medijskih sadržaja za svećenika u sklopu katoličkih medijskih kuća Paulist Productions i Loyola Productions.

Što se tiče scenarija filma, Kaczmarek je pohvalio rad scenarista Michaela Petronija.

On shvaća taj svijet i jezik kojim egzorcisti govore. Učinio je odličan posao, uključivši stvarne latinske molitve iz knjige kojom se katolički egzorcisti koriste u svom radu. Donio je veliku razinu autentičnosti u scenarij.

Premda se priča filma temelji na Amorthovim memoarima, scenarij donosi potpuno novu, originalnu priču.

Kako stoji u službenom opisu filma, Glavnog egzorcista Vatikana pozivaju da istraži opsjednutost jednog dječaka. O. Amorth i mladi svećenik Esquibel odlaze u Španjolsku, u nekadašnji samostan sv. Sebastijana gdje se dječak preselio zajedno s majkom i sestrom, s ciljem da započnu novi život i obnove zdanje. Egzorcist, poznavajući da 98% slučaja zahtijeva kvalitetnu psihološku i medicinsku pomoć, ostaje iznenađen kad otkrije da dječaka uistinu opsjeda demon, ali i da demon s Vatikanom dijeli dugo skrivanu misteriju te da su mu namjere puno gore nego što je Amorth očekivao.

Inače, upravo su taj aspekt priče kritizirali i iz Međunarodnog udruženja egzorcista, napisavši u priopćenju kako vatikanska kulisa ” obojana u tradicionalnom chiaroscuro spektru” filmu daje ” efekt Da Vincijeva koda, usađujući u publiku uobičajenu sumnju: tko je pravi neprijatelj? Sotona ili crkvena ‘moć’?.”

No iz produkcije ističu kako su za potrebe filma surađivali i s ljudima iz Vatikana, osobito onima koji su poznavali oca Gabrielea Amortha.

Glavni glumac Russell Crowe je, ističu, prikupio sav materijal koji je mogao pronaći o svećeniku kako bi razumio njegovo poslanje. Zaputio se i u Rim gdje je proveo tjedan dana nalazeći se s ljudima iz Vatikana koji su poznavali ” papinog egzorcista” . I dok neki govore o ” tajnovitosti Crkve” , Crowe ističe: Moram reći da su iz Crkve bili iznimno otvoreni. Osobe koje vode Vatikan pružile su nam veliku privilegiju.

Rim je, uz glavnog glumca, posjetio i redatelj filma, Australac Julius Avery, koji ističe kako je iz prve ruke svjedočio koliko je o. Amorth cijenjen, poštovan i voljen.

Mislim da je (Crowe) htio dati počast tome, tvrdi Avery, dodajući kako će neki elementi biti u domeni pjesničke slobode, ali da glavni glumac ” nikada nije išao protiv njegovog stvarnog lika.”

Ostao je prizemljen i stvaran. Stoga i osjećam da je njegova izvedba tako snažna, jer je uspio utjeloviti duh oca Amortha.

Sam Russell Crowe ističe kako ga je kod poznatog svećenika zaintrigirao njegov snažan karakter i beskompromisnost u traženju istine.

Kad je imao 17 godina, otišao je u Rim kako bi sa starijim svećenikom razgovarao o svom svećeničkom pozivu. Odgovor je bio: ‘Gle, imaš 17. Moraš još malo živjeti prije no što kreneš za svojim pozivom.

Kada je izbio 2. svjetski rat, Amorth je bio priključen talijanskoj vojsci, ali se ubrzo odmetnuo te priključio partizanima.

Borio se protiv fašista, ističe Crowe, dodajući da ga, unatoč kratkoj političkoj karijeri u demokršćanskoj stranci nakon rata, ” poziv nikada nije napustio.”

Kad se vratio u Rim, stariji i iskusniji, dočekali su ga s dobrodošlicom. S takvim iskustvima, lakše ti je kao svećeniku savjetovati ljude u zajednici. Njegovi kolege bili su zadovoljni razinom i dubinom njegove vjere i predanosti Crkvi.

Amorth je 1986. imenovan pomoćnikom tadašnjem glavnom vatikanskom egzorcistu o. Candidu Amantiniju. Četiri godine kasnije pokrenuo je Međunarodno udruženje egzorcista, a 1992., nakon smrti Amantinija, naslijedio ga je u njegovoj ulozi.

Gabriele Amorth imao je čistu vjeru koja mu je pružala potrebnu razinu hrabrosti i smjelosti za taj posao. To je vrlo mračan pothvat – bavite se ljudima koji iznimno pate. Većina njih treba psihološku pomoć – i on sam je oko 98% svojih slučajeva uputio medicinskim profesionalcima. Vjerovao je kako se samo kod rijetkih slučajeva radi o pravom demonskom opsjednuću. No to znači da je znao prepoznati kada bi se susreo s nečim neobjašnjivim.

Unatoč tome, Amorth je ostao vedrog duha, a često je zbijao i šale, čak i tijekom egzorcizama.

Znaš zašto đavao bježi kad me vidi? Jer sam ružniji od njega!, ispričao je Crowe jednu od njegovih šala, istaknuvši kako se svećenik time koristio jer, kako je sam tvrdio, ” sotona ne voli šale.”

Russell Crowe dodaje kako su Amorthovi kolege i prijatelji u Vatikanu opisali egzorcista kao osobu ” koja se uvijek slagala sa svima te slijedila liniju Crkve.” Unatoč tome, poručuje glumac, o. Amorth u svoje je vrijeme rekao neke vrlo kontroverzne stvari, koje tvrdi Crowe, nisu uvijek bile 100% na liniji Crkve.

Imao je specifian, beskompromisan stav prema svemu koji sam pokušao unijeti u film. On je individualac, a ne neki bezličan tip u mantiji. Pa čovjek je vozio Lambrettu, zaključio je Russell Crowe.

Premda njegov prikaz poznatog svećenika za sada nije impresionirao Amorthove kolege iz udruženja egzorcista, punu ocjenu i mi i oni moći ćemo dati tek od 6. travnja kada film dolazi u kina, piše Bitno.net.

(www.jabuka.tv)

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.