Priznati ili ne: I psiholozi su podijeljeni o preljubu

Jedna od najvećih dvojbi u svijetu ljubavi i veza zasigurno je ona o preljubu, točnije, ona o priznavanju preljuba.

Ako se jednoj strani “dogodi” da prevari osobu s kojom je u paru, ima dvije opcije kao posljedicu – priznati ili šutjeti. Naravno, nije lako i nije uvijek jednostavno odlučiti.

O toj su temi progovorili i “ljubavolozi”, psiholozi specijalizirani za veze i “probleme srca”, no i oni su, unutar struke, podijeljeni, piše talijanski Elle. Priznati pogrešku bilo bi, dakako, ispravno – u teoriji. No, povrijediti osobu koju voliš, i to za cijeli njezin život, prilično je okrutno i može rezultirati time da voljena osoba nikada više neće moći ostvariti kvalitetnu vezu.

Priznati je uvijek bolje?

Istinoljubivost je karakteristika koja bi se trebala najviše cijeniti u vezi, ali ponovno, u teoriji. Ako dođe do preljuba, trebate ga odmah priznati partneru i ostaviti na njemu da odluči što kasnije napraviti. Time rješavate sebe osjećaja krivnje i pokazujete da vam je stalo dovoljno da ste spremni “pretrpjeti” i najneugodnije situacije.

Mnogi psiholozi stoga savjetuju upravo ovaj korak. Gdje postoji otvorena komunikacija i gdje nema laži, može se raditi i na vezi. Sve slabosti i pogreške na taj način dijelite s partnerom, a u isto vrijeme mu objašnjavate i zašto ste tako postupili – je li u pitanju trenutna slabost ili pak nešto ozbiljnije.

O svemu porazgovarajte s partnerom i ne krivite njega ili nju ni za kakvu reakciju.

Ako se par uistinu voli, i ako se strana koja je prevarila spremna pokajati i raditi na odnosu, veza na kraju može i ojačati, kažu mnogi psiholozi. Međusobna ljubav i poštovanje u kombinaciji s iskrenom komunikacijom temelj je svake kvalitetne veze, a nijednu takvu površni preljub ne može narušiti.

Bolje ne?

No, kao i uvijek u životu, postoji i druga strana medalje, a i nju potpisuje struka. Na početku je važno istaknuti da postoji više vrsta preljuba. Klasični “one night stand” (seks za jednu noć) najčešće je samo trenutak slabosti i ni u kojem pogledu nije jednak dugotrajnijoj izvanbračnoj vezi s nekom drugom osobom.

Ova druga je, dakako, mnogo teža za priznati, ali i za oprostiti prevarenoj strani. U velikoj većini slučajeva priznanje završava prekidom, ali i velikom povredom osjećaja. Kao što je rečeno na početku, malo tko se od tako nečega oporavi, a kasnije je jako teško povjerenje vratiti, prema bilo komu.

Generalno, psiholozi savjetuju da jako dobro odvažete što želite.

Mnogi navode kako je u velikoj većini slučajeva priznavanje preljuba egoističan čin kojim želite sebe osloboditi tereta krivnje. Veliki kritičar priznavanja preljuba je i talijanski psiholog Raffaele Morelli, autor istraživanja “Nevjera. Kako prijevara čini dobro zdravlju”.

Riječ je o tome da autor promatra nevjeru iz perspektive prevarene osobe i smatra da je bolje da se, ako postoji ljubav važnija od afere, preljub ne prizna jer rezultira samo povredom. Isto tako, čini dobro za “zdravlje” osobe koja je varala – život je lakši, grižnja savjesti iščezava… Mnogo je gora “kazna”, po njemu, život s tom mišlju, piše Slobodna Dalmacija.

No, na kraju, stvar je u odluci pojedinca. Kako je svaka veza različita, a i svaki preljub, važno je odvagati što je važnije.

Devet najvećih izazova kroz koje prolaze moderne veze

(www.jabuka.tv)

1 komentar

  • Ja sam dozivjela prevaru od strane mog muza i “oprostila” mu. Ipak, nisam zaboravila, niti cu zaboraviti dok got disem.

Komentiraj: